Uloga hrane?

Hrana je stara koliko i čovjek. Potrebna je za izgradnju organizma, bitan je čimbenik za odvijanje kemijskih i fizioloških procesa, te oslobađanje energije, i prije svega očuvanje zdravlja. Stara je izreka onaj tko se hrani odgovarajuće (primjereno spolu, starosnoj dobi, dnevnim aktivnostima i zdravstvenom statusu)pravilno se hrani. Organizam želi i treba hranu svog podneblja – zaključili su stručnjaci za prehranu. No civilizacijski tokovi učinili su svoje i u prehrani i u namirnicama. Stil života znatno se promijenio. Danas sve više jedemo brzo uzgojenu hranu, uzgojenu uz pomoć umjetnih gnojiva i pesticida. Danas više ne jedemo prema godišnjem dobu, zimi kiselo zelje i repu a ljeti salate, rajčicu i špinat…jer tijekom cijele godine možemo nabaviti sve namirnice, staklenici i uvoz rade!

Iz svega navedenog razvidno je da će i sve više biti problema, kada je u pitanju čovjek i njegova prehrana. Taj naš organizam kao fini motor sa unutarnjim sagorijevanjem ne podnosi i ne prihvaća sve. Reagira! Reagira na nepodnošljivost hrane, namirnica, iako nema vidljivih simptoma, okom prepoznatljivih, namirnice a da mi nismo toga svjesni i dalje nam stvaraju probleme. I ne pomišljamo na test intolerancije na hranu, jer niti nemamo informaciju na tu temu! O čemu je riječ?

Sve počinje u crijevima!

Dakako ukoliko je riječ o prehrani onda valja razmotriti ulogu probavnog trakta ,posebice crijeva! Uloga je crijeva značajna ,s jedne se strane tu odvija apsorpcija i probava hrane(iskorištavanje) a s druge strane zdrava crijeva predstavljaju zaštitu i obranu od prolaza različitih toksina i makromolekula. No, ukoliko se jave različite patološke promijene i poremećaji crijevne propusnosti, mogu se javiti disbalansi i poremećaji različitih simptoma!

Utišaj na crijevnu propusnost i optimalno zdravlje crijeva mogu imati različiti čimbenici: upala crijeva, toksični proizvodi, lijekovi, alkohol….Jednako tako i emocionalni čimbenici poglavito STRES-mogu biti izuzetno snažni i jednim proživljenim činom(u krivom trenutku jer nismo spremni to prihvatiti)mogu u trenutku «uzdrmati» crijeva te dovesti do poremetnje crijevne propusnosti, te zdravlja i obrambene snage crijeva!

Primjerice: u stanju upale crijeva apsorpcija uzete hrane bit će poremećena te će se javiti nadutost i zamor crijeva…Apsorpcija velikih molekula hrane stvara osjetljivost na neke proteine hrane uzrokujući formiranje imunokompleksa /uslijed viših razina IgE i IgG/ mijenjajući koloidno osmotski tlak stanica. To može biti uzrokom pojave astme ili artritisa!…Može doći do oštećenja proteina i enzima koji imaju sposobnost detoksikacije, a samim tim do crijevne disfunkcije… Jednako tako može doći do poremećaja ravnoteže imunoglobulina prisutnih u crijevnim mikroresicama, što uzrokuje smanjeni imunološki odgovor na prisutnost patogena, te na veliki broj reakcija antigen-antitijelo u kojima sudjeluju proteini hrane i antitijela koja su se na njih razvila.

Što je nepodnošljivost hrane-namirnica?

Naime mnogi nepodnošljivost na namirnice «brkaju» sa alergijskim reakcijama na hranu? No alergije na hranu, kao uostalom i sve alergijske reakcije posredovane su IgE antitijelima, izražajnih su simptoma-javlja se crvenilo, osipi, otežano disanje,»curenje» iz očiju i nosa… Intolerancija na hranu (uz posredovanje IgG-a) ima sporije i neprepoznatljive manifestacije. Uz to kao posljedica krive ili djelomično točne dijagnoze, pacijent se neodgovarajuće liječi te se i simptomi povećavaju?

Ukratko - kad govorimo o alergijama govorimo o imunološkoj-obrambenoj razini a kada mislimo na intoleranciju na namirnice govorimo o enzimatskoj razini.

Naime ,antigeni iz hrane koji mogu izazvati štetne reakcije su proteini ili glukoproteini manje molekularne mase, otporni na želučanu kiselinu i na aktivnost enzima, ali se denaturaliziraju uslijed topline. Riječ je o tome da određena vrsta hrane može potaknuti proizvodnju specifičnih IgG antitijela, stoga bi takvu hranu trebalo izbjegavati.

Izostavljajući iz konzumacije namirnice koje su testom intolerancije namirnica pokazale se štetnim ili nepoželjnim umnogome ćete smanjiti ili riješiti svoje tegobe tipa dosadnih glavobolja, bolova u zglobovima, ekcema, problema probavnog trakta…

U budućnosti test intolerancije na namirnice vidim kao uobičajenu laboratorijsku pretragu, s obzirom na brzinu civilizacijskih pomaka u području prehrane i sve više konzumiranja gotovih obroka i brzo uzgojenih namirnica…

Za vas napisala,

Mimi Vurdelja
nutriciolog
[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Naše tijelo nakon jela, ili preciznije naš probavni sustav, probavlja hranu te je razgrađuje na masne kiseline, aminokisaline i glukozu. Kada jedete hranu na koju ste intolerantni Vaš imuni sustav prepoznaje karakteristične proteine određene namirnice kao neprijatelja te proizvodi povišenu količinu specifičnih IgG antitijela čiji je zadatak onesposobiti antigene, odnosno sve ono što smatraju antigenima. U stvarnosti ovi antigeni su proteini hrane koji putem probavnog sustava ulaze u krv, ali tijelo nije sposobno uočiti razliku. Antitijela "hvataju" antigene što rezultira formiranjem imunokompleksa koje će imuni sustav jednostavno uništiti ako se hrana na koju smo intolerantni jede rijetko. Međutim, ukoliko se “štetna” hrana jede često, ili se nastavi jesti i nakon utvrđene intolerancije, tijekom vremena će doći do oštećenja sluznice crijeva što rezultira nagomilavanjem imunokompleksa u različitim djelovima tijela. Ovisno o “ahilovoj tetivi” svake osobe, doći će do pojave simptoma u različim organima ili organskim sustavima: zadržavanje vode i porast tjelesne težine, kronična upala zglobova, tegobe u funkciji probavnog sustava, umor, upala sinusa...

Što je sindrom probušenog crijeva?
Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica, mjesto ulaska energije i hranjivih tvari.

Ulogu gastrointestinalnog sustava možemo prikazati kroz:

• probavu hrane,
• apsorbiranje sitnih dijelova hrane potrebne za stvaranje energije,
• pomoću transportnih proteina prenosi hranjive tvari u krvotok (npr. vitamini i minerali),
• kemijsku detoksifikaciju tijela, te posjedovanje imunoglobulina i antitijela koji djeluju kao prva linija obrane od infekcije. Crijevna sluznica ni u normalnim uvjetima ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Male količine molekula različitih veličina i karakteristika prolaze cjelovitim epitelom pasivnim i aktivnim mehanizmom. Put transporta ovisi u prvom redu od veličine molekule, tako da velike molekule koriste međustanične prolaze ili bivaju «uvučene» u crijevnu sluznicu putem endocitoze.

Osim osnovnih fizioloških procesa u crijevnoj barijeri zbivaju se i brojni imunološki procesi koji imaju zadatak isključivanja i razgradnje antigena te smanjenje njegove adherencije, penetracije i prijenosa. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti, te se pokreće imunološki slijed: od T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor ) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

U određenim okolnostima, kao npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost koja se povećava te je veći transport antigena kroz nju. Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature, enteričkih živčanih vlakana a vremenom su zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi. Dolazi do razvoja «sindroma probušenog crijeva» koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela.

Koja je razlika izmedu intolerancije na hranu i alergije?
Alergija aktivira reakciju imunog sustava pri čemu tijelo u dodiru s proteinom hrane započinje proizvodnju IgE antitijela sa ciljem hvatanja i onesposobljavanja napadača – antigena hrane koja uzrokuje alergiju. Kod klasičnih alergija radi se o različitom imunom odgovoru od onog kod intolerancije na hranu, gdje je reakcija posredovana IgG antitijelima. Alergije su opasne po život pri konzumaciji vrlo malih količina hrane, reakcije su burne i lako se uočava uzročno-posljedična veza. Kod intolerancije na hranu ovakva burna reakcija izostaje. Potrebno je određenu namirnicu konzumirati kroz duži period, simptomi su blaži i rijetko je bez ikakve sumnje moguće povezati simptom i hranu koja ga uzrokuje.

Zašto bih se odlučio na testiranje intoleranciju na hranu?
U današnjem društvu mnogo ljudi ima dijagnosticirane zdravstvene probleme i stanja koja mogu biti kontrolirana ili potpuno izliječena promjenom prehrane. Zbog toga što je svaka osoba jedinstvena različiti ljudi različitu hranu toleriraju različito te je važno prepoznati kako hrana koju jedemo može utjecati na zdravlje. Ako ste zabrinuti za Vaše zdravlje i tražite odgovore na pitanja koja Vam se svakodnevno nameću, tada bi test intolerancije na hranu, koji je jednostavan i gotovo bezbolan, trebao biti prvi korak koji bi Vam mogao promjeniti život.

Mogu li umjesto testiranja provoditi eliminacijsku dijetu?
Možete, ali postoji visoki rizik od nutritivnih manjkova ako se dijeta provodi bez nadzora liječnika ili nastojeći u kratkom periodu doći do revolucionarnih rezultata. Ako tijekom dužeg vremena izbjegavate neku namirnicu možete zamaskirati intoleranciju te Vaš nalaz može biti lažno negativan. Testom intolerancije na hranu jednostavnim davanjem uzorka krvi dolazite do znanstveno utemeljenog odgovora, do kojeg biste uz dvojbenu pouzdanost mogli doći kroz više mjeseci uključivanja i isključivanja određenih namirnica iz prehrane, uz vođenje dnevnika prehrane i simptoma.

Kako mogu znati da Analiza nudi najbolji test intoleranciju na hrane?
Dokaz su svjedočanstva brojnih zadovoljnih pacijenata koji su tijekom proteklog desetljeća u Analizi napravili test intolerancije na hranu. Koristimo najsuvremenu tehnologiju, najpreciznije testiranje koje je razvijeno kroz brojna znanstvena istraživanja uz mogućnost detekcije velikog broja intolerancija na različite vrste hrane. Garantiramo Vam testiranje na najvišoj svjetskoj razini uz visoko kvalificirane djelatnike koji Vas usmjeravaju i sigurno vode kroz cijeli proces.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Mlijeko i mliječni proizvodi životinjskog podrijetla u ljudskoj su prehrani zastupljeni od davnina, a još je Hipokrat 450 p.n.e. prepoznao važnost sirutke kojoj je pripisao blagotvorna svojstva pri liječenju tuberkuloze, kožnih bolesti i probavnih smetnji. Odmah po rođenju, majčino mlijeko je prva namirnica s kojom se dijete susreće a konzumacija mliječnih proizvoda životinjskog podrijetla preporučuje  se osobama svih dobnih skupina zbog povoljnog nutritivnog sastava. Principi Mediteranske prehrane, karakteristične za područje Sredozemlja, nalažu konzumaciju barem 2 porcije mliječnih proizvoda dnevno.

Osim kravljeg mlijeka, učestala je konzumacija kozjeg i ovčjeg mlijeka a na tržištu se mogu pronaći i proizvodi od magarećeg te bivoljeg mlijeka.
Preradom mlijeka (kravljeg, kozjeg, ovčjeg) nastaju u prvom redu sirevi (svježi, mladi, punomasni, tvrdi), dodatkom određenih bakterijskih kultura poput Bifidobacteriumsp., Lactobacillussp. nastaju fermentirani mliječni proizvodi (jogurt, probiotici, kefir, acidofilno mlijeko) a obiranjem mliječne masti nastaju kajmak, vrhnja, maslaci, mliječni namazi i dr.
Kravlje mlijeko je kao namirnica izrazito podložno raznim modifikacijama pa se može obogaćivati vitaminima i mineralnima, uz dodatak voća se može dobiti voćni napitak ili jogurt, manipulacijom bakterijskih kultura mogu se dobiti točno određeni fermentirani napici koji ciljano djeluju na crijevnu mikrobiotu ali i druge aspekte zdravlja.

