Više informacija pozivom na naš call centar 021 688-888
Štitnjača ili štitna žlijezda (lat. glandula thyreoidea) je neparna žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem koja svoje hormone, jodtironine, izlučuje izravno u krv. Odgovorna je za regulaciju metabolizma, kao i za proces normalnog rasta i sazrijevanja, što se očituje u mnogobrojnim biološkim učincima. Sastoji se od dva režnja koja su međusobno spojena suženim dijelom, tako da ima oblik slova H. Smještena je u donjem dijelu vrata, ispred grkljana, neposredno ispod Adamove jabučice.
Funkcija štitne žlijezde regulirana je na razini «hipotalamus – hipofiza – štitnjača»: hipotalamus lučenjem TRH potiče hipofizu na stvaranje i otpuštanje TSH koji potom potiče stvaranje hormona štitnjače, jodtironina (T3 i T4).
T3 je za oko četiri puta snažnijeg djelovanja od T4, što ga čini biološki najaktivnijim hormonom štitnjače. Njihova osnovna uloga je:
regulacija proizvodnje energije i topline tj. regulacija metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.
regulacija rasta i sazrijevanja: potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u normalnom razvoju središnjeg živčanog sustava, te reguliraju stvaranje bjelančevina važnih za funkciju srca, mišića, jetre i živčanog sustava. Potiču budnost, žustrost, reagiranje na različite podražaje, osjet sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Primjerena razina ovih hormona omogućava normalan osjećajni život, uredne reproduktivne funkcije muškarca i žene, održavanje normalne trudnoće itd.
Dva osnovna poremećaja štitnjače su stanje prekomjernog stvaranja jodotironina (hipertireoza) i stanje njihovog nedovoljnog stvaranja (hipotireoza).
Uz uobičajeno određivanje hormona TSH, T3 i T4 te slobodnog T3 i T4, u laboratoriju poliklinike Analiza se odnedavno određuje i tiroglobulin antigen (Tg) i tiroid-specifična peroksidaza IgG (anti-TPO).
Određivanje koncentracije humanog tireoglobulina, detekcija lokalnog i metastatskog tkiva štitnjače, procjena uspješnosti odstranjenja štitnjače u cijelosti (totala tireoidektomija).
Tireoglobulin se stvara jedino u tkivu štitnjače i time je Tg ekstremno specifičan biljeg za funkciju štitnjače. Potpuni nedostatak TG je siguran dokaz izostanka bilo kakve funkcije tkiva štitnjače. Budući da je funkcionalno tkivo štitnjače jedini izvor cirkulirajućeg Tg, mjerenje ovog prohormona u osoba kojima je štitnjača odstranjena od velike je koristi i pomoć kliničarima u otkrivanju lokalnog i metastaziranog tkiva štitnjače. Tireoglobulin se izlučuje u suvišku u različitim situacijama u kojima je tkivo štitnjače previše aktivno, upaljeno ili proliferacijsko. Neotkrivena razina Tg u serumu sugerira nedostatak ili supresiju tkiva štitnjače. Izmjerena koncentracija TG u serumu mjera je za procjenu aktivnosti štitnjače.
Klinički značaj
Koncentracija tireoglobulina u serumu ponajprije odražava veličinu štitne žlijezde. Međutim, svako fizičko oštećenje štitnjače (biopsija, operacija, upala, oštećenje radiojodom ili stimulacija TSH receptora s hCG, TSH, anti-TSHR = antitijela protiv tirotropinskog receptora) dovodi do porasta serumskog Tg nezavisno od promjena u staničnoj masi štitnjače.
Povišena razina Tg nespecifičan je znak mnogih bolesti štitnjače, ali se u nekim diferenciranim karcinomima štitnjače mogu naći normalne vrijednosti Tg u serumu. Najveći značaj određivanja serumske razine Tg je u postoperativnom praćenju pacijenata operiranih od diferenciranih karcinoma štitnjače.
Određivanje Tg u serumu se vrlo često koristi kao dodatni (komplementarni) test drugim dijagnostičkim pomagalima kao što je: pregled tijela skeniranjem, kompjuterizirana tomografija, visoki rezolutni ultrazvuk i plućni pregled, kako bi se otkrila prisutnost funkcionalnog tkiva štitnjače ili tumora.
Najznačajnija uporaba (korištenje) mjerenja koncentracije tireoglobulina u serumu je monitoring bolesnika s karcinomom štitnjače. Bolesnici s lokaliziranim ili metastaziranim karcinomom štitnjače imaju povišene vrijednosti Tg. Nakon kompletne tiroidektomije i radiojodne ablacijske terapije razina TG u serumu se smanjuje.
Razina serumskog Tg < 1.0 ng/ml za vrijeme terapije tiroksinom ili < 5 ng/ml bez terapije tiroksinom ukazuje na uspješno provedeno liječenje. Međutim, nalaz serumskog Tg > 5 ng/ml u bolesnika koji su primali tiroksin (T4) ukazuje na (indicira) recidiv karcinoma i sugerira skeniranje čitavog tijela s 131J kako bi se otkrila lokacija svakog rezidualnog tumora.
Razina Tg u serumu povišena je kod Graves-ove bolesti
Monitoring koncentracije tireoglobulina u serumu je od velike pomoći u procjeni terapeutskog odgovora na tretman netoksične difuzne i nodularne guše.
Snižavanje razine Tg u serumu ukazuje na uspješno liječenje. U bolesnika s endemskom gušom nađene su visoke razine serumskog Tg.
Povišena koncentracija Tg u serumu je nespecifični čimbenik disfunkcije štitnjače. Većina bolesnika s povišenim vrijednostima Tg imaju benignu bolest štitnjače. Metoda izbora koja se koristi kao tumorski biljeg kod bolesnika s dijagnozom diferenciranog karcinoma štitnjače je mjerenje serumskog Tg. Visoka razina, odnosno povećanje razine serumskog Tg, ukazuje na postojanje ili recidiv bolesti. Mjerenje serumskog Tg u pacijentica s diferenciranim karcinomom štitnjače za vrijeme trudnoće ne treba vršiti. Serumski Tg normalno raste tijekom normalne trudnoće i vraća se na normalu poslije porođaja.
Ovo povišenje je također uočljivo u gravidnih bolesnica s diferenciranim tumorom štitnjače s ostatkom normalnog dijela štitnjače ili prisustvom tumorskog tkiva te nije neophodan uzrok uzbune.
Rano utvrđivanje bolesti štitnjače autoimunog uzroka, prije evidentnih promjena razine hormona.
TPO (tiroid-specifična peroksidaza) se nalazi na mikrosomima tirocita (stanice štitnjače). Uz tiroglobulin (Tg) ovaj enzim ima osnovnu ulogu u jodiranju L-tirozina i u kemijskom povezivanju mono- i di-jod tirozina u konačni oblik hormona štitnjače T3 i T4. TPO je potencijalno i autoantigen. Visok titar anti-TPO je nađen u čak 90% bolesnika s kroničnim Hashimoto-tiroiditisom. U Gravesovoj bolesti oko 70% bolesnika ima povišen titar ovog protutijela. Treba upozoriti da visina protutijela ne korelira s kliničkom aktivnosti bolesti.
Vaša Analiza
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
