Šećerna bolest (dijabetes) stanje je u kojem je razina šećera (glukoze) u krvi trajno previsoka, jer gušterača ne stvara dovoljno inzulina ili tijelo na inzulin slabije reagira. Prema Međunarodnoj dijabetološkoj federaciji (IDF), u svijetu je 2024. sa šećernom bolešću živjelo oko 589 milijuna odraslih, a više od 40 % njih nije znalo da je ima. Bolest se otkriva jednostavnim pretragama krvi, a kod tipa 2 način života snažno utječe na to hoće li se razviti.
Vrste šećerne bolesti
- Tip 2 čini više od 90 % slučajeva. Nastaje postupno: stanice slabije reagiraju na inzulin (inzulinska rezistencija), a gušterača s vremenom ne uspijeva lučiti dovoljno inzulina. Najčešće se javlja u odrasloj dobi.
- Tip 1 je autoimuna bolest: imunosni sustav uništava stanice gušterače koje stvaraju inzulin. Najčešće počinje u djetinjstvu ili mladosti, ali može i kasnije, a liječi se inzulinom od početka.
- Gestacijski dijabetes javlja se u trudnoći i otkriva se testom opterećenja glukozom u trudnoći. Nakon poroda obično prolazi, ali povećava rizik za tip 2 kasnije u životu.
- Rjeđi oblici uključuju nasljedni monogenski dijabetes (MODY) te šećernu bolest kao posljedicu bolesti gušterače ili nekih lijekova.
Simptomi
Visok šećer u krvi može izazvati:
- pojačanu žeđ i suha usta;
- često mokrenje, i noću;
- pojačanu glad;
- umor i manjak energije;
- neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, osobito kod tipa 1;
- zamagljen vid;
- česte infekcije kože, desni, mokraćnog sustava i spolnih organa te sporo cijeljenje rana.
Tip 2 godinama može biti bez ikakvih tegoba, pa se često otkrije slučajno ili tek kad se pojave oštećenja očiju, bubrega, živaca ili krvnih žila. Zato je važna redovita kontrola šećera kod osoba s povećanim rizikom.
Tko ima veći rizik za tip 2
- prekomjerna tjelesna masa, osobito oko struka;
- malo kretanja;
- dob iznad 40 do 45 godina;
- šećerna bolest kod roditelja, brata ili sestre;
- predijabetes, odnosno granične vrijednosti glukoze ili HbA1c-a;
- gestacijski dijabetes u prošlosti ili sindrom policističnih jajnika;
- povišen krvni tlak ili poremećene masnoće u krvi.
Okvirnu procjenu vlastitog rizika možete napraviti putem kalkulatora rizika za šećernu bolest tipa 2.
Kada liječniku, a kada hitno
Javite se liječniku ako primijetite pojačanu žeđ, često mokrenje, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase ili česte infekcije te ako imate više čimbenika rizika, a šećer niste nedavno provjeravali. Hitnu medicinsku pomoć potražite ako se uz te tegobe jave povraćanje, bol u trbuhu, ubrzano i duboko disanje, zadah po acetonu, pospanost ili smetenost, jer to mogu biti znakovi vrlo visokog šećera i ketoacidoze. Kod osobe koja se liječi od šećerne bolesti hitno je i ako je zbog niskog šećera smetena, ne može sigurno jesti ili gubi svijest.
Kako se postavlja dijagnoza
Šećerna bolest dijagnosticira se pretragama krvi, prema jednom od ovih kriterija:
- glukoza natašte 7,0 mmol/L ili viša;
- HbA1c 48 mmol/mol (6,5 %) ili viši;
- glukoza 11,1 mmol/L ili viša dva sata nakon testa opterećenja glukozom (OGTT);
- glukoza 11,1 mmol/L ili viša u bilo koje doba dana uz tipične simptome.
Bez jasnih simptoma nalaz se potvrđuje ponovljenom ili drugom pretragom. Vrijednosti između urednih i dijagnostičkih, primjerice HbA1c od 39 do 47 mmol/mol (5,7–6,4 %) prema ADA-i, upućuju na predijabetes. Glukoza natašte i HbA1c iz istog uzorka čine Panel glikemijski status. Kad tip bolesti nije jasan, liječnik može tražiti i C-peptid ili protutijela na stanice gušterače.
Liječenje tipa 2 počinje promjenom prehrane, kretanjem i gubitkom suvišnih kilograma. Od lijekova se najčešće koristi metformin, a sve češće i novije skupine lijekova koje uz snižavanje šećera štite srce i bubrege. Terapiju određuje obiteljski liječnik ili dijabetolog.