S nutritivnog aspekta, kravlje mlijeko predstavlja važan izvor minerala kalcija, lako probavljivih bjelančevina te mliječne masti (čiji udio varira ovisno o tipu proizvoda).
No, unatoč bitnoj biološkoj i nutritivnoj važnosti, sve je veći broj osoba kod kojih se javlja intolerancija na proteine kravljeg, kozjeg i ovčjeg mlijeka što se utvrđuje testom intolerancije. Stanje je popraćeno probavnim tegobama, žgaravicom, dijarejom, osjećajem težine u trbuhu, napuhnutosti ali i u vidu kožnih problema u vidu pojave upalnih akni i crvenila kože.
U slučaju intolerancijena proteine kravljeg, kozjeg ili ovčjeg mlijeka,isti se mogu zamijeniti biljnim napicima (tkz. biljna mlijeka) a koji mogu biti proizvedeni od soje, badema, lješnjaka, riže, zobi, quinoe, amarantha, indijskih oraščića i dr.

Pri odabiru biljne vrste mlijeka, bitno je voditi računa da je ono obogaćeno kalcijem i da je nezaslađeno (bez prisustva dodanih šećera). Osim napitaka, na tržištu postoje i „sirevi“ poput sojinog sira – tofu, koji se vrlo jednostavno kombinira sa ranim vrstama jela i ne sadrži masti životinjskog podrijetla, veganskog sira na bazi napitka od badema i suncokreta i dr. Osim sireva, mogu se konzumirati i jogurti i kefiri poput jogurta od soja, kefira od kokosa, vrhnja za kuhanje na bazi soje i dr.
Unatoč velikoj tržišnoj ponudi navedenih namirnica, njih je moguće pripremiti i u kućnoj radinosti pa se na internetu mogu pronaći razne varijacije za pripremu biljnog napitka na bazi kokosa, badema, indijskih orašćića i dr.

Biljni napici kao i proizvodi na bazi biljnih napitaka mogu biti zamjena za životinjske vrste mlijeka kod oboljele populacije, no za zdravu populaciju a posebice za djecu, preporučuje se konzumacija životinjskih vrsta mlijeka osim u slučaju dokazane alergije ili intolerancije

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica. Bolesno crijevo znači i bolest tijela - intolerancija na hranu, kemijska osjetljivost i progresivna alergija samo su dio problema koje uzrokuje poremećena crijevna propusnost.

TEST INTOLERANCIJE NA HRANU
Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica, mjesto ulaska energije i hranjivih tvari.

Ulogu gastrointestinalnog sustava možemo prikazati kroz:

1. probavu hrane,
2. apsorbiranje sitnih dijelova hrane potrebne za stvaranje energije,
3. pomoću transportnih proteina prenosi hranjive tvari u krvotok (npr. vitamini i minerali),
4. kemijsku detoksifikaciju tijela, te posjedovanje imunoglobulina i antitijela koji djeluju kao prva linija obrane od infekcije.

Crijevna sluznica ni u normalnim uvjetima ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Male količine molekula različitih veličina i karakteristika prolaze cjelovitim epitelom pasivnim i aktivnim mehanizmom. Put transporta ovisi u prvom redu od veličine molekule, tako da velike molekule koriste međustanične prolaze ili bivaju «uvučene» u crijevnu sluznicu putem endocitoze. (1,2)

Osim osnovnih fizioloških procesa u crijevnoj barijeri zbivaju se i brojni imunološki procesi koji imaju zadatak isključivanja i razgradnje antigena te smanjenje njegove adherencije, penetracije i prijenosa. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti, te se pokreće imunološki slijed: od T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor ) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

U određenim okolnostima, kao npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost koja se povećava te je veći transport antigena kroz nju. Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature, enteričkih živčanih vlakana a vremenom su zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi. Dolazi do razvoja «sindroma probušenog crijeva» koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela. (4,5)

Netko bi mogao pomisliti da je više – bolje. Dobivamo više aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, minerala, vitamina… Zabluda! Za njihov transport su potrebni nosači/ proteini koji su sastavni dio crijevne stjenke te su i oni kod ovog poremećaja uništeni. Rezultat je – u najboljem slučaju - manjak minerala i vitamina.

Laboratorijsko testiranje crijevne propusnosti je široko dostupno, a najčešće se koristi laktuloza / manotol test. Manitol i laktuloza su vodotopive molekule koje naše tijelo ne može iskoristiti ili metabolizirati. Različite su veličine i težine te im je stoga i nivo apsorpcije različit. Manitol zbog svoje male dimenzije lagano apsorbira kroz stjenku crijeva zdravih ljudi, dok je apsorpcija velike molekule laktuloze izuzetno mala. Rezultat testa zdrave osobe pokazuje visok nivo manitola i nisku razinu laktuloze. Povišena vrijednost obaju šećera ukazuje na sindrom «probušenog crijeva» te je pretpostavka poremećene probave svih hranjivih elemenata. Visoka razina laktuloze, s niskom razinom manitola opisana je kod celijakije, Chronove bolesti i ulcerativnog kolitisa. (3)

Ako rezultat testa pokaže poremećaj crijevne propusnosti, dostupni su dodatni laboratorijski testovi u cilju preciznijeg dijagnosticiranja posljedica, ali i uzroka ovog poremećaja. Jedan od njih je i test intolerancije na hranu.

Test intolerancije na hranu određuje IgG antitijela, te se kao dijagnostičko sredstvo može koristiti kod utvrđivanju imunoloških reakcija tipa II, III. Premda su obje reakcije uvjetovane djelovanjem IgG antitijela, osnovna razlika između ovih imunoloških reakcija je lokalizacija antigena.
U reakciji tipa II antigen je dio stanične membrane, a u reakcijama tipa III antigen je otopljen u tjelesnim tekućinama.
Antitijela na proteine određene vrste hrane povezuju se sa specifičnim antigenima nakon probave istog, formirajući pri tom imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. «cirkulirajućih imunkompleksa». Kod česte konzumacije hrane na koju postoji intolerancija, dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izaziva se lokalizirana upala tkiva, a u teškim slučajevima i vaskulitis.
Perzistencija i količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme i u kapilarama bubrežnih glomerula, smanjujući glomerularno filtriranje. osljedica je zadržavanje tekućine što rezultira pojavom edema, prvenstveno ekstracelularno, iako u teškim slučajevima dolazi do nakupljanja tekućine i unutar stanica.

KLINIČKA PRIMJENA TESTA INTOLERANCIJE NA HRANU
Klasična zapadnjačka medicina ponekad ne dovodi do rješenja stanja i bolesti, pa smo svakodnevno svjedoci sve većem pristupu «alternativnim» oblicima liječenja, a jedan od najpoznatijih oblika liječenja je promjena načina prehrane.

O problemu utjecaja hrane većinom se pričalo u odabranim krugovima ili su liječnici o njemu saznavali uzimanjem anamnestičkih podataka od pacijenata.
Upravo svjestan činjenice da nedostaju znanstveni podaci o utjecaju hrane, doktor Mike C. Matthews iskoristio je test intolerancije na hranu (određivanje imunoglobulina IgG na komponente hrane) da bi dokazao pozitivno razmišljanje svojih pacijenata. (6)

Rezultati koji su dobiveni nakon provedenog testa intolerancije na 93 namirnice pokazuju da: kravlje mlijeko, jaja, badem, ječam, tvrda i meka pšenica, riža, raž, soja, kvasci, kikiriki, kola… pripadaju u skupinu potencijalno opasnih namirnica koje uzrokuju i pogoršavaju simptome.
Rezultati njegovog istraživanja ukazuju da 79, 2 % pacijenata koji su se rigorozno pridržavali nove prehrane pokazuju poboljšanje, dok je kod 66,9 % osoba koje se nisu decidirano držale uputa, također zabilježeno poboljšanje.
U prosjeku 73,4 % pacijenta pokazalo je značajno poboljšanje(6)!

Premda je ovo istraživanje bilo presjek kroz najčešće simptome koji se javljaju kod pacijenata, zanimljiva su i pojedinačna istraživanja najčešće opisanih bolesti: migrene, iritabilnog kolona, atopijskog dermatitisa.

Prospektivna studija Reesa, Watsona i drugih autora uzela je u razmatranje i utjecaj IgG –a na pojavu migrene (imunološka teorija), uz ideju o direktnom i kemijskom djelovanju hrane na razvoj migrenskog napada.
Sa kemijskog stajališta komponente hrane mogu isprovocirati otpuštanje serotonina ili noradrenalina pod čijim utjecajima nastaje vazokonstrikcija ili vazodilatacija krvnih žila. Ista reakcija dobiva se i direktnim utjecajem kroz stimulaciju trigeminalnih ganglija, moždanog debla ili neuralnih kortikalnih putova.
Imunološka teorija još je kompleksnija. Razmatrala su se dva moguća mehanizma: utjecaj imunoglobulina IgE (klasična alergija koja se javlja odmah po konzumaciji hrane) ili imunoglobulina IgG (intolerancija na hranu – odgođena alergijska reakcija koja se javlja i do 120 sati nakon konzumiranja hrane). Vrlo brzo se uočava da utjecaj IgE nema posebnog značenja u razvitku migrene, pa su ovi autori primijenili test intolerancije na hranu.
Nakon dobivenih rezultata pacijenti su podvrgnuti promijenjenom režimu prehrane koji se temeljio na individualnom testu intolerancije.
30 % osoba nakon mjesec dana osjetilo je poboljšanje dok je još 40 % pacijenata imalo poboljšanje nakon 2 mjeseca pridržavanja  Važan podatak predstavlja postotak od 60 % pacijenta kod kojih su se vratili simptomi u istom intenzitetu, nakon što su vratili u prehranu namirnice koje su im po testu intolerancije bile zabranjene. (7)

Sindrom iritabilnog crijeva je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju često postavljaju liječnici opće prakse.
Čak 20% populacije boluje od ovog poremećaja, od toga čak 75% žena. Dva su moguća razloga za ovu razliku u učestalosti po spolovima: simptomi su često povezani s menstruacijom i trudnoćom i žene su sklonije potražiti liječničku pomoć u usporedbi s muškom populacijom. Značaj ovog poremećaja je u povezanosti sindroma iritabilnog crijeva sa simptomima mialgije, kroničnog umora, dismenoreje, depresije, tjeskobe, urinarnih poremećaja…
Bolest se najčešće javlja (50% slučajeva) u dobi između 30 i 50 godine života.

Klasični simptomi su:

1. bolovi u trbuhu zbog spazma tankog i debelog crijeva; bol je vrlo često lokalizirana, u većini slučajeva, u lijevom donjem kvadrantu, a može imati karakter od probadajuće do grčevite, nelokalizirane opstipacija i/ili proljev
2. nadutost
   Atkinson i suradnici proveli su istraživanje je trajalo 12 tjedana, a 150 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije skupine po 75 pacijenata. Prva grupa bila je na takozvanoj «lažnoj dijeti» sastavljenoj od namirnica koje najčešće osobe isključuju iz prehrane jer smatraju da im to isključivanje pomaže u terapiji sindroma, a druga skupina pacijenata provodila je «pravu dijetu» baziranu na nalazu IgG antitijela na antigene hrane, odnosno pridržavali su se svog individualnog testa intolerancije.

Zaključak nakon 12 tjedana: u grupi pacijenata koji su se pridržavali testa intolerancije došlo je do značajnijeg poboljšanja odnosno gubitka simptoma iritabilnog crijeva, a uočilo se i poboljšanje kvalitete života. Simptomi depresije i anksioznosti koji često prate ovaj sindrom, umanjeni su u odnosu na grupu sa «lažnom prehranom» (4).

Atopijski dermatitis: kronično perzistirajući ili kronično ponavljajući dermatitis praćen svrbežom sa tipičnom morfologijom i distribucijom.

Atopična djeca nakon dodira sa antigenom reagiraju selektivnom hiperprodukcijom reaginskih protutijela izotipa IgE, čime antigeni za to dijete postaju specifični alergeni. Treba znati da i neatopična djeca stvaraju imunoglobulin IgE ali samo protiv određenih antigena kao što su višestanični paraziti.
Upravo ta selektivna hiperprodukcija imunoglobulina IgE čini razliku između atopične i neatopične djece.
Dugo vremena osnovni mehanizam atopije bio je jasan, ali novija istraživanja pokazuju da imunoglobulin IgG ima važne reakcije prema hrani, posebice njegove dvije subklase: IgG 1 i IgG 4. Porast razine IgG1 i IgG 4 antitijela protiv alergena iz hrane primjećen je kod osoba sa atopijskim dermatitisom, a djeca i odrasli sa upalnom bolesti crijeva također pokazuju povišene razine IgG 4 antitijela. Postoje i indikacije da atopične osobe imaju reducirani kapacitet supresije određenih imunoloških odgovora na inhalacijske i nutritivne alergene.
Mehanizam nastanka atopije puno je kompleksniji i bazira se na posebnoj regulaciji imunoglobulina Ig E i IgG4 antitijela putem IL – 4, te posebnom odnosu IgE / IgG4 kod atopičara i neatopičnih osoba.
Ove činjenice iskoristili su Duchen K., Einarsson R. i ostali u istraživanju razvoja imunoglobulina IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovoalbumin.

