Utvrđivanje oksidativnog potencijala, oksidativnog oštećenja i pacijentove potrebe za suplementima
Antioksidansi štite tijelo od oštećenja slobodnim radikalima i stoga su od velike važnosti za održavanje zdravlja. Slobodni radikali su visoko reaktivni produkti stanica koji nastaju za vrijeme procesa oksidacije, reakcije koja je potrebna za ključne procese u tijelu, kao što je respiracija. Nastaju i kada je u organizmu prisutna upala, zaraza virusima i bakterijama, pod utjecajem faktora okoline kao što je sunce, unošenjem u tijelo zagađivača iz okoliša (kemikalije, dim cigarete itd.) te za vrijeme fizičkog rada i vježbanja.
Antioksidativna zaštita tijela se sastoji od antioksidansa koje tijelo samo proizvodi i onih unesenih iz vanjskih izvora, koje tijelo ne može proizvesti. Najbolji vanjski izvor antioksidansa je hrana bogata antioksidansima, koja uključuje voće, povrće i žitarice. Proizvodnja vlastitih tjelesnih antioksidansa se smanjuje sa starošću, te je stoga ishrana bogata antioksidansima važna u održavanju zdravlja.
Antioksidativna zaštita omogućava tijelu da se zaštiti od slobodnih radikala, inhibirajući njihov nastanak, njihovim neutraliziranjem i popravljanjem oštećenih stanica. Ukoliko antioksidansi nisu prisutni, ili poraste oksidativni stres, može doći do oštećenja stanica i tkiva. Oksidativnim stresom nazivamo stanje ekscesivne produkcije slobodnih radikala koje rezultira u neravnoteži slobodnih radikala i antioksidansa.
Antioksidativna zaštita tijela je nadvladana i sposobnost tijela za detoksikaciju slobodnih radikala se smanjuje. Tako slobodni radikali, oksidativni stres te pridružena upala postaju uzrocima mnogih bolesti, uključujući rak (smatra se da zdrave stanice transformiraju u stanice raka), artritis i inflamatorne bolesti (povišeni oksidativni stres u reumatoidnom artritisu sugerira moguću korist od antioksidansa), kardiovaskularne bolesti ( za antioksidanse je utvrđeno da popravljaju zdravlje srca), Alzheimerove bolesti (antioksidansi imaju važnu ulogu u uklanjanju štetnih slobodnih radikala iz mozga), kao i samog starenja.
Kako bi neutralizirale oksidativni stres, stanice su opremljene s nekoliko tipova antioksidativnih mehanizama.Tijelo ima tri nivoa zaštite od napada slobodnih radikala:
– Preventivne antioksidanse koji inhibiraju slobodne radikale, kao na primjer proteine koji vežu metale kao što su Ceruloplazmin, Metalotionin, Albumin, Transferin, Feritin i Mioglobin.
– Antioskidans hvatat će slobodnih radikala, koji ih uklanjaju kada se jednom stvore, a to su Superoksid dismutaza, Glutationperoksidaza, Katalaza i male molekule, kao što su askorbat, tokoferol, bilirubin, mokraćna kiselina, karotenoidi i flavonoidi.
– Reparativni antioksidantni enzimi, koji popravljaju oštećenja biomolekula, kao na primjer DNA popravljajući enzimi.
Od ključnog je značaja za vaše zdravlje da kombinacija ovih antioksidansa bude prisutna u tijelu radi zaštite od oksidativnog stresa i slobodnih radikala. Dobrobiti antioksidansa uključuju brojne pozitivne efekte u tijelu, kao što su prevencija bolesti uzrokovanih oksidativanim stresom, jačanje imunološkog sustava i bolji izgled kože.
Testiranje nivoa vaših antioksidansa može vam pomoći u prevenciji rizika za razvoj bolesti ili utvrditi potreban nivo antioksidativne zaštite za bilo koju bolest od koje bolujete.
Stanje a
Nivo i antioksidansa u krvi se mogu mijenjati za vrijeme patoloških stanja, tijekom starenja ili se razlikovati kod različitih osoba. To također ovisi o unosu hrane i o načinu kako crijevne bakterije obrađuju hranu. Potreba za antioksidansima se razlikuje od osobe do osobe, različita je u različitim periodima i razlikuje se ovisno o prehrani i mikrobiomu. Mogućnost evaluacije ovih razlika i mogućnost ponovnog uspostavljanja ravnoteže našeg redoks balansa je od presudne važnosti za zdravlje i dugovječnost.
Kako bi procijenili potrebe za antioksidativnim suplementima, najprije moramo utvrditi pacijentov antioksidativni potencijal. To radimo na način da direktno izmjerimo aktivnost glavnih enzima, količinu antioksidativnih molekula i totalni antioksidativni potencijal laboratorijskog uzorka. Nakon testiranja nudimo savjetovanje s našim ekspertima, kako bi se pronašao najbolji način zaštite naših pacijenata od oksidativnog oštećenja, te utvrđujemo koji antioksidansi su najprikladniji i u kojim dozama.
