Dolaskom vrućih dana, sve je veća potreba organizma za tekućinom. Problema ne bi bilo kada bi se unosila voda ili prirodno cijeđeni sokovi, međutim sve veći je unos koncentriranih sokova i gaziranih pića. Bez obzira na cijenu, potrošnja im svakodnevno raste, a ciljane populacijske skupine su posebno mlađa djeca i adolescenti.
Razlog njihove opasnosti nalazi se u novom krivcu pojave pretilosti – fruktozi.
Fruktoza je voćni šećer koji se nalazi u voću, sokovima, medu, fruktozni sirupi kukuruza, koncentratima sokova, grickalicama…..Za razliku od industrijskih proizvoda na našim policama, “prirodna” fruktoza nalazi se u manjim količinama, povezana je i sa biljnim vlaknima ali i drugim hranjivim tvarima koji imaju zdravstveni benefit. Kako je sve veća ljudska potreba za unosom slatkih namirnica, pa tako i sokova, novija istraživanja su pokazala da je potrošnja fruktoznog sirupa po glavi stanovnika devedesetih godina prošlog stoljeća bila 56 kilograma po osobi, a sada se ta brojka penje na preko 75 kilograma.
Ponašanje fruktoze i dobro znanog šećera glukoze znatno se razlikuju u ljudskom tijelu. Glukoza ulaskom u organizam stimulira oslobađanje inzulina, vitalnog hormona koji tjera glukozu iz krvotoka u stanice koje je iskorištavaju kao pogonsko gorivo, istovremeno inzulin zaustavlja jetru u otpuštanju masnoća jer su te masnoće opasne poput glukoze, otpuštaju se kao trigliceridi uz pratnju VLDL kolesterola (izrazito loša kolesterolska forma).
U krvi se ove masnoće biokemijski mijenjaju na način da je olakšano njihovo taloženje na stijenke krvnih žila. Osim toga glukoza stimulira masne stanice na oslobađanje hormona leptina koji daje osjećaj sitosti, a supresira želudac da izluči grelin koji izaziva glad. Istraživanja pokazuju da se fruktoza metabolizira u organizmu potpuno drugačije od drugih šećera. Umjesto da se pretvori u glukozu koju će tijelo koristiti kao energent, ona se selektivno iz tankog crijeva skreće prema jetri gdje pretvorba ide u smjeru stvaranja masnih kiselina. Fruktoza ne provocira lučenje inzulina, ali ne provocira ni adipocite na lučenje leptina, te ne vrši ni supresiju grelina.
Da bi se pokazala veza između unosa fruktoze i porasta razine triglicerida, napravljeno je istraživanje na 24 zdrava pojedinca podijeljena u dvije skupine s obzirom na unos fruktoze i glukoze. Nakon šest tjedana skupina koja je konzumirala fruktozu imala je porast triglicerida u krvi za 32% u odnosu na glukoznu skupinu u kojoj je porast triglicerida bio minimalan ili neznatan.
Muškarci su se pokazali osjetljivijima na fruktozu nego žene, ali za sada nije razjašnjena ta razlika među spolovima. Međutim loš utjecaj fruktoze na ljudski organizam ovdje ne prestaje. Istraživanja su pokazala da ovisno o koncentraciji fruktoze u krvi dolazi do porasta urične i mliječne kiseline koje imaju negativni utjecaj jer vrše zakiseljavanje organizma i stvaraju podlogu pojave bolesti. Međutim podatak koji je posebno iznenadio istraživače bila je činjenica da porastom razine fruktoze u krvi dolazi do pojačanog izlučivanja minerala kao što su kalcij magnezij i cink, a blokirana je i resorpcija bakra čiji nedostatak u organizmu može pogodovati razvoju anemija, srčanih aritmija, neplodnosti, lomljivosti kose, povišenju razine kolesterola.
Upravo su zdravstvene poteškoće koje nastaju pretjeranim unosom fruktoze: pretilost, porast trbušne masnoće, porast razine masnoća u krvi, porast urične i mliječne kiseline, porast kardiovaskularnog rizika, pojava inzulinske rezistencije, natjerale Svjetsku zdravstvenu organizaciju da po pitanju nosa fruktoze i fruktoznog sirupa – limitira unos na maksimalno 10% od ukupnog kalorijskog unosa.
Svi navedeni podaci tjeraju nas da se zamislimo što radimo svom organizmu unosom hladnih ali preslatkih pića. Fruktoza u pravilu nije loš šećer ali mega doze uzete na neprimjetan način kroz gazirane sokove, grickalice ili koncentrate voćnih sokova, smetaju organizmu.
Premda su vrućine velike, prisjetite se da “organizam pati i guši se u šećeru”.
Preporuka je konzumiranje više voća i povrća, prirodno cijeđenih sokova i obične vode.
Utažuje žeđ, a Vaše tijelo će biti zahvalno!
Silvana Mišković, dr.med
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
