Poremećena crijevna propusnost je direktno odgovorna za velik broj bolesti – počevši od žgaravice i zatvora pa sve do želučanih vrijedova. Ništa novo – rekli bismo! Ali najnovije studije ukazuju da su mnoge raširene bolesti – npr. artritis, astma, sindrom kroničnog umora, alergija i intolerancija na hranu, migrena i psorijaza – indirektno uzrokovane sindromom “probušenog” crijeva
Uloga probavnog trakta, ili crijeva, je višestruka:
- probavlja hranu,
- apsorbira sitne dijelove hrane potrebne za stvaranje energije,
- pomoću transportnih proteina prenosi hranjive tvari (npr.vitamini i minerali) kroz crijevnu stijenku u krvotok,
- najvećim dijelom kemijski detoksificira tijelo, i
- sadrži imunoglobuline i antitijela koji djeluju kao prva linija obrane od infekcije.
Leaky gut syndrome (sindrom «probušenog» crijeva) je u osnovi povećana propusnost crijevne stijenke. Drugim riječima, veliki prostori nastali među stanicama crijevne stijenke omogućuju prodor bakterija, toksina i dijelova hrane.
Definicija: Povećana propusnost crijevne stijenke za makromolekule, antigene i toksine povezana s upalnim degenerativnim i/ili atrofičnim oštećenjem sluznice.
Zdrava crijevna sluznica je neophodna za zdravlje čitavog organizma. Bolesno crijevo znači i bolest tijela. To je mjesto ulaska energije i hranjivih tvari. Kemijska osjetljivost, fibromialgija, progresivna alergija i intolerancija na hranu samo su dio problema koje uzrokuje poremećena crijevna propusnost.
Važno je naglasiti da nadutost, vjetrovi, bol u trbuhu, naizmjence pojava proljeva i z
Mukozna barijera
Crijevna sluznica ni u normalnim uvjetima ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Male količine molekula različitih veličina i karakteristika prolaze cjelovitim epitelom i pasivnim i aktivnim mehanizmom. Put transporta ovisi u prvom redu od veličine molekule. Velike molekule koriste međustanične prolaze ili bivaju «uvučene» u crijevnu sluznicu putem endocitoze.
Kako crijevo postaje «probušeno»?
Upala ili oštećenje crijevne stijenke oštećuje funkciju sistema. Međustanični prostori se šire te npr.velikim antigenima hrane omogućuju apsorpciju u tijelo. U normalnim uvjetima organizam se susreće samo s malim antigenima hrane, a prodor velikih čestica potiče naše tijelo na obranu. Napad rezultira stvaranjem antitijela protiv «štetnih», «nepoznatih» namirnica.
Zašto povećana propusnost ne nosi korist za organizam?
Netko bi mogao pomisliti da je više – bolje. Dobivamo više aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, minerala, vitamina… Zabluda! Za njihov transport su potrebni nosači/ proteini koji su sastavni dio crijevne stijenke te su i oni kod ovog poremećaja uništeni. Rezultat je – u najboljem slučaju – manjak minerala i vitamina.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