Osobe stare različito i različitom brzinom. Ove razlike se najbolje opisuju konceptom biološke starosti, koja može biti potpuno različita od kronološke. Nivoi antioksidansa u tijelu, stupanj oksidativnog stresa i oštećenja koja nastaju su glavne determinante biološke starosti. U Analizi, naš tim istraživača radi na identificiranju najboljih biomarkera za biološku starost kako bi ih ponudio našim pacijentima.
MJERENJE ANTIOKSIDATIVNE AKTIVNOSTI
Vašu antioksidativnu zaštitu je moguće utvrditi jedinstvenim algoritmom koji podrazumijeva nekoliko testiranja, osmišljen od strane našeg tima.
Koga bi mogao zanimati ovakav test?
– Pacijente s bolestima koje su povezane s oksidativnim stresom
– Ljude zainteresirane za dugovječnost i stanje svojeg zdravlja, koji žele znati o svojem oksidativnom statusu
Kakvu vrstu testa nudimo?
Testiramo sve glavne prirodne antioksidativne mehanizme obrane s ciljem utvrđivanja potrebe za eventualnim antioksidativnim suplementima. Također testiramo oksidativni stres, kako bi utvrdili efikasnost ovih mehanizama obrane u odnosu na vaše potrebe.
Prirodne antioksidativne obrane
Enzimska antioksidativna aktivnost:
– Superoksid dismutaza (SOD): SOD je prva linija obrane protiv slobodnih radikala mitohondrija, koje nazivamo superoksid radikal,slobodni radikal koji igra vitalnu ulogu u procesu starenja. Ovaj enzim transformira superoksid u hidrogen peroksid.
– Katalaza: Ovaj enzim djeluje zajedno sa SOD transformirajući hidrogen peroksid u vodu.
Antioksidativne molekule:
– Glutation: glavni je stanični antioksidans. Obnavlja ga specifični enzim kako bi mogao kontinuirano djelovati protiv sekundarno oslobođenih radikala kao što su hidroksi radikali. Kakao bi bili sigurni da imate dovoljno antioksidansa za zaštitu tijela od oksidativnog oštećenja i uništenje slobodnih radikala koji su se formirali u tijelu, zatražite Glutationperoksidaza test, kako bi precizno utvrdili nivo selena. Ako je prenizak, može uzrokovati gubitak zaštite od ozbiljnih bolesti, trajni umor i reproduktivne probleme. Ako je previsok može biti toksičan.
– Mokraćna kiselina: Glavni je antioksidans u krvi. Njena antioksidativna sposobnost izražena je radi visokih koncentracija u krvi.
– Drugi testovi antioksidansa uključuju Glutationreduktazu, Albumin, Bilirubin, Feritin, TIBC i Transferin.
Antioksidativni potencijal:
– ABTS: Ovaj test mjeri globalnu antioksidativnu sposobnost krvi (uključujući sve prethodno spomenute antioksidanse) i omogućava generalni uvid u antioksidanse u vašem tijelu.
– APox: Ovaj test specifično mjeri nivo zaštite proteina. Proteini su glavni alati (enzimi) i građevni blokovi (strukturni proteini) stanica, i stoga je njihova protekcija od krucijalne važnosti.
Oksidativni stres:
– TBARS: Ovaj test specifično mjeri oksidaciju lipida. Molekule lipida su najosjetljivije na oksidaciju i mjerenje njihove oksidacije daje dobru procjenu globalnog oksidativnog stresa u stanici.
Važnost poznavanja antioksidativnog statusa organizma
Do nedavno, je postojalo mišljenje, što više antioksidansa to manje oksidativnog stresa, i svi oni slobodni elektroni će se brzo neutralizirati, prije nego dobiju šansu da naprave štetu u našim stanicama. Vremenom je postalo jasno da priča o antioksidansima nije tako jednoznačna, te da slobodni radikali nisu isključivo škodljivi, niti su antioksidansi samo korisni.
Stoga osobe koje uzimaju velike doze antioksidansa, bez prethodno laboratorijski utvrđene stvarne potrebe za antioksidansima, mogu zapravo postići upravo suprotni efekt od željenog.
Slobodni radikali su prirodni nusprodukt aerobnog metabolizma tijela, kao na primjer za vrijeme fizičke aktivnosti.
Slobodni radikali proizvedeni povećanjem metabolizma signaliziraju stanici da proizvodi svoje vlastite antioksidanse. Ovi unutarnji antioksidansi su jako važni, i odgovorni su za mnoge zdravstvene dobrobiti povezane s fizičkom aktivnošću.
