Utjecaj protutijela na antigene hrane na pojavu sustavnih autoimunosnih oboljenja

Utjecaj antigena hrane na pojavu autoimunosnih oboljenja sve više je predmet interesa znanstvenika. Brojnim znanstvenim ispitivanjima dokazana je povezanost pojave IgG ili IgA protutijela na antigene hrane i sustavne ili organ specifične autoimunosne bolesti…

Prevladava mišljenje da kontinuirani antigeni stimulus može pokrenuti i podržavati autoimunosne procese. Hofman sa suradnicima ispitujući učestalost specifičnih IgE i IgG u serumu na komponente hrane u djece sa simptomima intolerancije na hranu je dokazao da tijekom prve tri godine života neželjeni odgovor na hranu je češće IgG zavisan, nego IgE. Specifični IgG na mlijeko, jaja i brašno je tri puta češće dokazan nego IgE. U grupi djece koju je ispitivao u 22,9% djece dokazan je specifični IgE na hranu, 62,5% specifični IgG, a u 14% i IgE i IgG. Djeca koja nisu imala simptome intolerancije na hranu nisu imala pozitivna niti jedna protutijela (1).

Terato je ispitivao mehanizam nastanka protutijela na tip II ljudskog kolagena. Dokazao je da su IgG protutijela II na kolagen iz seruma bolesnika s reumatoidnim artritisom reagirala na humani, pileći i bovini kolagen tipa II. Zaključio je da kolageni iz hrane mogu potaknuti stvaranje cirkulirajućih IgG i IgA anti-kolagen protutijela, koja mogu reagirati s vlastitim kolagenom tipa II i na taj način uzrokovati nastanak reumatoidnog artritisa kod ljudi (2).

Kovacs sa suradnicima smatra da povećani titar protutijela na antigene hrane i povećana propusnost crijeva kod bolesnika s IgA nefropatijom može biti značajan u patogenezi ove bolesti. Dokazao je značajno povećani titar IgA protutijela na glijadin, soju, zobeno brašno i albumine jaja, dok je propusnost crijeva u bolesnika s IgA nefropatijom bila značajno veća nego u kontrolnoj skupini. Značajnu korelaciju je dokazao između crijevne propusnosti i IgA protutijela na soju i zobeno brašno. Zaključio je da postoji povezanost između crijevne propusnosti, nastanka IgA protutijela na komponente hrane i taloženja IgA imunih kompleksa u mezangiju (3).

Zbog imunodeficijencije djeca s Downovim sindromom (DS) su jako sklona infekcijama, malignim i autoimunim bolestima. Postotak cirkulirajućih limfocita T je snižen, a proliferacijski odgovor limfocita na mitogene brzo opada nakon desete godine života. Oštećeno je sazrijevanje limfocita T. Imunodeficijencija nastaje zbog defekta epitelijalnih stanica timusa, koje ne mogu sintetizirati ili izlučivati jedan ili više hormona neophodnih za diferencijaciju limfocita T. Morfologija timusa je poremećena, a serumske vrijednosti timusnih hormona su niske.

Ova djeca zahtijevaju posebnu kliničku skrb zbog povećanog rizika hematoloških i imunoloških oboljenja (4). U djece s Downovim sindromom nađene su povećane vrijednosti IgA protutijela na antigene hrane. Povećan je transmukozni transport antigena zbog čega dolazi do nastanka ovih protutijela (5).

U nekih bolesnika koji boluju od psihijatrijskih bolesti mogu se naći povećane vrijednosti IgA protutijela na proteine hrane. Ispitujući 291 učenika u troje disleksične djece nađena su povišena IgA protutijela na proteine hrane od kojih je kod dvoje potvrđena celijakična bolest, dok je jedno imalo pozitivna protutijela na proteine mlijeka (6).

Ispitujući humoralni i sluznički imuni odgovor na antigene hrane i njihov utjecaj na nastanak diabetes melitusa tip 1. Nađene su značajno povećane vrijednosti IgA i IgG protutijela na antigene kravljeg mlijeka u bolesnika s diabetes melitusom tip 1 nego u kontrolnoj skupini. Nivoi IgA protutijela na sve antigene hrane bili su povećani u 50% bolesnika i samo 3% kod kontrolne skupine. Povišene vrijednosti IgA protutijela značajno koreliraju s povećanim koncentracijama transformirajućeg faktora rasta beta (engl. transforming growth factor (TGF)-beta) koji potiče limfocite B na stvaranje IgA u serumu. Ovaj citokin luče i pomoćnički limfociti T a u vezi je s oralnom tolerancijom, koja u ovih bolesnika može biti značajno poremećena. Autori smatraju da poremećaj oralne tolerancije može utjecati na patogenezu diabetes melitusa tip 1 (7).

