Smatra se da je genetski faktor ključan za razvoj alergija no brojna istraživanja ukazuju na važnost okolišnih čimbenika koji mogu nadvladati genetski utjecaj. Pravilna i uravnotežena prehrana, dobre higijenske navike, dojenje barem do navršenih pola godine djeteta, pravovremena dohrana, umjerena izloženost mikroorganizmima i samim alergenima može smanjiti rizik od razvoja alergija. Stres također može biti snažan okidač s obzirom da centralni živčani sustav i imuno sustav međusobno komuniciraju posredstvom neurotransmitera, citokina i endokrinih hormona. U prilog tome ide i istraživanje provedeno u Finskoj na 10.667 studentata u dobi između 18-25 godina gdje je dokazano je da povećana izloženost stresu povećava rizik od razvoja alergijskog rinokonjuktivitisa. S druge strane, opuštajuća i ugodna iskutva poput čitanja knjige moduliraju imuno sustav na način da se sintetizira manje upalnih signala.
Među najučestalije alergene se ubrajaju proteini iz hrane biljnog i životinjskog porijekla (kravlje mlijeko, soja, orašasti plodovi, školjke, jagode), dlaka životinje, ubodi insekata, grinje, pelud, trava, sastojci kozmetike i medicinski preparati, konzervansi, lateks, metali te drugi koji su individualne prirode. Iako se u posljed
nje vrijeme pridaje sve veća pažnja označavanju alergena (primjerice u prehrambenim proizvodima) i dalje postoji mogućnost križne kontaminacije i nepredvidivosti.
Prvi kontakt s alergenom ostvaruje se putem kože, sluznice dišnog sustava te sluznice probavnog sustava. Pri tom kontaktu dolazi do aktivacije imuno sustava i lučenja specifičnih imunoglobulina. Ovisno o vrsti tkiva u kojem se odvija alergijska reakcija, oslobađaju se raznovrsne tvari (histamin, proteaza, heparin, faktor aktivacije trombocita, itd.) koje oštećuju i/ili razaraju tkivo i koje su odgovorne za nastanak simptoma alergijskih bolesti. Četri su osnovna tipa alergijskih reakcija:
- tip I (posredovane IgE antitijelima),
- tip II (citotoksične rekacije, posredovane IgG i IgM antitijelima),
- tip III (posredovane IgG antitijelima)
- tip IV (posredovane T limfocitima).
U slučaju alergije na hranu, najviše se ističe tip I dok je kod kontaktnog dermatitisa te alergije na metale uključen tip IV. Pojedine alergije su sezonskog tipa kao što je alergija na pelud ili određene trave a na neke od alergija se vremenom smanjuje sezibilitet (kikiriki ili jagode kod djece). Simptomi alergijskih reakcija mogu varirati od blažih do težih, ovisno o senzibilitetu pojedinca kao i vremenu te stupnju izloženosti. Suzenje očiju, kihanje, osip (lokaliziran ili sistemski), crvenilo i suhoća kože, probavne tegobe spadaju u blažu kliničku sliku dok oticanje pojedinih dijelova tijela, gušenje, vrtoglavica, dezorijetiranost i anafilaktički šok spadaju u težu kliničku sliku.
Najčešće primjećene promjene se odnose na kožu koja postaje crvena, suha, nadražena (sa ili bez osipa) te otečena na pojedinim mjestima (u slučaju uboda insekta). Kožne alergije mogu djelovati na samopouzdanje i psihu pojedinca jer se mogu manifestirati i kroz duži vremenski period. U najvećem broju slučajeva se tretiraju preparatima na bazi kortikosteroida, imunosupresivima uz obavezno izbjegavanje potencijalih alergena. Alergijski dermatitis je vid kožne alergije, naročito kod djece, koji nastaje zbog smanjene funkcije barijere kože (kao vanjski faktor) uz istovremeno jak imunosni odgovor s druge strane.
Probavne smetnje se manifestiraju kao bol nakon obroka, mučnina i osjećaj nadutosti, nagon za povraćanje, učestali i jaki grčevi, plinovi, problemi sa defekcijom bilo kao opstipacija ili dijareja. Uslijed povraćanja ili dijareje može doći do dehidracije pa je potrebno voditi računa o nadomjestku elektrolita i vode. Također, pacijenti sa izraženim probavnim tegobama mogu biti u riziku od malnutricije jer dolazi do smanjene apsorpcije hranjivih tvari.
Znakovi alergijske bolesti gornjeg dijela dišnog sustava su otežano disanje, kihanje, svrbež, pojačana sekrecija iz nosa, otečenost nosne sluznice, smanjen osjet njuha. S obzirom na lokalizaciju, može doći do suzenja i oticanja očiju kao i spuštanja kapaka. Kod djece je alergijski rinitis često povezan sa ponavljajućim upalama srednjeg uha.
Kod donjeg dijela dišnog sustava mogu se manifestirati kašalj, hroptanje, otežano disanje, osjećaj boli u prsima te umor pri manjim naporima. Simptomi mogu biti udruženi sa simptomima gornjeg dišnog puta.
Najteža fizička manifestacija alergije se odnosi na anafilaktički šok.
Anafilaktički šok je stanje opasno pod život koje se očituje vrlo kratko (svega do sat vremena nakon kontakta sa alergenom), zahtijeva brzu i pravovremenu reakciju. Opasnosti koje proizlaze su vrtoglavica, gubitak svijesti, prestanka rada srca i disanja te koma. Uz primjenu antihistaminika, važno je primjeniti i adrenalin kada situacija to zahtjeva kako bi se izbjegle daljnje komplikacije.
Iako sa medicinske strane postoje načini da se alergije drže pod kontrolom, jedino dugoročno rješenje podrazumijeva pravovremenu dijagnostiku i izbjegavanje dokazanih alergena.
Među najpreciznijim dijagnostičkim alatima se ističe ALERGO 295 test koji se zasniva na kvantitativnom određivanju specifičnih imunoglobulina (sIgE) koji upućuju na alergijsku reakciju. Za izvođenje testa nije potrebno prekidati medikamentoznu terapiju, potreban je jako mali uzorak krvi i test je prikladan za sve dobne uzraste.
Analiza 295 komponenti obuhvaća 117 alergena te 178 alergenskih komponenti: grinje i drugi insekti; pelud biljaka, trave i drveća, životinjska dlaka, plijesni i gljivice, namirnice biljnog i životinjskog podrijetla, otrovi kukaca i lateks. Nakon provedenog testa i očitovanja rezutata slijedi razgovor sa doktorom alergologom a svim našim pacijentima je omogućena i stalna popora od strane liječnika.
http://www.jiaci.org/issues/vol19s1/7.pdf
https://pediatrics.aappublications.org/content/140/2/e20170194.long
https://www.karger.com/Article/FullText/494931
https://www.nzjz-split.hr/index.php/sluzbe/sluzba-za-javno-zdravstvo-i-promicanje-zdravlja/28-jz-procitajte-i-ovo/14-alergijske-bolesti