Kako proteini iz hrane predstavljaju najvažnije alergene u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi pratio se razvoj IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovalbumin u prvih sedam godina života, te se pratila korelacija njihovih razina i pojavnosti atopijskih bolesti.

U istraživanje je bilo uključeno 36 djevojčica.

Rezultati istraživanja su iznenađujući:
IgG1 na laktoglobulin raste od trećeg mjeseca života dok svoj vrhunac doživljava sa prvom godinom, IgG4 na laktoglobulin razvija se kasnije i svoj vrhunac doživljava sa drugom godinom života.
IgG1 na ovoalbumin doživljava vrhunac sa drugom godinom života, dok igG4 vrhunac doživljava u četvrtoj godini života.
Niže prevalencija IgG1 i IgG4 na ovoalbumin u odnosu na laktoglobulin može se objasniti kroz činjenicu kasnijeg uvođenja jaja u prehranu djeteta jer se kravlje mlijeko u prosjeku uvodi sa četiri-pet mjeseci života, a jaja od osmog do 12 mjeseca života.
Iz ovog proizlazi da zakašnjeli IgG4 odgovor je dio prirodnog imunološkog sustava na produženo izlaganje antigenu.
Zaključak samog istraživanja je da rani IgG1 i kasni IgG4 odgovor na dva alergena iz hrane: beta-laktoglobulin i ovoalbumin je zajednički tijekom prvih godina života. Razina je slična kod atopične i neatopične djece do četvrte godine života, a u godinama koje slijede njihova razina pada kod neatopičara zahvaljujući kvalitetnom sazrijevanju imunološkog sustava. Kod atopične djece imunološki sustav ostao je i dalje usmjeren prema hiperprodukciji imunoglobulina E i neadekvatnom odnosu igG4 i IgE kroz djelovanje IL-4. (8)

Osim ovih bolesti, test intolerancije na hranu pokazuje i pozitivan utjecaj kod smanjenja tjelesne težine, jer se u reakciji tipa III formiraju cirkulirajući imunokompleksi antigen-antitijelo koji povećavaju onkotski tlak krvi. Povećani tlak posljedično uzrokuje zadržavanje vode i posljedično tome dolazi do povećanja tjelesne težine. Ako ova saznanja primijenimo u kliničkoj praksi, izbacivanjem iz prehrane one vrste hrane čiji proteini izazivaju produkciju IgG antitijela dovodimo do smanjenja broja cirkulirajućih imunokompleksa, smanjenja onkotskog tlaka te eliminiramo vodu. Eliminacijom tekućine dolazi do smanjenja edema te redukcije tjelesne težine. Ovaj pristup je u nekim slučajevima dao spektakularne rezultate s gubitkom težine čak od 10 kg u mjesec dana, te istovremenom eliminacijom popratnih poremećaja kao što su: upala, bol i ukočenost zglobova. Napominjemo da će gubitak težine, nakon izbacivanja iz prehrane hrane na čije se proteine javlja alergija posredovana IgG-om, nastupiti prvenstveno kod gojaznosti uzrokovane zadržavanjem tekućine u tkivima.
Dakle, kod gojaznih osoba koje ne reagiraju na uobičajene tretmane mršavljenja, smanjenje tjelesne težine je postignuto eliminacijom iz prehrane one namirnice na koju je utvrđena visoka osjetljivost.

Ovo je samo mali dio pozitivnih utjecaja intolerancije na hranu, jer razmatrajući njezinu podlogu kroz antitijela IgG klase, dokazuje se primjena ovog testa i kod pacijenata sa kroničnim, autoimunim bolestima, kao što su celijakija, Chronova bolest, ulcerozni kolitis i dr., jer eliminacijom hrane na koju je osoba intolerantna smanjuje se koncentracija imunih kompleksa koji oštećuju tkiva te dolazi do ublažavanja simptoma.

Rezultati dobiveni mjerenjem razine IgG-a na proteine hrane (screening test Poliklinike Analiza uključuje 93 različite namirnice) omogućuje nam da uz savjete liječnika odaberemo odgovarajuću prehranu eliminacijom namirnica koje su testiranjem pokazale visoki stupanj intolerancije

Reference:
1. Mouton G., AAMS. "Digestive ecosystem what are the good foods". London, sept. 2003.
2.S. Pascual, J. Martínez, y M. Pérez-Moreno. La barrera intestinal: trastornos funcionales en enfermedades digestivas y extradigestivas. Gastroenterol Hepatol (2001) 24: 256-267.
3. M.A. van Nieuwenhoven, B.J. Geerling, N.E.P. Deutz, F. Broouns, R.J.M. Brummer. The sensitivity of the lactulose/rhamnose gut permeability test Eu J of Clinical Investigation (1999) 29: 160 - 165.
4. W. Atkinson, T. A. Sheldon, N. Shaat i P.J. Wharwell: Food elimination based on IgG antibodies in irritable bowel syndrom: a randomised controlled trial
5. E. Isolauri, S. Rautava, M. Kalliomaki: Food alergy in irritable bowel syndrome: new facts and old fallacies.
6. Mike C Matthews: Food intolerance and its impact on chronic disease
7. Trevor Reese, David Watson and others: A prospective audit of food intolerance among migraine patients in primary care clinical practice
8. K. Duchen MD, R. Einarsson PhD, E. Grodzinsky PhD, G. Hattevig MD, PhD and B. Bjorksten MD i PhD: Development od IgG1 and IgG4 antibodies against Beta-laktoglobulin and ovalbumin in healthy and atopic children.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Potaknuti pozitivnim, ali ponekad kliničarima i pomalo nerazjašnjivim efektima novog načina prehrane na kronične simptome ili bolesti, svjetski medicinski autoriteti su zadnjih godina pokrenuli i objavili brojne znanstvene radove na temu intolerancije na hranu…

U kontaktu s korisnicima usluga laboratorija Poliklinike Analiza i sami smo došli do zanimljivih informacija o pozitivnom učinku ishrane oslobođene namirnica na koje je utvrđena netolerancija, odnosno povećana koncentracija specifičnih IgG antitijela. Koji su unutrašnji mehanizmi odgovorni za poboljšanje simptoma? Postoji li povezanost između određenih simptoma i specifičnih namirnica? Na koje namirnice naš organizam najčešće negativno reagira?… U želji da usporedimo rezultate i nadopunimo znanje, a sve u cilju unaprjeđenja usluga koje pružamo našim pacijentima, nastavili smo pratiti stručnu literaturu. U prilogu su linkovi koji će vas odvesti do dodatnih informacija s tom tematikom:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12915822?dopt=Abstract

http://yorkallergyusa.com/validation/ibsabstract.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11470005?dopt=Abstract

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12839117?dopt=Abstract

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Sindrom iritabilnog crijeva je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju često postavljaju liječnici opće prakse. Predstavlja motorni poremećaj gastrointestinalnog trakta karakteriziran promjenama u evakuaciji stolice, abdominalnom boli i odsutnošću detektabilne organske bolesti.

Sindrom iritabilnog crijeva je motorni poremećaj gastrointestinalnog trakta karakteriziran promjenama u evakuaciji stolice, abdominalnom boli i odsutnošću detektabilne organske bolesti.

Sindrom iritabilnog crijeva je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju često postavljaju liječnici opće prakse.

Čak 20% populacije boluje od ovog poremećaja od toga 75% žena. Dva su moguća razloga za ovu razliku u učestalosti po spolovima: često su simptomi povezani s menstruacijom i trudnoćom, te su žene sklonije potražiti liječničku pomoć u usporedbi s muškarcima. Značaj ovog poremećaja je u povezanosti sindroma iritabilnog crijeva sa simptomima mialgije, kroničnog umora, dismenoreje, depresije, tjeskobe, urinarnih poremećaja…

Bolest se najčešće javlja (50% slučajeva) u dobi između 30 i 50 godine života.

Klinički simptomi:

- bolovi u trbuhu zbog spazma tankog i debelog crijeva; bol je vrlo često lokalizirana, u većini slučajeva, u lijevom donjem kvadrantu, a može imati karakter od probadajuće do grčevite, nelokalizirane
- opstipacija i/ili proljev
- nadutost.

Bolesnike možemo, podijeliti u grupe s prevladavajućim simptomima opstipacije ili proljeva ili izmjenično proljeva i opstipacije. Bolesnici s prevladavajućim simptomima opstipacije obično daju podatke o bolnoj, tvrdoj stolici sastavljenoj od više malih komadića, dok bolesnici s prevladavajućim simptomima proljeva opisuju česte, rijetke, vodenaste stolice, praćene osjećajem užurbanosti.
Simptomi se nerijetko pojačavaju nakon jela, a popuštaju nakon defekacije i u večernjim satima.
Od ostalih gastrointestinalnih simptoma treba spomenuti povraćanje, mučninu, vjetrove, podrigivanje.

Sindrom iritabilnog crijeva inače se liječi antispazmoliticima, antidepresivima te lijekovima koji mijenjaju crijevni motilitet, ovisno o tome dominiraju li simptomi opstipacije ili dijareje.
Neučinkovitost klasičnih oblika liječenja često navodi pacijente da potraže alternativne oblike liječenje posebno kroz promijenjen način prehrane.
Promjena načina prehrane obično se prenosi usmenim putem od pacijenta do pacijenta i sigurno to nije nešto što se može iskoristiti u kliničkoj praksi.

Upravo zbog toga Atkinson i suradnici uočavajući da eliminacija određenih namirnica dovodi do poboljšanja simptoma napravili su dvostruko slijepi, randomizirani i klinički kontrolirani pokus značenja IgG antitijela u sindromu iritabilnog crijeva.

Imunoglobulin IgE nisu koristili u istraživanju jer sindrom iritabilnog crijeva ne karakterizira pražnjenje crijeva odmah po ingestiji određene namirnice kao što je to slučaj kod nutritivnih alergija. Uočili su da odgođeni odgovor nakon izlaganja određenom antigenu kao što je slučaj u ovom sindromu, može biti jedino kontroliran od strane imunoglobulina IgG.

Naravno, kompletan ovaj mehanizam ne bi se mogao dogoditi bez crijevne barijere u kojoj se zbivaju brojni imunološki i fiziološki procesi koji isključuju i razgrađuju antigen te smanjuju njegovu adherenciju, penetraciju i prijenos. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti i pokreće se imunološki slijed od naivnog T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, a u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor ) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

U određenim okolnostima, kao npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što pogoršava crijevnu permeabilnost koja se povećava i sve veći je transport antigena kroz nju. Upalni proces narušava i funkciju glatke muskulature, enteričkih živčanih vlakana a vremenom bivaju zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi te s vremenom dolazi do razvoja sindroma probušenog crijeva u kojem se događa sve veći transport antigena i stimulacija IgG antitijela.

Sve ove podatke iskoristili su Atkinson i suradnici prilikom istraživanja. U istraživanje je bilo uključeno 150 pacijenata, koji su svi imali normalne hematološke i biokemijske parametre, ali i uredan endoskopski nalaz. Celijakija je bila isključena kroz detekciju tkivne transglutaminaze, a nepodnošljivost laktoze kroz izdisajni test vodika. U istraživanje također nisu bile uključene osobe koje su imale neku koegzistirajuću bolest, ali i gastrointestinalne operacije kao apendektomija, kolecistektomija, operacija hijatalne hernije.

Istraživanje je trajalo 12 tjedana, a 150 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije skupine po 75 pacijenata. Prva grupa bila je na takozvanoj «lažnoj dijeti» sastavljenoj od namirnica koje najčešće osobe isključuju iz prehrane jer smatraju da im to isključivanje pomaže u terapiji sindroma, a druga skupina pacijenata provodila je «pravu dijetu» baziranu na nalazu IgG antitijela na antigene hrane, odnosno pridržavali su se svog individualnog testa intolerancije.

Zaključak nakon 12 tjedana: u grupi pacijenata koji su se pridržavali testa intolerancije došlo je do značajnijeg poboljšanja odnosno gubitka simptoma iritabilnog crijeva, a uočilo se i poboljšanje kvalitete života dok su simptomi depresije i anksioznosti koji često prate ovaj sindrom bili umanjeni u odnosu na grupu sa «lažnom prehranom»

Ovi podaci sugeriraju da IgG antitijela na antigene iz hrane odnosno test intolerancije mogu imati ulogu u pomoći pacijentu, a prave odgovore dati će daljna biomedicinska i klinička istraživanja.