Nekontrolirano uzimanje velikih doza antioksidansa može poništiti korisne efekte fizičke aktivnosti, jer će neutralizirati sve slobodne radikale nastale fizičkom aktivnošću, prije nego ovi stignu pokrenuti sintezu povoljnih endogenih antioksidansa.
Kada se koriste, na primjer visoke doze vitamina C, i kada dođe do reakcije s slobodnim radikalom, molekula vitamina C izgubi elektron i onda nastaje problem. Antioksidans i sam postaje radikal jer sada posjeduje preostali elektron. Vitamin C djeluje kao antioksidans, i kada izgubi jedan elektron, postaje vitamin C radikal. Više nije upotrebljiv kao antioksidans ili vitamin u ovakvom obliku, te ga kao niti druge slobodne radikale ne želimo u velikoj količini u našem tijelu. Sada nam je potreban drugi antioksidans koji će opskrbiti vitamin C s potrebnim elektronom. To je upravo ono što radi antioksidans glutation, prirodni antioksidans kojeg proizvode stanice tijela, koji pretvara vitamin C radikal u korisnu antioksidativnu formu. Ali sada glutation postaje glutation radikal i javlja se potreba za trećim antioksidansom koji će nadoknaditi nedostajući elektron. Srećom,lipoična kiselina je sposobna upravo za to. Tajna antioksidansa je u timskom radu, koji nas održava zdravima sve dok postoji timski rad.
Uzimanje antioksidansa u velikim dozama i bez prethodno utvrđenog antioksidativnog statusa organizma može biti štetno, dijelom radi njihove potencijalne toksičnosti i moguće interakcije s nekim lijekovima, kao i radi njihovog mogućeg pro oksidativnog djelovanja.
Literatura:
[1] Guemeun L., Yves A., Herbeth B., Jeandel C.,Cuny G., Siest G. (1991) Biological Variability of Superoxide Dismutase, Glutathione Peroxidase and Catalase in Blood; Clinical Chemistry 37/11; 1932-1937
[2] Mayne T. Susan (2003) Antioxidant Nutrients and Chronic Disease: Use of Biomarkers of Exposure and Oxidative Stress Status in Epidemiologic Research; The Journal of Nutrition; 933-940
[3] Therond P., Bonnefont-Rousselot D., Davit-Spraul A., Conti M., Legrand A. (2000) Biomarkers of oxidative stress: an analytical approach; Current Opinion in Clinical Nutrition and Metabolic Care 3:373-384
[4] Bloomer J. R, Fisher-Wellman H. K. (2008) Blood Oxidative Stress Biomarkers: Influence of Sex, Training Status, and Dietary Intake; Gender Medicine 05/03; 218-228
[5] Veskoukis S. Aristidis, Nikolaidis G. M., Kyparos A., Kouretas D. (2009) Blood Reflects Tissue Oxidative Stress Depending on Biomarker and Tissue Studied; Free Radical Biology & Medicine 47:1371-1374
[6] Moseley R., Hilton R. J., Waddington J. R., Harding G. K.,Stephens P., Thomas W.D. (2004) Wound Rep. Reg. 12:419–429
[7] Bloomer J.R. (2008) Effect of Exercise on Oxidative Stress Markers; Advances in Clinical Chemistry, Vol. 46; 1-38
[8] Powers K. S., Jackson J.M. (2008) Exercise-Induced Oxidative Stress: Cellular Mechanisms and Impact on Muscle Force Production; Physiol. Rev. 88: 1243–1276
[9] Rossi R., Dalle-Donne I., Milzani A., Giustarini D. (2006) Oxidized Forms of Glutathione in Peripheral Blood as Biomarkers of Oxidative Stress; Clinical Chemistry 52/7; 1406–1414
[10] Flemming N.,Bo Mikkelsen B, Bo Nielsen J., Andersen H.R., Grandjean P. (1997) Plasma malondialdehyde as biomarker for oxidative stress: reference interval and effects of life-style factors; Clinical Chemistry 43/7; 1209–1214
[11] Al-Delaimy W.K., Jansen E. H. J. M., Peeters P. H. M., Van der Laan J. D., Van Noord P. A. H., Boshuizen H. C., Van der Schouw Y. T., Jenab M., Ferrari P., Bueno-deMesquitaP.H. (2006) Reliability of biomarkers of iron status, blood lipids, oxidative stress, vitamin D, C-reactive protein and fructosamine in two Dutch cohorts, Biomarkers; 11/4, 370-382
[12] Yu F.Z., Bruce-Keller J.A., Goodman Y., Mattson P.M. (1998) Uric Acid Protects Neurons AgainstExcitotoxic and Metabolic Insults in Cell Culture, and Against Focal Ischemic Brain Injury in Vivo; Journal of Neuroscience Research 53:613–625
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
