Zašto smo osjetljivi na kombinaciju kandida-šećer

 Kada govorimo o kandidozi, upali koju izaziva vrsta Candida albicans, tada dovodimo u vezu i njenog najvećeg saveznika – šećer. O šećeru se danas puno piše i govori, te svi znaju da šećer generalno nije dobar. No pogrešna mistifikacija šećera dovela je do nastanka nekih prehrambenih zabluda i tvrdnji modernog načina prehrane. Šećer se nalazi u gotovo svemu oko nas i praktički ga je nemoguće izbjeći.Koji je razlog tome? Sve što pojedemo se u našem probavnom sustavu razlaže na manje složene tvari da bi naposljetku došli do najosnovanije – molekule glukoze. Glukozu naše tijelo koristi kao izvor energije za rast, razvoj, pokretanje i sve ostale funkcije. Naš mozak radi isključivo na glukozu (ukoliko ga ne dovodimo u ekstremne situacije) i potrebna mu je određena količina glukoze dnevno za normalan rad a iznosi 130 g/dan. Problem u šećeru je njegovo prekomjerno konzumiranje. Tu u priču uključujemo kandidu i upalu. Gljivice, pošto su to organizmi s karakteristikama živog bića, koriste također šećer za rast, razmnožavanje i osnovne funkcije. Prekomjernim konzumiranjem šećera, a posebno jednostavnih šećera koji dolaze prvenstveno iz bijelog šećera a potom i proizvoda u kojima se isti nalazi, mi gljivicama dajemo razlog i gorivo za rast i razmnožavanje. Često nesvjesno i nedovoljno pažljivo biramo namirnice koje nam zapravo škode i koje usporavaju liječenje upale. Tada nam lijekovi djelomično pomažu jer ih s jedne strane uništavamo, a s druge strane potičemo na umnožavanje. Posljedice upale opažamo na većoj, tjelesnoj razini dok se prava priča odvija na onoj molekulskoj. Prve benefite uočit ćemo tek potpunim izbacivanjem jednostavnih šećera i ponovnim koncipiranjem naše prehrane. Tada, gljivice neće imati povod za svoj rast i sama terapija će učinkovitije djelovati.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!


English