Silvana Mišković, dr.med.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica. Bolesno crijevo znači i bolest tijela - intolerancija na hranu, kemijska osjetljivost i progresivna alergija samo su dio problema koje uzrokuje poremećena crijevna propusnost.

TEST INTOLERANCIJE NA HRANU
Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica, mjesto ulaska energije i hranjivih tvari.

Ulogu gastrointestinalnog sustava možemo prikazati kroz:

1. probavu hrane,
2. apsorbiranje sitnih dijelova hrane potrebne za stvaranje energije,
3. pomoću transportnih proteina prenosi hranjive tvari u krvotok (npr. vitamini i minerali),
4. kemijsku detoksifikaciju tijela,
5. posjedovanje imunoglobulina i antitijela koji djeluju kao prva linija obrane od infekcije.

Crijevna sluznica ni u normalnim uvjetima ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Male količine molekula različitih veličina i karakteristika prolaze cjelovitim epitelom pasivnim i aktivnim mehanizmom. Put transporta ovisi u prvom redu od veličine molekule, tako da velike molekule koriste međustanične prolaze ili bivaju «uvučene» u crijevnu sluznicu putem endocitoze. (1,2)

Osim osnovnih fizioloških procesa u crijevnoj barijeri zbivaju se i brojni imunološki procesi koji imaju zadatak isključivanja i razgradnje antigena te smanjenje njegove adherencije, penetracije i prijenosa. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti, te se pokreće imunološki slijed: od T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor ) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

U određenim okolnostima, kao npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost koja se povećava te je veći transport antigena kroz nju. Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature, enteričkih živčanih vlakana a vremenom su zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi. Dolazi do razvoja «sindroma probušenog crijeva» koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela. (4,5)

Netko bi mogao pomisliti da je više – bolje. Dobivamo više aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, minerala, vitamina… Zabluda! Za njihov transport su potrebni nosači/ proteini koji su sastavni dio crijevne stijenke te su i oni kod ovog poremećaja uništeni. Rezultat je – u najboljem slučaju - manjak minerala i vitamina.

Laboratorijsko testiranje crijevne propusnosti je široko dostupno, a najčešće se koristi laktuloza / manitol test. Manitol i laktuloza su vodotopive molekule koje naše tijelo ne može iskoristiti ili metabolizirati. Različite su veličine i težine te im je stoga i nivo apsorpcije različit. Manitol zbog svoje male dimenzije lagano apsorbira kroz stijenku crijeva zdravih ljudi, dok je apsorpcija velike molekule laktuloze izuzetno mala. Rezultat testa zdrave osobe pokazuje visok nivo manitola i nisku razinu laktuloze. Povišena vrijednost obaju šećera ukazuje na sindrom «probušenog crijeva» te je pretpostavka poremećene probave svih hranjivih elemenata. Visoka razina laktuloze, s niskom razinom manitola opisana je kod celijakije, Chronove bolesti i ulcerativnog kolitisa. (3)

Ako rezultat testa pokaže poremećaj crijevne propusnosti, dostupni su dodatni laboratorijski testovi u cilju preciznijeg dijagnosticiranja posljedica, ali i uzroka ovog poremećaja. Jedan od njih je i test intolerancije na hranu.

Test intolerancije na hranu određuje IgG antitijela, te se kao dijagnostičko sredstvo može koristiti kod utvrđivanju imunoloških reakcija tipa II, III. Premda su obje reakcije uvjetovane djelovanjem IgG antitijela, osnovna razlika između ovih imunoloških reakcija je lokalizacija antigena.
U reakciji tipa II antigen je dio stanične membrane, a u reakcijama tipa III antigen je otopljen u tjelesnim tekućinama.
Antitijela na proteine određene vrste hrane povezuju se sa specifičnim antigenima nakon probave istog, formirajući pri tom imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. cirkulirajućih imunokompleksa. Kod česte konzumacije hrane na koju postoji intolerancija, dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izaziva se lokalizirana upala tkiva, a u teškim slučajevima i vaskulitis.
Perzistencija i količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme i u kapilarama bubrežnih glomerula, smanjujući glomerularno filtriranje. Posljedica je zadržavanje tekućine što rezultira pojavom edema, prvenstveno ekstracelularno, iako u teškim slučajevima dolazi do nakupljanja tekućine i unutar stanica.

KLINIČKA PRIMJENA TESTA INTOLERANCIJE NA HRANU
Klasična zapadnjačka medicina ponekad ne dovodi do rješenja stanja i bolesti, pa smo svakodnevno svjedoci sve većem pristupu «alternativnim» oblicima liječenja, a jedan od najpoznatijih oblika liječenja je promjena načina prehrane.

O problemu utjecaja hrane većinom se pričalo u odabranim krugovima ili su liječnici o njemu saznavali uzimanjem anamnestičkih podataka od pacijenata.
Upravo svjestan činjenice da nedostaju znanstveni podaci o utjecaju hrane, doktor Mike C. Matthews iskoristio je test intolerancije na hranu (određivanje imunoglobulina IgG na komponente hrane) da bi dokazao pozitivno razmišljanje svojih pacijenata. (6)

Rezultati koji su dobiveni nakon provedenog testa intolerancije na 93 namirnice pokazuju da: kravlje mlijeko, jaja, badem, ječam, tvrda i meka pšenica, riža, raž, soja, kvasci, kikiriki, kola… pripadaju u skupinu potencijalno opasnih namirnica koje uzrokuju i pogoršavaju simptome.
Rezultati njegovog istraživanja ukazuju da 79, 2 % pacijenata koji su se rigorozno pridržavali nove prehrane pokazuju poboljšanje, dok je kod 66,9 % osoba koje se nisu decidirano držale uputa, također zabilježeno poboljšanje.
U prosjeku 73,4 % pacijenta pokazalo je značajno poboljšanje(6)!

Premda je ovo istraživanje bilo presjek kroz najčešće simptome koji se javljaju kod pacijenata, zanimljiva su i pojedinačna istraživanja najčešće opisanih bolesti: migrene, iritabilnog kolona, atopijskog dermatitisa.

Prospektivna studija Reesa, Watsona i drugih autora uzela je u razmatranje i utjecaj IgG –a na pojavu migrene (imunološka teorija), uz ideju o direktnom i kemijskom djelovanju hrane na razvoj migrenskog napada.
Sa kemijskog stajališta komponente hrane mogu isprovocirati otpuštanje serotonina ili noradrenalina pod čijim utjecajima nastaje vazokonstrikcija ili vazodilatacija krvnih žila. Ista reakcija dobiva se i direktnim utjecajem kroz stimulaciju trigeminalnih ganglija, moždanog debla ili neuralnih kortikalnih putova.
Imunološka teorija još je kompleksnija. Razmatrala su se dva moguća mehanizma: utjecaj imunoglobulina IgE (klasična alergija koja se javlja odmah po konzumaciji hrane) ili imunoglobulina IgG (intolerancija na hranu – odgođena alergijska reakcija koja se javlja i do 120 sati nakon konzumiranja hrane). Vrlo brzo se uočava da utjecaj IgE nema posebnog značenja u razvitku migrene, pa su ovi autori primijenili test intolerancije na hranu.
Nakon dobivenih rezultata pacijenti su podvrgnuti promijenjenom režimu prehrane koji se temeljio na individualnom testu intolerancije.
30 % osoba nakon mjesec dana osjetilo je poboljšanje dok je još 40 % pacijenata imalo poboljšanje nakon 2 mjeseca pridržavanja . Važan podatak predstavlja postotak od 60 % pacijenta kod kojih su se vratili simptomi u istom intenzitetu, nakon što su vratili u prehranu namirnice koje su im po testu intolerancije bile zabranjene. (7)

Sindrom iritabilnog crijeva je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju često postavljaju liječnici opće prakse.
Čak 20% populacije boluje od ovog poremećaja, od toga čak 75% žena. Dva su moguća razloga za ovu razliku u učestalosti po spolovima: simptomi su često povezani s menstruacijom i trudnoćom i žene su sklonije potražiti liječničku pomoć u usporedbi s muškom populacijom. Značaj ovog poremećaja je u povezanosti sindroma iritabilnog crijeva sa simptomima mialgije, kroničnog umora, dismenoreje, depresije, tjeskobe, urinarnih poremećaja…
Bolest se najčešće javlja (50% slučajeva) u dobi između 30 i 50 godine života.

Klasični simptomi su:

1. bolovi u trbuhu zbog spazma tankog i debelog crijeva; bol je vrlo često lokalizirana, u većini slučajeva, u lijevom donjem kvadrantu, a može imati karakter od probadajuće do grčevite, nelokalizirane opstipacije i/ili proljeva
2. nadutost

Atkinson i suradnici proveli su istraživanje je trajalo 12 tjedana, a 150 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije skupine po 75 pacijenata. Prva grupa bila je na takozvanoj «lažnoj dijeti» sastavljenoj od namirnica koje najčešće osobe isključuju iz prehrane jer smatraju da im to isključivanje pomaže u terapiji sindroma, a druga skupina pacijenata provodila je «pravu dijetu» baziranu na nalazu IgG antitijela na antigene hrane, odnosno pridržavali su se svog individualnog testa intolerancije.

Zaključak nakon 12 tjedana: u grupi pacijenata koji su se pridržavali testa intolerancije došlo je do značajnijeg poboljšanja odnosno gubitka simptoma iritabilnog crijeva, a uočilo se i poboljšanje kvalitete života. Simptomi depresije i anksioznosti koji često prate ovaj sindrom, umanjeni su u odnosu na grupu sa «lažnom prehranom» (4).

Atopijski dermatitis: kronično perzistirajući ili kronično ponavljajući dermatitis praćen svrbežom sa tipičnom morfologijom i distribucijom.

Atopična djeca nakon dodira sa antigenom reagiraju selektivnom hiperprodukcijom reaginskih protutijela izotipa IgE, čime antigeni za to dijete postaju specifični alergeni. Treba znati da i neatopična djeca stvaraju imunoglobulin IgE ali samo protiv određenih antigena kao što su višestanični paraziti.
Upravo ta selektivna hiperprodukcija imunoglobulina IgE čini razliku između atopične i neatopične djece.
Dugo vremena osnovni mehanizam atopije bio je jasan, ali novija istraživanja pokazuju da imunoglobulin IgG ima važne reakcije prema hrani, posebice njegove dvije subklase: IgG 1 i IgG 4. Porast razine IgG1 i IgG 4 antitijela protiv alergena iz hrane primjećen je kod osoba sa atopijskim dermatitisom, a djeca i odrasli sa upalnom bolesti crijeva također pokazuju povišene razine IgG 4 antitijela. Postoje i indikacije da atopične osobe imaju reducirani kapacitet supresije određenih imunoloških odgovora na inhalacijske i nutritivne alergene.
Mehanizam nastanka atopije puno je kompleksniji i bazira se na posebnoj regulaciji imunoglobulina Ig E i IgG4 antitijela putem IL – 4, te posebnom odnosu IgE / IgG4 kod atopičara i neatopičnih osoba.
Ove činjenice iskoristili su Duchen K., Einarsson R. i ostali u istraživanju razvoja imunoglobulina IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovoalbumin.

Kako proteini iz hrane predstavljaju najvažnije alergene u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi pratio se razvoj IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovalbumin u prvih sedam godina života, te se pratila korelacija njihovih razina i pojavnosti atopijskih bolesti.

U istraživanje je bilo uključeno 36 djevojčica.

