Metabolički sindrom

Metabolički sindromMetabolički sindrom je skup poremećaja koji uključuje poremećaj regulacije masti u tijelu, neosjetljivost na inzulin, povišen krvni tlak i trbušni tip debljine. Bolesnici koji pate od ovog sindroma imaju povećan rizik za obolijevanje od bolesti srca i krvnih žila te dijabetesa tip II. Vodeće zdravstvene institucije nisu suglasne oko točne definicije ovog poremećaja.

Američka organizacija NCEP (National Cholesterol Education Program’s) metabolički sindrom definira postojanjem triju ili vise od slijedećih kriterija:

  • razine glukoze na tašte >/ = 6.1 m mol/L
  • serumski trigliceridi >/= 1.7 mmol/L
  • serumski HDL kolesterol < 1.04 mmol/L
  • krvni tlak >/= 130/85 mm Hg
  • opseg struka >102 cm ili >94 cm kod muškaraca podložnih inzulinskoj neosjetljivosti

    Svjetska zdravstvena organizacija definira metabolički sindrom postojanjem povišene razine inzulina ili glukoze na taste [5.6-6.0 mmol/L]) zajedno s dva ili više od slijedećih kriterija:

  • debljina trbušnog tipa
  • poremećaj regulacije masti (dislipidemija)
  • povišen krvni tlak
    Nazivi inzulinska rezistencija i sindrom x cesto se koriste za ovo stanje, a u zadnje se vrijeme cesto naziva i smrtonosni kvartet.

Povijest
Sredinom studenog 2000. godine u New Orleansu na znanstvenom simpoziju organizacije American Heart Association objavljeno je kako petina odraslih Amerikanaca boluje od tzv. “metaboličkog sindroma”, tipičnog za zapadni svijet. Sindrom se javlja u svim zemljama gdje stanovništvo konzumira visok udio ugljikohidrata i zanemaruje tjelesnu aktivnost.

Uzroci Znanstvenici raspolažu dokazima o nasljednim i stečenim uzrocima ovog sindroma.

Stečeni uzroci su:

  • prekomjerna tjelesna masa
  • tjelesna neaktivnost
  • visok udio ugljikohidrata u prehrani (vise od 60%)

    Nasljedni, genetski uzroci još nisu precizno definirani.
    Stres se smatra jednim od uzročnika jer remeti hormonsku ravnotežu i povećava sklonost nakupljanju masnog tkiva u predjelu trbuha te s tim povezanih bolesti.

Prvi znak sindroma je debljina
Pretilost je karakteristična za ovaj sindrom te se radi o karakterističnoj, tzv. centralnoj pretilosti gdje se masno tkivo nakuplja uglavnom oko struka. Indeks tjelesne mase (dobije se dijeljenjem mase u kilogramima i visine u metrima na kvadrat – kg/m2) veći je od 30. Muškarci su skloniji centralnom tipu pretilosti te kod njih opseg bokova ne bi trebao prelaziti 102 cm, dok žene ne bi trebale imati opseg struka veći od 88 cm. Slojevi masnog tkiva na trbuhu djeluju na veće izlučivanje masnih kiselina u jetrenu cirkulaciju i porast koncentracije masnoća u krvi.

Sindrom može uzrokovati dijabetes
Prva je posljedica metaboličkog sindroma slabiji odgovor stanica na inzulin, hormon koji kontrolira razinu šećera u krvi. Razvija se inzulinska neosjetljivost (rezistencija), šećer ne može ući u stanice pa raste razina šećera u krvi. Raste i razina inzulina i stvara se začarani krug koji prije ili kasnije dovodi do dijabetesa tipa 2. Kod ovih je pacijenata nedovoljno “dobrog” kolesterola u krvi, previsok je krvni tlak, cesto imaju poremećaje metabolizma urične kiseline te poremećaje zgrušavanja krvi.