Geni i šećerna bolest tipa 2
Šećerna bolest tipa 2 češća je u nekim obiteljima: ako je ima roditelj, brat ili sestra, rizik je veći. Dio toga objašnjavaju geni, a dio zajedničke navike. Istraživanja su pronašla stotine genetskih varijanti povezanih s tipom 2, ali svaka od njih rizik povećava vrlo malo. I zajedno govore manje o osobnom riziku nego tjelesna masa, opseg struka, dob, obiteljska povijest i nalazi glukoze.
Najvažnije je da se rizik može smanjiti bez obzira na gene. Kod osoba s predijabetesom gubitak suvišnih kilograma, redovito kretanje i promjena prehrane u velikim su istraživanjima znatno smanjili broj novih slučajeva šećerne bolesti.
Drukčiji je slučaj rijetkog monogenskog dijabetesa (MODY), koji nastaje zbog promjene u jednom genu i često se javlja u više generacija, već u mladosti. Na njega se misli kod šećerne bolesti u mladoj dobi uz izraženu obiteljsku povijest, a ciljano genetsko testiranje tada predlaže dijabetolog.
Što može, a što ne može Diabetes Sensor
Diabetes Sensor genetski je test sklonosti koji analizira varijante gena povezane s rizikom za šećernu bolest tipa 2 i varijante povezane s djelovanjem nekih lijekova za šećernu bolest. Uzorak je bris usne šupljine, pa vađenje krvi nije potrebno. Prije uzimanja brisa 30 minuta ne jedite, ne pijte ništa osim vode, ne pušite i ne žvačite žvakaću gumu. Nalaz donosi procjenu genetske sklonosti i opće preporuke za prevenciju.
Važno je znati i ograničenja testa:
- ne postavlja dijagnozu i ne pokazuje imate li šećernu bolest ili predijabetes; to pokazuju glukoza i HbA1c;
- povećana genetska sklonost ne znači da ćete oboljeti, a uredan nalaz ne znači da ne možete;
- ne može predvidjeti hoće li vam i kada trebati inzulin;
- podaci o lijekovima samo su pomoćna informacija, jer za većinu lijekova za šećernu bolest genetsko testiranje zasad nije dio standardnih smjernica;
- nije namijenjen otkrivanju monogenskog dijabetesa (MODY).
Test može biti dodatna informacija osobi koja želi znati više o svojoj sklonosti, ali ne zamjenjuje redovite pretrage krvi. Što genetski testovi sklonosti mogu reći, opisano je u tekstu Kako geni utječu na naše zdravlje, a opis testa nalazi se na stranici Dijabetes Sensor.
Uloga laboratorija i naručivanje
Osnovne pretrage za otkrivanje šećerne bolesti i predijabetesa su glukoza natašte i HbA1c, a kod graničnih nalaza test opterećenja glukozom. U trudnoći se gestacijski dijabetes otkriva opterećenjem glukozom za trudnice. Za glukozu dođite ujutro natašte, nakon 8 do 12 sati bez hrane, a za HbA1c priprema nije potrebna. Nalaze tumači liječnik, uz vaše tegobe i čimbenike rizika. Na vađenje krvi možete doći bez naručivanja i bez uputnice, u jednu od naših poslovnica (popis na stranici Kontakt), a bris za Diabetes Sensor, također bez naručivanja, uzima medicinska sestra u bilo kojoj poslovnici. Cijene svih pretraga i panela nalaze se u cjeniku usluga.
Česta pitanja
Je li šećerna bolest nasljedna?
Sklonost tipu 2 dijelom se nasljeđuje, pa je rizik veći ako bolest imaju roditelji, braća ili sestre. Ipak, velik dio rizika ovisi o tjelesnoj masi, kretanju i prehrani, na koje možete utjecati. Kod tipa 1 većina oboljelih nema člana uže obitelji s tom bolešću.
Koliko često treba provjeravati šećer?
Kod odraslih s povećanim rizikom i urednim nalazom glukoza ili HbA1c obično se provjeravaju svake jedne do tri godine, a kod predijabetesa najčešće jednom godišnje. Učestalost kontrola odredit će liječnik prema vašem riziku.
Može li se dijabetes tipa 2 spriječiti?
Često se može spriječiti ili barem odgoditi. Kod osoba s predijabetesom gubitak suvišnih kilograma, redovito kretanje i promjena prehrane znatno smanjuju vjerojatnost da će se razviti šećerna bolest.
Pretrage koje možete obaviti u Poliklinici Analiza
Panel
Bez naručivanja i bez uputnice
Pretrage možete obaviti u bilo kojoj poslovnici Poliklinike Analiza, bez prethodnog naručivanja i bez uputnice liječnika. Ako niste sigurni koja vam je pretraga potrebna ili kako se pripremiti, javite nam se. Odgovorit ćemo vam e-mailom, telefonom ili putem WhatsAppa.
Telefoni: Split, Dugopolje 021 688 888 · Rijeka 051 309 309 · Šibenik 022 310 663 · Zadar 023 312 132 · Zagreb 01 2099 880