Rezultati istraživanja su iznenađujući:
IgG1 na laktoglobulin raste od trećeg mjeseca života dok svoj vrhunac doživljava sa prvom godinom, IgG4 na laktoglobulin razvija se kasnije i svoj vrhunac doživljava sa drugom godinom života.
IgG1 na ovoalbumin doživljava vrhunac sa drugom godinom života, dok igG4 vrhunac doživljava u četvrtoj godini života.
Niže prevalencija IgG1 i IgG4 na ovoalbumin u odnosu na laktoglobulin može se objasniti kroz činjenicu kasnijeg uvođenja jaja u prehranu djeteta jer se kravlje mlijeko u prosjeku uvodi sa četiri-pet mjeseci života, a jaja od osmog do 12 mjeseca života.
Iz ovog proizlazi da zakašnjeli IgG4 odgovor je dio prirodnog imunološkog sustava na produženo izlaganje antigenu.
Zaključak samog istraživanja je da rani IgG1 i kasni IgG4 odgovor na dva alergena iz hrane: beta-laktoglobulin i ovoalbumin je zajednički tijekom prvih godina života. Razina je slična kod atopične i neatopične djece do četvrte godine života, a u godinama koje slijede njihova razina pada kod neatopičara zahvaljujući kvalitetnom sazrijevanju imunološkog sustava. Kod atopične djece imunološki sustav ostao je i dalje usmjeren prema hiperprodukciji imunoglobulina E i neadekvatnom odnosu igG4 i IgE kroz djelovanje IL-4. (8)

Osim ovih bolesti, test intolerancije na hranu pokazuje i pozitivan utjecaj kod smanjenja tjelesne težine, jer se u reakciji tipa III formiraju cirkulirajući imunokompleksi antigen-antitijelo koji povećavaju onkotski tlak krvi. Povećani tlak posljedično uzrokuje zadržavanje vode i posljedično tome dolazi do povećanja tjelesne težine. Ako ova saznanja primijenimo u kliničkoj praksi, izbacivanjem iz prehrane one vrste hrane čiji proteini izazivaju produkciju IgG antitijela dovodimo do smanjenja broja cirkulirajućih imunokompleksa, smanjenja onkotskog tlaka te eliminiramo vodu. Eliminacijom tekućine dolazi do smanjenja edema te redukcije tjelesne težine. Ovaj pristup je u nekim slučajevima dao spektakularne rezultate s gubitkom težine čak od 10 kg u mjesec dana, te istovremenom eliminacijom popratnih poremećaja kao što su: upala, bol i ukočenost zglobova. Napominjemo da će gubitak težine, nakon izbacivanja iz prehrane hrane na čije se proteine javlja alergija posredovana IgG-om, nastupiti prvenstveno kod gojaznosti uzrokovane zadržavanjem tekućine u tkivima.
Dakle, kod gojaznih osoba koje ne reagiraju na uobičajene tretmane mršavljenja, smanjenje tjelesne težine je postignuto eliminacijom iz prehrane one namirnice na koju je utvrđena visoka osjetljivost.

Ovo je samo mali dio pozitivnih utjecaja intolerancije na hranu, jer razmatrajući njezinu podlogu kroz antitijela IgG klase, dokazuje se primjena ovog testa i kod pacijenata sa kroničnim, autoimunim bolestima, kao što su celijakija, Chronova bolest, ulcerozni kolitis i dr., jer eliminacijom hrane na koju je osoba intolerantna smanjuje se koncentracija imunih kompleksa koji oštećuju tkiva te dolazi do ublažavanja simptoma.

Rezultati dobiveni mjerenjem razine IgG-a na proteine hrane (screening test Poliklinike Analiza uključuje 93 različite namirnice) omogućuje nam da uz savjete liječnika daberemo odgovarajuću prehranu eliminacijom namirnica koje su testiranjem pokazale visoki stupanj intolerancije.

Reference:
1. Mouton G., AAMS. "Digestive ecosystem what are the good foods". London, sept. 2003.
2.S. Pascual, J. Martínez, y M. Pérez-Moreno. La barrera intestinal: trastornos funcionales en enfermedades digestivas y extradigestivas. Gastroenterol Hepatol (2001) 24: 256-267.
3. M.A. van Nieuwenhoven, B.J. Geerling, N.E.P. Deutz, F. Broouns, R.J.M. Brummer. The sensitivity of the lactulose/rhamnose gut permeability test Eu J of Clinical Investigation (1999) 29: 160 - 165.
4. W. Atkinson, T. A. Sheldon, N. Shaat i P.J. Wharwell: Food elimination based on IgG antibodies in irritable bowel syndrom: a randomised controlled trial
5. E. Isolauri, S. Rautava, M. Kalliomaki: Food alergy in irritable bowel syndrome: new facts and old fallacies.
6. Mike C Matthews: Food intolerance and its impact on chronic disease
7. Trevor Reese, David Watson and others: A prospective audit of food intolerance among migraine patients in primary care clinical practice
8. K. Duchen MD, R. Einarsson PhD, E. Grodzinsky PhD, G. Hattevig MD, PhD and B. Bjorksten MD i PhD: Development od IgG1 and IgG4 antibodies against Beta-laktoglobulin and ovalbumin in healthy and atopic children.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Test intolerancije na hranu ima pozitivan efekt na poboljšanje simptoma kod pacijenta koji pate od kroničnih bolesti. Znanstvenim istraživanjem potvrđen je podatak da u prosjeku 73,4% pacijenata promjenom načina prehrane i pridržavanjem naputaka dobivenim od strane liječnika  pokazuje značajno poboljšanje zdravstvenog stanja.

Ne prođe niti jedan dan a da nas ponešto ne zaboli. Sve je u redu ako se radi o kratkotrajnoj boli na koju najčešće zaboravimo. Međutim problem počinje kada se simptomi nastave, ili se učestalije javljaju.

Prva stvar koju tad napravimo je posjet liječniku obiteljske medicine da u prvom koraku pokušamo riješiti svoje probleme. Na sreću, kod velikog broja osoba simptomi prođu bez lijekova, ali znatan broj pacijenta izađe iz ordinacija sa pregršt recepata, a među najpropisivanijim lijekovima su antibiotici, antiupalni lijekovi, antidepresivi, te lijekovi za smanjenje bola. Ti lijekovi donose samo trenutno rješenje i olakšanje, a nastavak uzimanja često rezultira oštećenjem pojedinih organa.

Kako klasična zapadnjačka medicina često i ne donosi rješenje problema, svjedoci smo da pristupu «alternativnijim» oblicima liječenja, a jedan od najpoznatijih oblika liječenja je promjena načina prehrane.

Promatrajući ono što njegovi pacijenti rade, doktor Mike C. Matthews pokušao je na znanstvenoj razini dokazati pozitivno razmišljanje svojih pacijenata, te se u tu svrhu poslužio intolerancije na hranu (određivanje imunoglobulina IgG na komponente hrane).

U istraživanje je uključeno 2567 osoba koje su dale pisani pristanak za uključivanje u program.

Osnovna pitanja na koje je doktor Matthews želio dobiti odgovor su:

1. Koji su najčešći simptomi koji muče pacijente?
2. Jesu li ta stanja trajna, ili već godinama muče pacijente?
3. Koje su to namirnice «opasne» po zdravlje?
4. Što pacijenti rade sa dobivenim nalazima?
5. Koliko poboljšanje su osjetili nakon testa intolerancije na hranu?
6. Koliko brzo su počeli osjećati poboljšanje?
7. Jesu li pojedine grupe pacijenata osjetili veća poboljšanja od drugih?
8. Ima li značajnijih razlika između pojedinih dobnih i spolnih grupa?

Osnovni simptomi, prijavljeni od strane testiranih osoba možemo podijeliti u šest skupina:

Prosječna dob pacijenta bila je 54 godine. Od svih pacijenta dvije trećine (68,7%) od svojih simptoma pati više od 3 godine, a 33,1 % pacijenta bolovalo je više od 10 godina. Zapanjujuća je činjenica da približno 50 % djece uključenih u istraživanje, boluje više od 3 godine.

Rezultati koji su dobiveni nakon provedenog testa intolerancije na 93 namirnice, pokazuju da: kravlje mlijeko, jaja, badem, ječam, tvrda i meka pšenica, riža, raž, soja, kvasci, kikiriki, kola… spadaju u skupinu potencijalno opasnih namirnica koje uzrokuju i pogoršavaju simptome.

Činjenica koja uvijek zabrinjava liječnike je suradnja pacijenta nakon propisane terapije i osobni angažman u provedbi dobivenih naputaka, bez obzira o kojem se obliku liječenja radilo. Ovo istraživanje je potvrdilo da se čak 97 % pacijenata pridržavalo testa, a čak 64 % ga je u cijelosti pratilo.

Ipak ono što je krajnji cilj ovog istraživanja je dokazivanje poboljšanja i u kojem vremenskom periodu je ono nastupilo. Rezultati ukazuju da 79,2 % pacijenata koji su se rigorozno pridržavali nove prehrane pokazuju poboljšanje, dok je kod 66,9 % osoba koje su nisu striktno pridržavale dobivenih instrukcija, evidentirano poboljšanje.

U prosjeku 73,4 % pacijenta pokazalo je značajno poboljšanje što je za svaki test i istraživanje izrazito značajan postotak.

Zanimljiv podatak je da 53,7 % pacijenata poboljšanje osjeća unutar 20 dana od promjene režima prehrane, dok razlika u poboljšanju među dobnim i spolnim skupinama, ali i među grupama simptoma, nije značajna.

Istraživanje je u cijelosti dalo odgovore na sva postavljena pitanja, a glavni zaključak je da test intolerancija ima pozitivan efekt na poboljšanje simptoma kod pacijenta koji pate od kroničnih bolesti. Jako dobre rezultate su imali pacijenti koji su slijedili upute liječnika, te su oni osjetili i najbrža i najveća poboljšanja.

Ovi podaci liječnike i pacijente ohrabruju da barem u počecima rješavanja pojedinačnih tegoba posegnu za jednostavnijim pristupom liječenja kao što je test intolerancije na hranu, jer za lijekove u većini slučajeva ipak postoji vrijeme odgode.

Ovaj tekst baziran je na sažetku rada dr Mike C Matthews: Food intolerance and its impact on chronic disease

Pripremila:

Silvana Mišković, dr.med.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Dok je čekala nastup u jednoj dnevnoj emisiji poznata engleska glumica Fay Ripley osjetila je smetnje. »Odjedanput, iz čista mira oblio me hladan znoj, ruke su mi se tresle, srce mi se uzlupalo i preplavio me osjećaj mučnine.

Znala sam da nije napadaj panike jer nisam osjećala nelagodu pa sam pomislila da sam sigurno pojela nešto pokvareno, ali to jutro sam popila samo cappucino. Gledajući se u zrcalo pitala sam se kako ću preživjeti ovu emisiju u živo. Hm, ne znam kako odradila sam ih dvije »ispričala je ona.

Svakodnevni životni ritam već pola godine su joj narušavali napadaji mučnine, grčevi u abdomenu i nesnosne glavobolje. Uvijek je te nepovezane simptome pripisivala nečem trećem.
Kad bi imala bolove u želucu ili trbuhu pripisivala bi ih crijevnoj virozi, kad je imala nesnosne glavobolje mislila bi da se previše iscrpljuje i da je nenaspavana, ali kako su problemi postajali sve učestaliji i jači počela se zabrinjavati.
Nakon TV showu-a otišla je sa obitelji na odmor, ali većinu vremena je provela osjećajući se kao stara čangrizava usjedjelica sa konstantnim glavoboljama, nadutošću, bolovima u trbuhu i promjenama raspoloženja.
Kada su se vratili kući odlućila se ozbiljnije pozabaviti sa svojim zdravstvenim stanjem. Odlučila je zakazati pregled kod svog liječnika, ali prisjećajući se kroz šta je prolazila prije šest godina nakon trovanja hranom (nekoliko mjeseci uzaludnih pregleda, testova bez konkretne dijagnoze, osjećaja bespomoćnosti i očaja) ubrzo je odustala. Sjetila se da je na kraju tražila od svog lječnika da je pošalje gastroenterologu. Nakon pregleda zabranio joj je jesti pšenicu i pšenične proizvode jer da ljudi teže probavljaju ovu žitaricu, a pogotovo nakon trovanja tj. kad je funkcija probavnog sustava narušena. Preko noći se stanje vidno popravilo i od tada ne konzumira pšenicu. Ipak odustala je od bilo kakve posjete liječniku.
Dok se lomila između odlaska i ne odlaska kod liječnika jednan od njezinih mnogobrojnih prijatelja koji je patio od intolerancije na hranu joj je spomenuo test intolerancije na hranu.
Bila je upoznata sa činjenicom da ga mnogi liječnici smatraju upitnim, ali 2007. godine je engleski Gornji dom donio odluku u kojoj se ovaj test koristi u dijagnosticiranju intolerancije na hranu.
Pomalo skeptična odlučila se testirati i rezultati su joj pokazali intoleranciju na bjelanjak i kakaovac, kao i vrlo visoku intoleranciju na kravlje mlijeko.
«Joj, ne mlijeko i kakaovac!!» tužno je zavapila dok su joj navirale misli i sjećanja kako su sve situacije u kojima je imala najgore napadaje povezane upravo sa konzumacijom ovih namirnica. Sjeća se kako je svaki godišnji odmor provodila u nesnosnim bolovima, a u isto vrijeme se opuštala ispijajući capuccino i časteći se velikim kuglama sladoleda.