Ubojiti sindrom
Porast broja osoba s višestrukim poremećajima metabolizma doveo je do definiranja ovog sindroma i velikog zanimanja znanstvenika zadnjih nekoliko godina. Metabolički je sindrom postao jedan od najvažnijih uzroka ateroskleroze i posljedičnih bolesti srca i krvnih žila: angine pectoris, srčanog infarkta, bolesti perifernih krvnih žila. To je skup rizičnih čimbenika za razvoj ovih bolesti i njihov prvi vjesnik. Zadnja istraživanja pokazuju kako sredovječni muškarci s ovim sindromom imaju veći rizik za umiranje ne samo od srčanih bolesti već i od drugih uzroka.
Povećana razina masti u cirkulaciji i povišen krvni tlak dovode do odlaganja masnoća na krvnim žilama koje postaju tvrde te im se stanjuje lumen.

Poguban i za mentalno zdravlje
Dr. Raikkonen, Mathews i sur. nedavno su objavili povezanost metaboličkog sindroma i mentalnih poremećaja: depresije, bijesa i napetosti. Istraživanje je pokazalo dvosmjerni tip povezanosti: osobe s metaboličkim sindromom češće pate od depresije, nekontroliranog bijesa i napetosti; osobe koje nemaju metabolički sindrom, a pate od ovih mentalnih poremećaja češće ga razvijaju. Stres se cesto spominje u povezanosti s metaboličkim sindromom i tu je zanimljiv rezultat istraživanja po kojem su obrazovanije žene manje sklone obolijevanju od njega.

Procjena vlastitog rizika
Računanjem indeksa tjelesne mase i mjerenjem opsega struka može se procijeniti individualni rizik od metaboličkog sindroma.
Indeks tjelesne mase se računa tako da se podijeli masa u kilogramima i kvadrat visine u metrima (npr. ako ste visoki 180 cm, a teški 78 kg Vaš račun glasi: 78/1,82 = 24 kg/m2 a Vaš indeks tjelesne mase (BMI) iznosi 24).
BMI preko 25 pokazatelj je prekomjerne tjelesne mase.
Muškarcima opseg bokova ne bi trebao prelaziti 102 cm, dok žene ne bi trebale imati opseg struka veći od 88 cm.

Prevencija
Redovna tjelesna aktivnost iznimno je važna. Pola sata vježbanja svaki dan ili sat vremena svako drugi dan smanjuje rizik obolijevanja od niza bolesti. Brzo hodanje, biciklizam i trčanje aerobne su aktivnosti koje se preporučuju. Važno je normalizirati tjelesnu masu i držati BMI ispod 25. Zdrava prehrana koja uključuje velik udio vlakana, mnogo voća i povrća, kontrola krvnog tlaka te redoviti posjeti liječniku smanjuju rizik.

Liječenje
Osnovni terapijski ciljevi su:

  • smanjenje prekomjerne tjelesne mase
  • provođenje kontrolirane tjelesne aktivnosti
  • liječenje rizičnih čimbenika: povišenog krvnog tlaka, sklonosti zgrušavanju i poremećaja koncentracije masti (lipida) u organizmu
  • Nema nikakve sumnje da vježbanje može liječiti metabolički sindrom: dobro je poznato da se vježbanjem može djelovati na inzulinsku neosjetljivost koja je srž ovog problema. Vježbanje i mršavljenje neizostavno
  • iziskuju promjenu životnog stila i ustaljenih navika, ali zdravlje bi trebalo biti najvažnije, zar ne? Ljudi su skloni izjaviti kako je zdravlje najvažnije na svijetu. Ali kad je za zdravlje potrebno nešto učiniti, obično se radi o razmišljanju u fotelji ispred TV kutije i smišljanju inteligentnih načina mršavljenja bez promjene prehrambenih i foteljarskih navika. Za postizanje ovih terapijskih ciljeva potrebna je suradnja s nekoliko liječnika i velika motivacija. Medicina još nije toliko moćna da bi se sve riješilo s dvije žute tablete ujutro i dvije plave navečer.
  • Vježbanje ima dokazano pozitivan učinak na raspoloženje pa se njime osim metaboličkog sindroma može djelovati i na popratne mentalne poremećaje. Vježbanje je, dakle, ključ za mentalno i fizičko zdravlje. Doduše vježbanjem vam se vjerojatno neće povisiti kvocijent inteligencije, ali nikad se ne zna cime će nas znanstvenici sutra iznenaditi.

Preuzeto sa medicina.hr

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!


English