Ispitivanjem humoralnog imunog odgovora na proteine kravljeg mlijeka u djece s diabetes melitusom tip 1 dokazano je da su djeca s dijabetesom imala značajno veće serumske vrijednosti IgG i IgM na proteine kravljeg mlijeka. Ova pojava je značajno povezana s dnevnim unosom mlijeka za razliku od kontrolne skupine. Zdravi rođaci dijabetične djece su također imali značajno veće vrijednosti serumskih protutijela na proteine mlijeka od kontrolne skupine (8).

Danas se smatra da antigeni hrane mogu biti značajni u etiologiji nastanka inzulin ovisnog dijabetes melitusa (engl. insulin-dependent diabetes mellitus – IDDM). Saukkonen sa suradnicima je dokazao da djeca s novo otkrivenim IDDM imaju značajno veće titrove antitijela na proteine kravljeg mlijeka nego njihovi HLA-DQB1 identični srodnici. Visoke vrijednosti ovih protutijela su nezavisan rizični marker za nastanak IDDM (9).

Salviahti sa suradnicima smatra da abnormalno jaki humoralni odgovor na proteine kravljeg mlijeka može biti okidač za nastanak autoimunosnog procesa u mladih bolesnika s IDDM (10).

Zaključak: Prezentirana istraživanja potvrđuju hipotezu da antigeni hrane mogu biti provocirajući čimbenik u nastanku autoimunosne bolesti. Znanost bi u budućnosti trebala odgovoriti na pitanje koliko uklanjanje provocirajućih antigena hrane može pomoći u prevenciji i doprinijeti uspješnijem ishodu liječenja. U svrhu prevencije autoimunosnih oboljenja potrebno je provesti ispitivanje pojave IgG ili IgA protutijela na antigene hrane kod rizičnih skupina, a pogotovo u svih bolesnika s manifestnom autoimunosnom bolesti.

Prim.dr.sc. Srđana Čulić

LITERATURA:

1. Hofman T. IgE and IgG antibodies in children with food allergy. Rocz Akad Med Bialymst 1995;40(3):468-73.

2. Terato K, DeArmey DA, Ye XJ, Griffiths MM, Cremer MA. The mechanism of autoantibody formation to cartilage in rheumatoid arthritis: possible cross-reaction of antibodies to dietary collagens with autologous type II collagen. Clin Immunol Immunopathol 1996;79(2):142-54.

3. Kovacs T, Mette H, Per B, Kun L, Schmelczer M, Barta J, Jean-Claude D, Nagy J. Relationship between intestinal permeability and antibodies against food antigens in IgA nephropathy. Orv Hetil 1996;137(2):65-9.

4. Čulić S. Imunološke, hematološke i onkološke bolesti uz sindrom Down. Paediatria Croatica 2005;in press.

5. Reichelt KL, Lindback T, Scott H. Increased levels of antibodies to food proteins in Down syndrome. Acta Paediatr Jpn 1994;36(5):489-92.

6. Knivsberg AM. Urine patterns, peptide levels and IgA/IgG antibodies to food proteins in children with dyslexia. Pediatr Rehabil 1997;1(1):25-33.

7. Kohno T, Kobashiri Y, Sugie Y, Takai S, Watabe K, Kaino Y, Kida K. Antibodies to food antigens in Japanese patients with type 1 diabetes mellitus. Diabetes Res Clin Pract 2002;55(1):1-9.

8. Neyestani TR, Djalali M, Pezeshki M, Siassi F, Eshraghian MR, Rajab A, Keshavarz A. Serum antibodies to the major proteins found in cow’s milk of Iranian patients with Type 1 diabetes mellitus. Diabetes Nutr Metab 2004;17(2):76-83.

9. Saukkonen T, Virtanen SM, Karppinen M, Reijonen H, Ilonen J, Rasanen L, Akerblom HK, Savilahti E. Significance of cow’s milk protein antibodies as risk factor for childhood IDDM: interactions with dietary cow’s milk intake and HLA-DQB1 genotype. Childhood Diabetes in Finland Study Group. Diabetologia 1998;41(1):72-8. Savilahti E, Saukkonen TT, Virtala ET, Tuomilehto J, Akerblom HK. Increased levels of cow’s milk and beta-lactoglobulin antibodies in young children with newly diagnosed IDDM. The Childhood Diabetes in Finland Study Group. Diabetes Care 1993;16(7):984-9.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!