Test intolerancije na hranu se razlikuje od alergije na hranu jer kod alergije tijelo stvara imunoglobuline E (IgE) kao odgovor na alergen dok se kod intolerancije na hranu stvaraju imunoglobulini G (IgG) na određene komponente u namirnicama. Alergijske reakcije se javljaju unutar nekoliko sati i dovoljne su minimalne količine alergena. Oko 2,5% populacije pati od alergija, a najčešće su na školjke i orašaste plodove. Intolerancija uzrokuje široki spektar simptoma (npr. ekcemi, glavobolje, mučnine, depresije, umor, otečeni zglobovi ...) i nije opasna za zdravlje, a oko 40% populacije pati od nje.

Nakon testa poznata glumica se htjela uvjeriti u njegovu vjerodostojnost (mislila je da su svi više- manje intolerantni na iste namirnice) pa je nagovorila i svog supruga na testiranje, ali on nije intolerantan na niti jednu namirnicu. Bila je pomalo ljubomorna.
U početku je mislila da će joj biti teško prilagoditi se novom režimu prehrane jer je njezina dnevna prehrana bazirana na mliječnim proizvodima (proizvode od kravljeg mlijeka zamjenila je kozjim..) početno odricanje i prilagodba nemaju cijenu u usporedbi sa svakodnevnicom bez bolova, grčeva i nesanica.

Preneseno iz UK Daily Mail.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija na hranu, piće i aditive u hrani. Uzrokuje niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava.

Intolerancija nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani.

U praksi često dolazi do zabune u dijagnostici alergije i intolerancije na hranu. Prava alergija na hranu karakterizirana je prisutnošću IgE antitijela, a sve ostale hipersenzibilizacije ili negativne farmakološke reakcije na hranu mogu se smatrati intolerancijom.

1978. godine australski znanstvenici po prvi put u studiju uključuju pacijente kojima je iz prehrane isključena jedna ili više vrsta namirnica. Tada je postavljen temelj za borbu protiv prirodnih i umjetno dodanih sastojaka hrane, koji su prepoznati kao mogući uzročnici određenih simptoma i bolesti. 1995. godine Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju preporučuje podjelu baziranu na patogenetskom mehanizmu. Od tada se sve netoksične reakcije na hranu dijele na alergije (imunološki mehanizam) i intoleranciju (bez imunoloških implikacija). 2003. godine komisija za reviziju nazivlja Svjetske alergološke organizacije izdaje novu nomenklaturu koja je usvojena na svjetskoj razini. Intolerancija na hranu se opisuje kao „nealergijska preosjetljivost“ na hranu, a u 10 reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti iz 2007. godine se nalazi pod šifrom K90.4.

ŠTO JE INTOLERANCIJA NA HRANU?
Nealergijska hipersenzibilizacija na hranu je medicinski naziv za intoleranciju na hranu, a prije se nazivala pseudoalergijska reakcija. Ovakva zakašnjela reakcija organizma ne bi se trebala zamijeniti s imunim odgovorom koji se pojavljuje kod „klasične“ alergije na hranu.

Alergija na hranu je imunološka preosjetljivost koja se najčešće pojavljuje kao odgovor na proteine mlijeka, jaja, morskih plodova, školjki, soje, orašastih plodova, pšenice i kikirikija. Prave alergije su povezane sa stvaranjem „brzih“ IgE antitijela.

Nealergijska preosjetljivost (hipersenzibilizacija) na hranu je abnormalan fiziološki odgovor na hranu. Vrlo je teško otkriti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije jer u njoj sudjeluju „spora“ IgG antitijela. Krivac (hrana) i egzekutor (IgG antitijela) ne pojavljuju se u isto vrijeme. Intolerancija na hranu može uključivati farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu ili komponente hrane:
- Metaboličke reakcije na hranu uzrokovane su urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.

- Farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima niske molekularne težine, bilo da se radi o prirodnim sastojcima hrane (saliciliati, amini...) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa...). Ove tvari uzrokuju biokemijske nuspojave slične onima koje uzrokuju lijekovi.
- Toksine u hranu oslobađaju bakterije ili su posljedica kontaminacije.

Eliminacijske dijete su korisna pomoć u dijagnozi alergija na hranu i farmakološki uzrokovane intolerancije, dok se metabolička intolerancija sigurno dokazuje jedino testom intolerancije na hranu.
KOJI SU ZNAKOVI I SIMPTOMI?
Hipersenzibilizacija na hranu koja nije posredovana IgE antitijelima (intolerancija na hranu) je kronične naravi sa zamaskiranim simptomima te je teže dijagnosticirati od alergije. Simptomi intolerancije značajno variraju od osobe do osobe, a često nas navedu na krivi trag. IgE antitijela kod alergije stvaraju jasnu i burnu sliku koja svjedoči o uzroku i posljedici, dok se kod intolerancije simptomi javljaju par sati do dva dana nakon uzimanja hrane ili pića.
Simptomi intolerancije na hranu:
· Koža (osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne)
· Respiratorni sustav (otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela, astma, suhi kašalj)
· Probavni sustav (grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva)
· Neurološki (glavobolja, migrena, vrtoglavica, omaglica)
· Psihološki (gubitak motivacije, tjeskoba, letargija, depresija, umor, hiperaktivnost kod djece)
· Drugi (artritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi, pretilost)

ŠTO ZNAMO O UZROCIMA?
Reakcije na kemijske komponente hrane su češće nego prava alergija na hranu. U većem broju slučajeva su uzrokovane različitim organskim tvarima koje su prirodni sastojak hrane, kako životinjskog, tako i biljnog porijekla, a rjeđe aditivima, konzervansima, bojama... I prirodni i umjetni sastojci hrane uzeti u dovoljnim količinama mogu uzrokovati štetne reakcije kod osjetljivih ljudi, a stupanj reakcije varira od čovjeka do čovjeka.
Intolerancija se javlja podjednako kod osoba kojima obiteljska anamneza bilježi ili ne bilježi alergijske reakcija. Simptomi se mogu javiti u bilo kojoj dobnoj skupini, sporo ili brzo. Okidač može biti virusna infekcija, bolest ili utjecaj zagađenog okoliša. Češće se javlja kod žena, vjerojatno zbog toga jer brojne tvari iz hrane oponašaju hormone karakteristične ženama.
Zanimljivi su rezultati studija u kojima se analizirala krv uzeta iz pupčane vrpce koji ukazuju da aktivacija i daljnji razvoj tolerancije/intolerancije datiraju još iz prenatalnog doba. Još u maternici suočeni smo s opasnosti za razvoj osjetljivosti na hranu, a taj trend se nastavlja i tijekom ranog djetinjstva dok imuni sustav i probavna cijev još uvijek sazrijevaju.
Najvažniji uzrok intolerancije na hranu je enzimski defekt u probavnom sustavu, ali može biti i rezultat farmakološkog efekta vazoaktivnih amina prisutnih u hrani (npr.histamin). Najpoznatija intolerancija na ugljikohidrate, nepodnošljivost laktoze, rezultat je nedovoljne proizvodne enzima laktaze. Uslijed nedostatka laktaze nije moguće probaviti laktozu u mlijeku, ali ni u drugim mliječnim proizvodima. Celijakija (intolerancija glutena) rezultira oštećenjem resica tankog crijeva, te smanjenom sposobnosti apsorpcije vode i hrane.
Najrasprostranjeniji prirodni sastojak hrane koji je sposoban izazvati reakcije je salicilat, iako su i tartrazin i benzoična kiselina vrlo česti okidači. Benzoati i salicilati se nalaze u različitim vrstama hrane, uključujući voće, sokove, povrće, začine, ljekovito bilje, čaj, orašaste plodove, vino i kavu.
Hrana koja sadrži salicilate uključuje jabuku, agrume, jagode, rajčice i vino, dok su reakcije na čokoladu, sir, banane, avokado, ali i na vino i rajčice, vjerojatno povezane s aminima. Stoga ne iznenađuje da test intolerancija na hranu izdvaja više vrsta hrane, jer okidač za stvaranje IgG antitijela nije sastojak samo jedne namirnice. Kombinacija genetske raznolikosti, utjecaja okoliša, načina prehrane i životnih navika specifična je za svakog pojedinca te je i interpretacija testa intolerancije na hranu individualna. Koja količina i koja kombinacija namirnica čini donju granicu za pojavu simptoma također varira. Patološki slijed može pokrenuti litra mlijeka, ali i naizgled bezopasni kapučino.
Kako organizam reagira na sastojke hrane? Stvarajući antitijela koja se nakon probave ujedinjuju sa specifičnim antigenima hrane, formirajući imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. «cirkulirajućih imunkompleksa». Posljedično, dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izazivajući lokaliziranu upalu tkiva, koja se može manifestirati i povećanom propusnošću crijevne stijenke. Velika količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme što dovodi do zadržavanja veće količine tekućine izvan i unutar stanica. Posljedica je oštećenje različitih stanica i tkiva, ali i stvaranje edema s posljedicom povećanja tjelesne mase (pretilost).

KAKO DIJAGNOSTICIRAMO INTOLERANCIJU NA HRANU?
Detalji imunopatoloških mehanizama intolerancije svakim danom bivaju sve jasniji što omogućava razvoj visoko kvalitetnih i visoko specifičnih dijagnostičkih sredstava kao što je i test intolerancije na hranu kojim se određuje razina specifičnih IgG antitijela.
Dijagnoza se postavlja na temelju osobne i obiteljske anamneze te kožnih i seroloških testova kojima se eliminira ostale uzroke. Nakon eliminacije „pravih“ alergija na hranu te drugih mogućih uzroka pristupamo testu intolerancije na hranu. Ovim testom se dokazuje patološka prisutnost specifičnih IgG antitijela. Ova „spora“ antitijela nastaju nakon što je organizam u nekom sastojku hrane prepoznao „stranca“ (antigen) kojeg mora eliminirati iz svog teritorija. Što je „stranaca“ više to je mogućnost eliminacije manja i naša antitijela koja su „lisičinama“ povezana za antigene lutaju organizmom stvarajući probleme gdje god se zadrže u većem broju.

ŽIVOT S INTOLERANCIJOM - KAKO ELIMINIRATI SIMPTOME?
Kako je već istaknuto, simptomi nepodnošenja hrane su vrlo nespecifični i kronični uslijed čega i pacijent i liječnik zajedno lutaju u potrazi za uzrokom. Pišu se brojne uputnice, obilaze različiti specijalisti, recepti, gubi se vrijeme, opterećuje HZZO, a sve uzalud... Rješenje problema nam je pred očima, ali ipak skriveno u zdjelici juhe, šalici čaja ili kave, slasnoj mesnoj štruci, pašti posutoj parmezanom... Rezultati testa intolerancije na hranu namirnice (voće, povrće, meso, mlijeko i mliječni proizvodi, žitarice, jezgričasto voće...) svrstavaju u četiri različite kategorije, ovisno o stupnju intolerancije, odnosno tolerancije na svaku od njih. U prvoj, inicijalnoj fazi liječenja, iz prehrane je potrebno izbaciti sve namirnice za koje se utvrdilo da postoji bilo koji stupanj intolerancije, dok u drugoj fazi (fazi održavanja) trajno izbjegavamo namirnice s visokim stupnjom intolerancije. Kao što simptomi nisu burni i ne dolaze naglo, tako se i njihova eliminacija očekuje tek za 4-6 tjedana. Pojedini jednostavni simptomi vezani za malfunkciju probavnog sustava, bez morfoloških promjena crijevne sluznice, se gube i ranije. Nemojte se iznenaditi ako rezultat promjenjene prehrane rezultira učestalim mokrenjem. Bubrezi napokon oslobođeni nepotrebnih imunokompleksa (antigen hrane – IgG antitijelo) mogu u cijelosti eliminirati višak tekućine iz organizma, što za posljedicu ima smanjenje edema, ali i tjelesne mase. Nema nadutosti, vjetrova i težine u trbuhu nakon svakog obroka.
Nakon što se organizam oslobodi suvišnih i štetnih cirkulirajućih imunokompleksa, imuni sustav postaje otporniji za borbu sa svakodnevnim opasnostima iz okoline (virusi, fizički i psihogeni stres, toksini iz okoliša...), ali i spreminiji oduprijeti se mutacijama stanica koje dovode do razvoja tumora. Važno je naglasiti da pri promjeni jelovnika uvijek trebamo uzeti u obzir zdravstveno stanje osobe, (osobito kronične bolesti), zanimanje, tjelesnu aktivnost (npr.sportaši), način života, genetski zapis (nutrigenomika) i na temelju tih spoznaja i rezultata testa intolerancije na hranu odvagati što ostaviti, a što izbaciti iz prehrane kako bi se održala metabolička ravnoteža i dostatna razina energije.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Novi paneli testa intolerancije na hranu: 93, 125, 221 namirnica i posebni panel za vegetarijance.
Iako je pojam nepodnošenja hrane još prije pet godina bio gotovo nepoznat, ne samo među hrvatskim pacijentima, već i među medicinskim djelatnicima, test intolerancije na hranu je postao nezaobilazan dio sistematskih pregleda osoba koje žele poboljšati obrambenu funkciju svoga organizma. Bez obzira jesu li se prvi simptomi intolerancije pojavili, radi li se još uvijek o tihoj fazi bolesti ili su problemi postali kronični (umor, nedostatak motivacije, kožne promjene, glavobolja, poremećaji probavnog sustava...), test intolerancije nam daje odgovor na pitanja:

Kako promijeniti našu dosadašnju prehranu?
Koje namirnice doprinose kvaliteti našeg života?
Koje namirnice, koliko god hranjive bile, ugrožavaju naš imuni sustav i zdravlje?
Uvažavajući različite navike i osobne izbore u prehranu, Poliklinika Analiza uvodi novi panel namirnica koji je prilagođen vegetarijanskoj prehrani, a sadržava 64 različitih vrsta hrane. Također, uz dosadašnje panele od 93 i 221 namirnice, na raspolaganju Vam je i panel od 125 namirnica.

