Koliko nas je u životu izgovorilo rečenicu “Boli me glava!” ili još dramatičnije “Puca mi glava!”. Ako se danima glavobolja ponavljala i nije popuštala ni uz lijekove bilo nam je još gore. Iako ni sami nismo sigurni što je migrena i kako nastaje, velika većina ljudi pomisli da je upravo ona uzrok problema.
Migrena je jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično. Bolest je karakterizirana epizodama glavobolje različite učestalosti, a bolesnik nema nikakvih tegoba između pojedinih napadaja. Glavobolja ima pulzirajući karakter, obično počinje u jednoj strani glave, pojačava se pri tjelesnom naporu i pri kretanju, a često je praćena dodatnim tegobama poput mučnine i/ili povraćanja, preosjetljivosti na svjetlo i/ili na zvuk.
Ranije se općenito smatralo da migrena počinje u pubertetu te da se postupno povlači kod žena tijekom menopauze, a kod muškaraca negdje u pedesetim godinama života. Noviji dokazi ukazuju da migrena može početi već u djetinjstvu i trajati do sedamdesete godine. Većina osoba koji boluju od migrene iskusi prvi napadaj prije dvadesete godine života, dok je početak bolesti nakon pedesete godine života neuobičajen. Prema različitim istraživanjima od migrene boluje oko 16% žena, odnosno oko 6% muškaraca, što uzrokuje gubitak velikog broja radnih dana i smanjenu produktivnost. Stoga migrena – osim zdravstvenih – ima i društveno-ekonomske implikacije.
Postoji nekoliko vidova migrenskih glavobolja:
- migrena s aurom (klasična migrena),
- migrena bez aure (obična migrena),
- komplicirana migrena (npr. oftalmoplegična, bazilarna itd.).
Kod klasične migrene glavobolji prethodi tzv. aura koja se najčešće manifestira kao neka neuobičajena vidna senzacija – postupno progredirajuće cik-cak linije u vidnom polju, zamućenja vida, subjektivni dojam kao da se gleda kroz zamućeno staklo, pa sve do prolazne potpune sljepoće. Navedene vidne senzacije obično se šire iz jedne strane vidnog polja ka drugoj, traju negdje između 15-30 minuta, i prema definiciji se povlače u cijelosti. Znatno se rjeđe aura očituje u vidu nekih drugih neuroloških simptoma, npr. zavrnutosti, ili slabosti ruke i/ili noge, zavrnutosti jedne strane lica, otežanog govora, promjene raspoloženja ili vrtoglavice. Tek nakon povlačenja simptoma aure javlja se glavobolja, praćena svim ranije opisanim simptomima. Bolesnici često osjećaju opću slabost, blijedi su, razdražljivi, najčešće s podočnjacima oko očiju i podbuhla lica.
Za razliku od toga običnoj migreni ne prethodi aura, te epizoda glavobolje nastupa bez predznaka. Trajanje migrenskih glavobolja je varijabilno, a raspon se kreće između 4 i 72 sata.
Premda je migrena kao zasebna bolest prepoznata već davno, još uvijek postoje prijepori oko njenog uzroka, tj. njene etiologije. Postoji više hipoteza, no izdvajaju se dvije teorije:
Vaskularna teorija: migrena je odraz kontrakcije (stezanja), kojeg slijedi širenje kranijskih krvnih žila, što u konačnici rezultira pojavom glavobolje. Međutim, ova teorija nije potvrđena nalazima mjerenja krvnog protoka u mozgu.
Neuralna teorija: bazira se na ulozi kemijskih spojeva koji izazivaju bol, tzv. vazoaktivnih nociceptivnih neuropeptida (npr. supstanca P), koji se otpuštaju sa živčanih završetaka trigeminalnog živca, što posljedično dovodi do izlaska tekućine u tkivo oko krvnih žila (edema), upalne reakcije i fenomena boli. Neurogeni upalni proces može se zaustaviti pomoću tvari koje stimuliraju receptore za živčani kemijski prijenosnik (neurotransmiter) serotonin. Vjeruje se da je serotonin glavna tvar odgovorna za nastanak migrene. Nivo serotonina prije same migrene je neuobičajeno visok te jako nizak za vrijeme samog napada.
