U ovom drugom dijelu o prehrani, ukazao bih vam na važnost pravilnog izbora i odnosa ugljikohidrata, proteina i masti, važnosti kvalitativno raznolike i količinski definirane hrane…
Prekomjerno uzimanje hrane i pojavu različitih bolesti kao posljedicu tog prekomjernog konzumiranja bih nazvao – pokušajem samoubojstva, a smrt kao posljedicu tih bolesti – samoubojstvo.
Razmislimo malo o sljedećem: kada hrana prestane biti predmetom nadoknade energije i građevinskog materijala za naše tijelo, ona postane teret i predmet procesa u organizmu koji je nastoje iz jedne namjene (npr. proteini kao gradivni materijal) pretvoriti u drugu (proteini kao izvor ili depo energije). Kao posljedica toga dolazi do stvaranja štetnih produkata njihovog metabolizma ili eliminiranja iz organizma uz nepotreban rad organa za probavu i izlučivanje. Što manje trošimo organizam, bit će dugovječniji.
Nova generacija ugljikohidrata
Zamislimo čokoladu ili pecivo u bilo kojem obliku u kojem uživamo lagano ga zalijevajući različitim zašećerenim napitcima. U tom trenutku naš probavni sustav dobiva na dar lako probavljive oblike ugljikohidrata uz opće zadovoljstvo i rast plijesni i patogenih bakterija.
Iz tih brzo razgrađujućih ugljikohidrata se apsorbira velika količina glukoze u kratkom vremenu i ona preko cirkulacije ispuni stanice našeg mozga koje počnu ubrzano raditi, dajući nam ekscitiranost, uzbuđenje, pretjeranu aktivnost.
Rezultat povećane koncentracije glukoze je obrana organizma lučenjem inzulina koji spašavajući tijelo od dijabetične kome, deponira glukozu u glikogen, ali u isto vrijeme blokira masne stanice da oslobađa svoje rezerve.
Rezultat tog procesa je drastični pad koncentracije glukoze u cirkulaciji i višestruki utjecaj inzulina na hormone, prostaglandine, metaboličke procese, aktivnost našeg imunog sustava i … osjećaj gladi. Radi se o lažnom osjećaju gladi jer se u našem organima nalazi dovoljno deponirane glukoze, ali ne i u cirkulaciji koja opskrbljuje mozak, koji je alarmiran i reagira s osjećajem gladi i posezanjem za novom kockom, zalogajom, gutljajem zaslađenog pića kako bi nas vratilo u ponovno kratkotrajno stanje sitosti i ekscitiranosti.
Koliko se svađa u familijama, vike na djecu i kriminalnih djela dogodilo zbog stanja hipoglikemije (nedostatka glukoze) u organizmu?
I tako upadamo u zatvoreni krug ovisnosti. Nemojmo zaboraviti da je mozak centralni organ koji upravlja svim procesima u organizmu i koji nema milosti u zadovoljenju svojih potreba za energijom koja dolazi skoro isključivo iz glukoze iz cirkulacije, bez ikakvih vlastitih zaliha tog energenta. Koliko se svađa u familijama, vike na djecu i kriminalnih djela dogodilo zbog stanja hipoglikemije (nedostatka glukoze) u organizmu?
Unazad zadnjih par godina sam bio uvjeren da je tjestenina lagana hrana jer mi brzo daje osjećaj sitosti i osjećaj gladi poslije nekoliko sati. Vjerovao sam da sam je brzo , potrošio pojedeno. Koja zabluda, koja profinjena akcija neprilagođenog organizma.
Naime, glukoza se iz tjestenine oslobodila u moju cirkulaciju brže nego iz kocke čokolade, usput mi potakla lučenje serotonina, neurotransmitera , dala brzi izvor energije mojim stanicama, ali zbog velike koncentracije glukoze u cirkulaciji potakla i lučenje inzulina.
Njegova funkcija je uklanjanje viška glukoze iz cirkulacije u organe i blokiranje oslobađanja zaliha iz masnih stanica, a meni umjesto dugoročnog izvora energije daje signal gladi iako imam dovoljno pohranjene glukoze u obliku glikogena u mome tijelu. Naravno, ja sretan i zadovoljan posežem za sljedećim tanjurom tjestenine misleći da sam sve uneseno i potrošio, a u realnosti sam pohranio tjesteninu u obliku glikogena i uletio u zatvoreni krug koji rezultira bolešću.
Ne želim umanjiti vrijednost ugljikohidrata, ali ovakvi prerađeni u obliku krafni, peciva, tjestenine, rafiniranih šećera (s visokim glukoznim indeksom), koji se u kratkom vremenu kroz naš probavni trakt oslobađaju u cirkulaciju, predstavljaju najveću opasnost.
Deponirani glikogen predstavlja opterećenje za naše organe, na prvom mjestu za jetru i mišiće, ali dovodi i do iscrpljenja gušterače koja luči inzulin. Uzimanje takvih ugljikohidrata je dobro U KOLIČINI KOJU ĆE ORGANIZAM ODMAH I POTROŠITI. Znači konzumacija tjestenine je dobro za atletičara na kratke staze, ali će uništiti maratonca kome je potrebna prehrana bogata DOBRIM MASTIMA. Kako se većina od nas ne bavi profesionalnom atletikom, imajmo uvijek u vidu sljedeće pravilo: uzmimo prerađenih ugljikohidrata onoliko koliko ćemo ih našom aktivnošću odmah potrošiti.
Jedimo hranu bogatu ugljikohidratima u njihovom izvornom obliku, na primjer u cjelovitim žitaricama, mahunarkama i ostalom povrću, voću (oprez s nekim vrstama voća jer su bogati upravo brzo oslobađajućom glukozom), iz koje će se glukoza osloboditi postepeno, s tim sto će velik dio ostati u probavnom traktu, neprobavljen, ali dajući volumen i omogućiti normalnu peristaltiku crijeva.