Popis namirnica te cijene potražite u nastavku!

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Koliko nas je u životu izgovorilo rečenicu "Boli me glava!" ili još dramatičnije "Puca mi glava!". Ako se danima glavobolja ponavljala i nije popuštala ni uz lijekove bilo nam je još gore. Iako ni sami nismo sigurni što je migrena i kako nastaje, velika većina ljudi pomisli da je upravo ona uzrok problema.
Migrena je jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično. Bolest je karakterizirana epizodama glavobolje različite učestalosti, a bolesnik nema nikakvih tegoba između pojedinih napadaja. Glavobolja ima pulzirajući karakter, obično počinje u jednoj strani glave, pojačava se pri tjelesnom naporu i pri kretanju, a često je praćena dodatnim tegobama poput mučnine i/ili povraćanja, preosjetljivosti na svjetlo i/ili na zvuk.

Ranije se općenito smatralo da migrena počinje u pubertetu te da se postupno povlači kod žena tijekom menopauze, a kod muškaraca negdje u pedesetim godinama života. Noviji dokazi ukazuju da migrena može početi već u djetinjstvu i trajati do sedamdesete godine. Većina osoba koji boluju od migrene iskusi prvi napadaj prije dvadesete godine života, dok je početak bolesti nakon pedesete godine života neuobičajen. Prema različitim istraživanjima od migrene boluje oko 16% žena, odnosno oko 6% muškaraca, što uzrokuje gubitak velikog broja radnih dana i smanjenu produktivnost. Stoga migrena – osim zdravstvenih – ima i društveno-ekonomske implikacije.
Postoji nekoliko vidova migrenskih glavobolja:

1. migrena s aurom (klasična migrena),
2. migrena bez aure (obična migrena),
3. komplicirana migrena (npr. oftalmoplegična, bazilarna itd.).

Kod klasične migrene glavobolji prethodi tzv. aura koja se najčešće manifestira kao neka neuobičajena vidna senzacija – postupno progredirajuće cik-cak linije u vidnom polju, zamućenja vida, subjektivni dojam kao da se gleda kroz zamućeno staklo, pa sve do prolazne potpune sljepoće. Navedene vidne senzacije obično se šire iz jedne strane vidnog polja ka drugoj, traju negdje između 15-30 minuta, i prema definiciji se povlače u cijelosti. Znatno se rjeđe aura očituje u vidu nekih drugih neuroloških simptoma, npr. zatrnutosti, ili slabosti ruke i/ili noge, zatrnutosti jedne strane lica, otežanog govora, promjene raspoloženja ili vrtoglavice. Tek nakon povlačenja simptoma aure javlja se glavobolja, praćena svim ranije opisanim simptomima. Bolesnici često osjećaju opću slabost, blijedi su, razdražljivi, najčešće s podočnjacima oko očiju i podbuhla lica.
Za razliku od toga običnoj migreni ne prethodi aura, te epizoda glavobolje nastupa bez predznaka. Trajanje migrenskih glavobolja je varijabilno, a raspon se kreće između 4 i 72 sata.

Premda je migrena kao zasebna bolest prepoznata već davno, još uvijek postoje prijepori oko njenog uzroka, tj. njene etiologije. Postoji više hipoteza, no izdvajaju se dvije teorije:
Vaskularna teorija: migrena je odraz kontrakcije (stezanja), kojeg slijedi širenje kranijskih krvnih žila, što u konačnici rezultira pojavom glavobolje. Međutim, ova teorija nije potvrđena nalazima mjerenja krvnog protoka u mozgu.
Neuralna teorija: bazira se na ulozi kemijskih spojeva koji izazivaju bol, tzv. vazoaktivnih nociceptivnih neuropeptida (npr. supstanca P), koji se otpuštaju sa živčanih završetaka trigeminalnog živca, što posljedično dovodi do izlaska tekućine u tkivo oko krvnih žila (edema), upalne reakcije i fenomena boli. Neurogeni upalni proces može se zaustaviti pomoću tvari koje stimuliraju receptore za živčani kemijski prijenosnik (neurotransmiter) serotonin. Vjeruje se da je serotonin glavna tvar odgovorna za nastanak migrene. Nivo serotonina prije same migrene je neuobičajeno visok te jako nizak za vrijeme samog napada.
Prema mišljenju većine istraživača, odgovor na pitanje etiologije migrenske glavobolje nalazi se u kombinaciji prikazanih dviju hipoteza.
Iskustveno su potvrđeni brojni čimbenici koji mogu provocirati pojavu migrenskog napada kod migrenotičara. Ti se čimbenici nazivaju „okidačima“ („triggeri“). Najčešći su „okidači“ stres, genetska predispozicija (70% ljudi koji pate od migrene imaju u obitelji još najmanje jednog člana s istim ili sličnim problemima), promjene vremenskih fronti, dugotrajno izlaganje suncu ili vrućini, hormonalne promjene kod žena, nedovoljno odmaranje, manjak sna (no i predugo spavanje), pušenje, kao i neke vrsti hrane i pića – čokolada, pikantni sirevi, pivo, crno vino, šampanjac, mesni proizvodi poput raznih kobasica i salama, konzervirana hrana, zatim vrhnje, lješnjaci i njihovi proizvodi, gazirana pića, banane ili citrusi.

Do nedavno su se sve informacije o utjecaju hrane na pojavu migrene dobivale u liječničkoj ordinaciji na temelju anamnestičkih podataka ili čistom usmenom predajom s osobe na osobu, dok kontrolirane znanstvene studije koje bi se bavile ovom problematikom nisu postojale.

Novija istraživanja ukazuju da hrana može isprovocirati pojavu migrenskog napada na dva moguća načina: kemijskim ili imunološkim putem. Kemijska teorija sugerira da različite komponente hrane mogu isprovocirati otpuštanje serotonina ("hormon sreće") ,ili noradrenalina ("hormon ljubavi") pod čijim utjecajima nastaje stiskanje i širenje krvnih žila, ili direktno stimuliraju živac koji inervira i područje sljepoočnice (trigeminalni živac), moždano deblo, ili koru mozga.

Imunološka teorija je još kompleksnija, sumnjalo se na dva moguća mehanizma: utjecaj imunoglobulina IgE (klasična alergija koja se javlja odmah po konzumaciji hrane) ,ili imunoglobulina IgG (intolerancija na hranu – odgođena alergijska reakcija). Vrlo brzo se uočilo da utjecaj IgE antitijela nema nekog posebnog značenja u razvitku, ali i tretmanu migrenske glavobolje, te je stoga posebnu važnost imala prospektivna studija Reesa, Watsona i drugih autora fokusirana na odnos IgG antitijela i migrene.

Istraživanjem su obuhvaćena 61 odrasla pacijenta upućena od strane liječnika opće medicine. Svi oni morali su ispuniti upitnike koji su sadržavali osnovna anamnestička pitanja, pitanja životnih navika, alergija, pitanja o karakteristikama njihovih glavobolja. 46 pacijenata je u studiji sudjelovalo 1 mjesec, a 39 dva mjeseca. Prosječna dob je bila 45, 2 godine, a 80 % su bile žene.
Na temelju inicijalnih upitnika došlo se do zanimljivih podataka: čak 64% osoba su patile od migrene više od 10 godina, a 80 - 90% njih se izjasnilo da vrlo često, ili uvijek imaju dosta jaku glavobolju koja ih remeti u svakodnevnom životu, imaju potrebu za odmaranjem, razdražljivi su, preumorni za rad i smanjene koncentracije.
Nakon provedenog testa intolerancije na hranu utvrdile su se potencijalno "opasne" namirnice: kravlje mlijeko, kvasac, jaja, pšenica, glijadin (gluten), kukuruz, indijski oraščić, mekušci, brazilski oraščić, brusnica, češnjak, soja, bademi. Temeljem nalaza testa intolerancije pacijentima je promijenjen režim prehrane. 30% osoba je nakon mjesec dana osjetilo poboljšanje, a 40% je imalo poboljšanje nakon 2 mjeseca pridržavanja nove prehrane. Još je zanimljiviji podatak da je čak 60% pacijenta nakon ponovnog uključenja zabranjenih namirnica u prehranu imalo glavobolje, istog, ili jačeg intenziteta.
Ovi rezultati su uistinu ohrabrujući za sve one kojima migrena utječe na kvalitetu života. Jednostavnom korekcijom prehrane, i bez uzimanja klasičnih lijekova koji mogu izazvati štetne reakcije u krvožilnom sustavu, dolazi do značajnih poboljšanja, ili potpune eliminacije napada migrene.
Sigurno će daljnja istraživanja na većem broju pacijenta dati podrobnija objašnjenja te će testiranje intolerancije na hranu biti uvedeno i u redovitu kliničku praksu. Možda je ovo malen pomak za znanost, ali definitivno će puno značiti osobama koje pate od učestalih migrena. Ono što Vam možemo potvrditi na temelju desetogodišnjeg iskustva s pacijentima koji su Analizi radili test intolerancije na hranu, jest da je utjecaj "zabranjene" hrane činjenica, a ne tek znanstvena hipoteza.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Čim osjetimo glavobolju ili želučane tegobe mnogi od nas posežu za brzim rješenjem koje će naše simptome ukloniti te omogućiti nastavak normalnog života. Međutim ako simptomi perzistiraju, trajno posezanje za lijekovima nije dobro rješenje te se mora pronaći uzrok boli i nelagode. U ovakvoj situaciji se često može utvrditi da je intolerancija na hranu jedini krivac Vaše patnje. Mnogi ljudi ne shvaćaju da hrana koju jedemo može drastično utjecati na naše fizičko, mentalno i emotivno stanje. Naš jednostavni test pomaže Vam ustanoviti uzroke Vašeg zdrastvenog stanja te Vam daje mogućnost liječenja simptoma koje nikada niste povezivali s načinom prehrane.

Osijećate li manjak energije kada se igrate s djecom? Ometaju li Vas crijevne i želučane tegobe u društvenim aktivnostima? Patite li od učestalih migrena koje se pojavljuju bez posebnog razloga? Ili Vam kožne promjene čine nelagodu kada ste na plaži? Svi ovi naizgled nepovezani problemi imaju nešto zajedničko – sve su to česti simptomi intolerancije na hranu. Bez obzira što hrana koju jedete ne uzrokuje burne i po život opasne tegobe, ona također ne mora imati ni pozitivan učinak na Vaše tijelo. Često se intolerancija na hranu manifestira nekarakterističnim simptomima, kao što su anksioznost ili bronhitis, te može biti krivo dijagnosticirana od strane medicinskih djelatnika. Naša misija je pomoći Vam ostvariti visoku kvalitetu života za koju ste mislili da je za Vas nedostižni ideal.

Test intolerancije na hranu Vam može promijeniti i način na koji gledate na hranu. Uvriježeno je mišljenje da su intolerancija na gluten ili laktozu (mliječne proizvode) jedini oblici nepodnošenja hrane, što je netočno. Naš test je proizvod suvremene tehnologije te omogućuje detekciju povišene reaktivnosti organizma na više od dvije stotine različitih vrsta hrane, od borovnice do leće. Naša usluga je brza, profesionalna i pouzdana što znači da je Vaš jedini zadatak usredotočiti se na pozitivne promjene načina života i prehrane nakon što saznate na koju hranu ste intolerantni. Napravite prvi korak do boljeg zdravlja i kontaktirajte nas već danas, dopustite da Vam pomognemo smiriti štetne simptome koje su posljedica konzumacije hrane koju Vaš organizam ne podnosi.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Jedan od glavih problema koje naši pacijenti imaju je prekomjerna tjelesna težina koja je rezultat nekontrolirane intolerancije na hranu. U pojedinim ekstremnim situacijama svjedočili smo gubitku tjelesne težine od 15 do 20 kg kod pacijenta u samo mjesec dana. Kilogrami su se otopili isključivo zbog eliminacije namirnica  iz  prehrane na koje je utvrđena intolerancija. Baš kao i kod drugih zdravstvenih poremećaja, cilj nam je liječiti uzrok, a ne simptom. U ovom slučaju pretilost je simptom intolerancije na hranu.