Prema mišljenju većine istraživača, odgovor na pitanje etiologije migrenske glavobolje nalazi se u kombinaciji prikazanih dviju hipoteza.
Iskustveno su potvrđeni brojni čimbenici koji mogu provocirati pojavu migrenskog napada kod migreničara. Ti se čimbenici nazivaju „okidačima“ („triggeri“). Najčešći su „okidači“ stres, genetska predispozicija (70% ljudi koji pate od migrene imaju u obitelji još najmanje jednog člana s istim ili sličnim problemima), promjene vremenskih fronti, dugotrajno izlaganje suncu ili vrućini, hormonalne promjene kod žena, nedovoljno odmaranje, manjak sna (no i predugo spavanje), pušenje, kao i neke vrsti hrane i pića – čokolada, pikantni sirevi, pivo, crno vino, šampanjac, mesni proizvodi poput raznih kobasica i salama, konzervirana hrana, zatim vrhnje, lješnjaci i njihovi proizvodi, gazirana pića, banane ili citrusi.
Do nedavno su se sve informacije o utjecaju hrane na pojavu migrene dobivale u liječničkoj ordinaciji na temelju anamnestičkih podataka ili čistom usmenom predajom s osobe na osobu, dok kontrolirane znanstvene studije koje bi se bavile ovom problematikom nisu postojale.
Novija istraživanja ukazuju da hrana može isprovocirati pojavu migrenskog napada na dva moguća načina: kemijskim ili imunološkim putem. Kemijska teorija sugerira da različite komponente hrane mogu isprovocirati otpuštanje serotonina (“hormon sreće”) ,ili noradrenalina (“hormon ljubavi”) pod čijim utjecajima nastaje stiskanje i širenje krvnih žila, ili direktno stimuliraju živac koji inervira i područje sljepoočnice (trigeminalni živac), moždano deblo, ili koru mozga.
Istraživanjem su obuhvaćena 61 odrasla pacijenta upućena od strane liječnika opće medicine. Svi oni morali su ispuniti upitnike koji su sadržavali osnovna anamnestička pitanja, pitanja životnih navika, alergija, pitanja o karakteristikama njihovih glavobolja. 46 pacijenata je u studiji sudjelovalo 1 mjesec, a 39 dva mjeseca. Prosječna dob je bila 45, 2 godine, a 80 % su bile žene.
Na temelju inicijalnih upitnika došlo se do zanimljivih podataka: čak 64% osoba su patile od migrene više od 10 godina, a 80 – 90% njih se izjasnilo da vrlo često, ili uvijek imaju dosta jaku glavobolju koja ih remeti u svakodnevnom životu, imaju potrebu za odmaranjem, razdražljivi su,
Nakon provedenog testa intolerancije na hranu utvrdile su se potencijalno “opasne” namirnice: kravlje mlijeko, kvasac, jaja, pšenica, glijadin (gluten), kukuruz, indijski oraščić, mekušci, brazilski oraščić, brusnica, češnjak, soja, bademi. Temeljem nalaza testa intolerancije pacijentima je promijenjen režim prehrane. 30% osoba je nakon mjesec dana osjetilo poboljšanje, a 40% je imalo poboljšanje nakon 2 mjeseca pridržavanja nove prehrane. Još je zanimljiviji podatak da je čak 60% pacijenta nakon ponovnog uključenja zabranjenih namirnica u prehranu imalo glavobolje, istog, ili jačeg intenziteta.
Ovi rezultati su uistinu ohrabrujući za sve one kojima migrena utječe na kvalitetu života. Jednostavnom korekcijom prehrane, i bez uzimanja klasičnih lijekova koji mogu izazvati štetne reakcije u krvožilnom sustavu, dolazi do značajnih poboljšanja, ili potpune eliminacije napada migrene.
Sigurno će daljnja istraživanja na većem broju pacijenta dati podrobnija objašnjenja te će testiranje intolerancije na hranu biti uvedeno i u redovitu kliničku praksu. Možda je ovo malen pomak za znanost, ali definitivno će puno značiti osobama koje pate od učestalih migrena. Ono što Vam možemo potvrditi na temelju desetogodišnjeg iskustva s pacijentima koji su Analizi radili test intolerancije na hranu, jest da je utjecaj “zabranjene” hrane činjenica, a ne tek znanstvena hipoteza.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
