Imunološka reakcija nastajanja alergije počinje ulaskom određenog antigena (alergena) u organizam. Nakon ulaska, njega prepoznaje imuno predočna stanica koja ima ulogu hvatanja alergena. Tada se aktiviraju biokemijske reakcije uz pomoć molekula glavnog antigena tkivne podnošljivosti II razreda (MHC II– major histocompatibility antigen).
Ta aktivirana stanica predočava se TCR receptoru koji se nalazi na «naivnom» CD4+ T limfocitu (limfocit koji još nije bio u kontaktu sa antigenom). Pri tome dolazi do njegove diferencijacije na dvije kategorije pomoćničkih CD4+limfocita: TH1 i TH2.
U procesu razvoja alergijske reakcije zanimaju nas TH 2 limfociti koji uz pomoć svojih interleukina IL-4 i IL-13 potiču B limfocite na sintezu imunoglobulina IgE. Nakon oslobađanja imunoglobulini E (IgE) vežu se za mastocite, kojih u obilju ima pod površinom kože, u nosu, očima, plućima i gastrointestinalnom traktu. Senzibilizirani mastociti i bazofili nakon toga izlučuju vazoaktivne, kemotaktičke i upalne posrednike, uključujući i histamin, te započinje alergijska reakcija.
Iako se o alergijama još ne zna dovoljno, pokazalo se da osobe koje razvijaju alergijsku reakciju imaju povišenu razinu karboksipeptidaze, enzima povezanog s mastocitima.
Ovo je oblik klasične alergijske reakcije posredovane IgE antitijelom i zove se alergijska reakcija tip I.
Postoje međutim klinički vrlo slične pseudoalergijske ili anafilaktoidne reakcije u kojima ne sudjeluju imunoglobulini IgE, nego se degranulacija mastocita i oslobađanje posrednika događa pod djelovanjem neke tvari izravno ili uz posredovanje aktiviranog komplementa.
Alergijska reakcija može se manifestirati odmah ili par sati nakon kontakta sa određenim alergenom te pri tome može doći do pojave različitih simptoma.
Pojavnost simptoma ovisi o načinu ulaska alergena u organizam, a putovi ulaska su: koža, sluznice, probavni i respiratorni sustav.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