Naše tijelo nakon jela , ili preciznije naš probavni sustav, probavlja hranu te je razgrađuje na masne kiseline, animokiseline i glukozu. Kada jedete hranu na koju ste intolerantni Vaš imuni sustav prepoznaje karakteristične proteine određene namirnice kao neprijatelja te proizvodi povišenu količinu specifičnih IgG antitijela čiji je zadatak onesposobiti antigene, odnosno sve ono što smatraju antigenima. U stvarnosti ovi antigeni su proteini hrane koji putem probavnog sustava ulaze u krv, ali tijelo nije sposobno uočiti razliku. Antitijela "hvataju" antigene što rezultira formiranjem imunokompleksa koje će imuni sustav jednostavno uništiti ako se hrana na koju smo intolerantni jede rijetko. Međutim, ukoliko se “štetna” hrana jede često, ili se nastavi jesti i nakon utvrđene intolerancije, tijekom vremena će doći do oštećenja sluznice crijeva što rezultira nagomilavanjem imunokompleksa u različitim djelovima tijela. Imunokompleksi u organizmu poput spužve na sebe navlače tekućinu izazivajući zadržavanje vode i porast tjelesne težine.

Brojna istraživanja su pokazala da postoji sigurna korelacija između intolerancije na hranu i dobivanja na tjelesnoj težini kod pacijenata. Postoje brojne poveznice za to, ne samo ranije spomenuti imunokompleksi, već i produkcija medijatora upale - citokina. Ovi medijatori su ključni čimbenici u regulaciji šećera i masnoća u našem metabolizmu te utječu na mogućnost kontroliranja gladi. Pojedini citokini također mogu biti katalizatori za razvoj dijabetesa na način da blokiraju receptore inzulina. Istraživanja su također pokazala da postoji veza između metaboličkog sindroma i određene vrste hrane na koju je utvrđena intolerancija te razvoja kardiovaskularnih bolesti. Vjerojatnost razvoja jednog od upravo navedenih stanja, pa i same pretilosti, drastično se smanjuje nakon eliminiranja namirnica na koje je u Analizi testom na specifična IgG antitijela utvrđena intolerancija.

Za Vas koji imate djecu možda bi Vas mogli zanimati rezultati zadnjih istraživanja provedenih istovremeno na uzorcima pretile djece i djece normalne tjelesne težine. Rezultati su pokazali da djeca koja imaju problem s povećanom težinom imaju značajno povećanu razinu inzulina, triglicerida, leptina, kolesterola i glukoze u krvi. Djeci s povećanom tjelesnom težinom također je u uzorku krvi utvrđena visoka razina upalnih markera i IgG antitijela na antigene hrane. Ovi rezultati navode znanstvenike na zaključak da IgG antitijela na hranu mogu imati osnovnu ulogu u razvoju pretilosti kod djece te razvoju bolesti krvožilnog sustava.

Na sreću, preko jednostavnog krvnog testa Vam možemo otkriti na koju hranu ste Vi i Vaša obitelj intolerantni i pomoći Vam u eliminaciji iste iz prehrane te riješiti problem Vaše težine. I Vi ste, kao i mnogi naši pacijenti, obeshrabljeni brojnim pokušajima mršavljenja uz primjenu generalno prihvaćenih smjernica za zdravu prehranu, redukcijom kalorija i povećanjem tjelesne aktivnosti? Kontaktirajte nas već danas i dopustite da zajednički saznamo pravi razloga Vašeg problema!

Prije testiranja intolerancije na hranu omogućili smo Vam besplatno savjetovanje s našom liječnicom telefonski, pozivom na broj Call Centra 021 688-888.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Povećanje tjelesne težine
Kako funkcionira testiranje intolerancije?
Sljedeći korak je uzimanje uzorka krvi za analizu. To zahtjeva odlazak u jednu od naših laboratorija gdje se obavlja testiranje. Ukoliko živite na velikoj udaljenosti i niste u mogućnosti doći baš u našu ustanovu, jednostavno nam pošaljite e-mail i mi ćemo Vam proslijediti kontakt informacije o biokemijskom laboratoriju ili ordinaciji koja je najbliža Vašem mjestu stanovanja. Također možete naručiti komplet za testiranje koji će Vam biti poslan na kućnu adresu u roku od tri radna dana. Komplet sadržava detaljnu uputu kako iz jagodice prsta uzeti uzorak krvi za testiranje. Taj uzorak se potom šalje poštom u laboratorij na analizu isto kao i da ste osobno došli u kliniku na testiranje.

Analizinu uslugu revolucionarnom čini činjenica da iz jednog testiranja možemo saznati razinu specifičnih  antitijela IgG na 220 vrsta namirnica. Pomoću Microarray tehnologije u mogućnosti smo dobiti precizne kvantitativne rezultate. Korištenjem inovativnog kolorimetrijskog sustava mjerimo specifična IgG antitijela na proteine hrane u serumu, plazmi ili krvi. Koristimo najbolje laboratorijske metode za dobivanje visoko preciznih rezultata, uz kontinuiranu kontrolu kvalitete.

Termin dolaska u laboratorij Analiza možete dogovoriti uz preporuku liječnika , ali i samostalno ako sumnjate da uzrok Vaših zdravstvenih tegoba leži u intoleranciji na hranu. Neki od simptoma koji ukazuju na nepodnošenje jedne ili više vrsta hrane:

1. Artritis
2. Astma
3. Poremećaj pomanjkanja pažnje (ADD)
4. Nadutost
5. Bronhitis
6. Tvrda stolica
7. Depresija
8. Proljev
9. Iscrpljenost
10. Glavobolja
11. Osip
12. Crijevne tegobe
13. Malapsorpcija (poremećaj apsorpcije hranjivih tvari)
14. Migrena

Prije testiranja intolerancije na hranu omogućili smo Vam besplatno savjetovanje u našoj ordinaciji u Splitu ili telefonski,

pozivom na broj Call Centra 021 688-888.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Najčešće postavljana pitanja timu Analize!
Na koje se namirnice testira postojanje intolerancije na hranu u panelima koje nudi Analiza?

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

 Intolerancija na hranu predstavlja zakašnjelu patološku reakciju u kojoj imunološki sustav prepoznaje karakteristične proteine određene namirnice kao stranu tvar te proizvodi povišenu količinu antitijela.
Simptomi intolerancije na hranu variraju od osobe do osobe, a uključuju: zadržavanje vode i porast tjelesne težine, bolove i otečenost zglobova, osip i svrbež kože, psorijazu i akne, otok nosne sluznice, rinitis, astmu, suhi kašalj, grčeve u trbuhu, mučninu, vjetrove, proljev, opstipaciju, glavobolju, tjeskobu, letargiju, depresiju…

Suvremena tehnologija

Dok kod alergije na hranu nastaje brza uzročno-posljedična reakcija, unutar nekoliko minuta od konzumacije određene hrane uz jasnu kliničku manifestaciju, kod intolerancije na hranu nema brze uzročno-posljedične reakcije, simptomi se mogu pojaviti nakon nekoliko dana i osoba teško otkriva koja hrana stvara poteškoće.

Uviđajući probleme u dijagnosticiranju intolerancije na hranu, poliklinika Analiza zadnjih desetak godina uz korištenje najsuvremenijih znanstvenih spoznaja i tehnologija prva je na području RH, donijela najpreciznija testiranja iz uzorka krvi. Pomoću suvremene microarray tehnologije i inovativnog kolorimetrijskog sustava, pacijentu je omogućeno dobivanje kvantitativnih podataka o stvorenim specifičnim IgG antitijelima na proteine hrane u serumu.

Uz svu znanstvenu literaturu i naprednu tehnologiju, najfascinantniji dio priče o intoleranciji, što je izdvaja od drugih pretraga, je priča o njenom razvoju i primjeni u terapijskim smjernicama kod pacijenata.

Na samim počecima primjene, intolerancija na hranu, bila je zamišljena kao test namijenjen smanjivanju tjelesne težine i eliminaciji zadržane tekućine, jer su to prve asocijacije na hranu. Međutim zahvaljujući pacijentima, koji su bili vodiči u ovoj priči, intolerancija je dobivala novu dimenziju. Vrlo brzo, u roku par tjedana, ne samo da su pacijenti počeli primjećivati gubitak tjelesne težine, nego su zapažali i poboljšanje subjektivnog stanja, od bolje koncentracije, boljeg raspoloženja, lakšeg uspavljivanja, veće razine energije.

S vremenom su zamijetili i smanjenje upotrebe analgetika jer su im se glavobolje prorijedile ili su im zglobovi postajali manje ukočeni, nestajali su simptomi iritabilnog kolona, ublažila se nadutost i stabilizirala probava, ublažile su se i neke kožne reakcije, umanjivali su se problemi sa sinusima, kronična otečenost nosne sluznice je nestajala.

Sportaši koji su obavili testiranja, registrirali su napredak u motoričkim aktivnostima i eksplozivnosti. Svi ovi podaci natjerali su stručni tim poliklinike Analiza ali i liječnike u svijetu sa kojima je ostvarena suradnja, da „dublje“ pogledaju u pretragu, obave istraživanja na velikom broju pacijenata te stvore nove smjernice i uvrste intoleranciju na hranu u međunarodnu klasifikaciju bolesti od 2007. godine.

Pomoć kod autizma

Danas intolerancija na hranu ne samo da služi kao pomoć u rješavanju gore navedenih tegoba nego nalazi svoje mjesto i kao pomoć kod autizma i drugih oblika pervazivnih poremaćaja, autoimunih bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, Chronove bolesti, ulceroznog kolitisa, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, jer eliminacijom stvorenih IgG antitijela umanjuju se kronični upalni procesi u tijelu.

Stručni tim poliklinike Analiza, svim zainteresiranim osobama, omogućio je i individualne konzultacije prije izrade testa i savjetovanje nakon obavljenog testiranja. Zajedničkim radom i promišljanjem pacijenata i tima poliklinike Analiza, intolerancija na hranu vjerojatno će u budućnosti ispisati i nove smjernice u terapijskim pristupima.

Mr. sc. Silvana Mišković, dr. med.

Članak o nama objavljen u Narodnom Listu

Prije testiranja intolerancije na hranu omogućili smo Vam besplatno savjetovanje u našoj ordinaciji u Splitu ili telefonski, pozivom na broj Call Centra 021 688-888.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

Desetak je godina od kad smo počeli sa izradom testa intolerancije na hranu. Tijekom godina mijenjala su se saznanja o testu, o onome što intolerancija na hranu, kroz pozitivne promjene donosi pacijentu, a mijenjao se i pristup u interpretaciji testa.

Šireći svoj stručni tim poliklinika Analiza u mogućnosti je ponudi zaokruženi pristup nakon provedenog testiranja. Sada je pacijentima uz interpretaciju nalaza od strane liječnika ponuđena i mogućnost cjelovitog nutricionističkog savjetovanja.

Proces savjetovanja sastoji se od nekoliko faza:

1. Ispunjavanje upitnika: upitnik je baziran na podacima o zdravstvenom stanju pacijenta, njegovim prehrambenim navikama, aktivnostima, lijekovima i dodacima prehrani koje osoba koristi, kao i ciljevima koje osoba želi postići
2.  Izrada jelovnika: na osnovi prehrambenih navika stručni tim poliklinike Analiza pripremiti će jedinstveni jelovnik koji će biti prilagođen zdravstvenom stanju i ciljevima. Obroci od kojih se jelovnik sastoji pomno su izabrani kako bi se zadovoljile nutritivne potrebe, a posebna pažnja usmjerena je na glikemijski indeks namirnica, unos dobrih masnoća, lako probavljivih proteina, kompleksnih šećera, unos vlakana i pravilan unos tekućine
3. Potpora i praćenje: svim pacijentima osigurava se potpora u vidu telefonskog kontakta ili kontakta putem elektroničke pošte, kao i mogućnost dodatnih pojašnjenja i podrške
   Usluga medicinskog i nutricionističkog savjetovanja, kao i izrade jelovnika namijenjena je svim pacijentima koji žele riješiti svoje zdravstvene probleme, kao i onim pacijentima koji preventivnim pristupom kroz izradu testa intolerancije na hranu žele promijeniti životne i prehrambene navike i osigurati kvalitetniju i zdraviju budućnost.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!