Ne želim sebe niti vas uskratiti zadovoljstva i mogućnosti koje nam pruža mozak hranjen glukozom, ali želim zadovoljstvo bez posljedica. Stoga manipulirajmo mi našim osjećajima, a ne da nas oni nekontrolirano vode.
Utjecaj ugljikohidrata na svaki organizam nije isti, svaka individua je za sebe posebna i ima različitu sposobnost adaptacije na povećani unos prerađenih ugljikohidrata u organizam. Naš organizam razvojno nije prilagođen tome. Koliko dugo je u našoj ishrani prisutna čokolada, tjestenina, bijeli kruh, keksi, različite vrste slanih i slatkih peciva, jutarnje instant kašice, zaslađena gazirana pića.? Možda sto, dvjesto, tristo godina. Što je to u usporedbi s milijunima godina razvojnog ciklusa čovjeka!
Potreban je period prilagodbe, stoga u populaciji već imamo oko 25% ljudi koji su na povećanu prehranu brzo razgradivih ugljikohidrata. Možda će za nekoliko stoljeća sama priroda napraviti selekciju. Ali mi smo sebični i gledamo sebe kao jedinku, što je potpuno ispravno i interesira nas naše zdravlje i životni vijek. Zbog svega navedenog, poslušajte signale koje vam daje vaš organizam, shvatite sebe kao unikatnu kombinaciju gena koji reagiraju različitim simptomima na iste uzroke poremećaja.
Naravno, kada je u pitanju prehranjivanje svjetske populacije, onda ugljikohidrati svojom masovnom proizvodnjom i mogućnostima čuvanja predstavljaju idealan izvor prehrane.
Ne mogu gladnima u Etiopiji nuditi filozofiju o i ugljikohidratima, ali bih one koji imaju mogućnosti izbora jeftine, ali i kvalitetne hrane upozorio na utjecaj brojnih reklamnih poruka o različitim proizvodima.
Sljedeći put kad uđete u vašu prodavaonicu prehrambenih proizvoda, izbacite (naravno u mislima) proizvode koji su bazirani na prerađenom brašnu i šećeru – i iznenadit ćete se što vam ostaje. Koja katastrofa za proizvodnju, prodaju i za biznis. Nije moguće patentirati integralni kruh, blitvu ili smokvu, a s tim nije moguće ni formirati cijenu koju želiš. Nije moguće puno zaraditi na kilogramu krumpira, ali izračunajte koliko plaćate kilogram čipsa. Naravno, njega smo premazali s kemikalijama koje utječu na vaše osjete i hormone i koji vas vuku prema još.
Ne možemo se naravno odricati svega što nam je donijelo ovo vrijeme. Samo budimo svjesni posljedica, napravimo korekcije kada naš organizam ulazi u neke godine ili kad smo izloženi bilo kojoj bolesti.
Ne vičimo na djecu ako su hiperaktivna i ne mogu se koncentrirati ili smiriti ako smo ih mi osobno nagradili pizzom ili čokoladom. Potražimo uzrok u svome ponašanju kao i ponašanju drugih u onom što su pojeli, popili, gdje su boravili, čemu su bili izloženi.
Potrošimo na svoju zdravstvenu i prehrambenu edukaciju dnevno barem onoliko vremena koliko nam ode na gledanje vijesti ili prelistavanje novina. Ne očekujmo da će drugi riješiti naše zdravstvene probleme, ako osobno nismo ušli u problematiku vlastitog zdravlja. Naravno, stručna pomoć vašeg liječnika je neophodna, ali se i vi sami morate posvetiti sebi. Da vam ne spomenem pitanje koliko očekujete od automehaničara, čistačice ili zidara da vam napravi posla za iznos novca koji odvajate za svoje zdravlje?
Izbjegnimo zamke koje će hranu pretvoriti u našeg ubojicu na način da vodimo računa što jedemo. Hrana, instinkt koji nas vodi kroz milijune godina, hrana koja je uzrokovala u 2004. migracije oko pedeset milijuna ljudi.
Moramo uvijek biti svjesni njenog značaja i uloge u našem životu.
O važnosti proteina
Neke od aminokiselina naš organizam može sam sintetizirati, ali postoji grupa esencijalnih aminokiselina bez čijeg unosa nema života. Adekvatna hormonska nadomjesna terapija se često koristi u anti-aging medicini, a uloga hormona kao što su hormon rasta i melatonin predmet je žustrih rasprava, ali i ogromnih pomaka u tretmanu mnogih bolesti. Aminokiseline i hormoni koji su od njih građeni su terapija budućnosti mnogih oboljenja, posebno onih čiji uzrok tražimo na staničnoj razini a kod različitih ljudi rezultiraju različitim simptomima.
Mene svaki put iznenade stručni radovi s tog područja i moć aminokiselina. Izvore aminokiselina nalazimo u proteinima biljnog i životinjskog porijekla. Njihov unos treba biti uravnotežen s unosom ugljikohidrata i masti i prvenstveno namijenjen gore navedenim funkcijama. Pretjeran unos rezultira njihovim trošenjem za energetske potrebe ili deponiranjem u obliku energetske rezerve što dovodi do sličnih problema kao i kod pretjerane količine ugljikohidrata.
Važnost masti sam naglasio u prijašnjim člancima i nije potrebno ponavljati njihovu podjednaku važnost za organizam. Bitno je ponoviti da je izbor hrane stvar svakog pojedinca, a njihov omjer, kvantitet i kvalitet je garancija naše dugovječnosti.
Uloga prehrane u bolesti koju nazivamo starenje (3. dio)
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
