Burnout sindrom – milenijski problem suvremenog načina života


Moderan i stresan način života, želja da se velika količina posla odradi u što kraćim rokovima, često dovodi ljude do situacija u kojima osjećaju veliki pritisak. Osjećaj kontinuirane preopterećenosti rezultira iscrpljenošću, nezadovoljstvom te osoba ulazi u začarani krug neučinkovitosti, međuljudskih konflikata, zanemarivanja vlastitih potreba kako bi se zadovoljile potrebe posla.

Iscrpljenost je normalna reakcija na opterećenje i stres i nije znak bolesti.
A koji je to onda trenutak kada iscrpljenost i stres postaju bolest? Odgovor se krije u jednostavnom pitanju: „Hoćete li se kad riješite obaveze i ponovno preuzmete kontrolu, osjećati sretno i zadovoljno?“ Ako je odgovor: „NE“ nego će i dalje u Vama prevladavati nezadovoljstvo, mentalna i fizička iscrpljenost, onda je to trenutak pojave „Burnout sindroma“.

Sindrom burnout ili sindrom izgaranja na poslu označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao posljedica frustracije i kroničnog stresa na radnom mjestu. Burnout sindrom ne događa se preko noći, a simptomi su u početku suptilni. S vremenom su simptomi sve naglašeniji i zahvaćaju sve aspekte zdravlja: tjelesni simptomi (umor i iscrpljenost, pad imuniteta i učestale bolesti, česte glavobolje i bol u mišićima, gubitak apetita i poteškoće sa spavanjem), kognitivni simptomi (poteškoće s koncentracijom, problemi s pamćenjem, smanjena pažnja), emocionalni simptomi (osjećaj neuspjeha i sumnja u sebe, osjećaj bespomoćni i beznadnosti, manjak samopouzdanja i samoća, gubitak motivacije), bihevioralni simptomi (povlačenje iz posla i bijeg od odgovornosti, socijalna izolacija, zlouporaba hrane, lijekova i alkohola, prenošenje frustracija na osobe oko sebe).

  • Stres Sensor
  • KN1780/
  • Kroz analizu genetske varijacije COMT rs4680 i prije pojave simptoma osoba može dobiti informaciju o genetskoj predispoziciji razvoja sindroma izgaranja o načinu reagiranja u stresnim situacijama emocionalnoj otpornosti na negativne osjećaje te razini impulzivnog ponašanja.
  • Na temelju dobivenih nalaza savjetuju se i preventivne mjere:

    Promjene prehrane i tjelovježba

    Tehnike strukturiranja vremena i relaksacije

    Socijalni dijalog i razvoj komunikacijske spremnosti odnosno empatijske brižnosti prema kolegama i klijentima.

Sindrom izgaranja ima jako puno sličnosti s depresijom i stresom.
Za razliku od depresije koja može biti povezana sa bilo kojim aspektom ljudskog života, sindrom izgaranja isključivo je povezan s poslom i bez pojave suicidalnih misli; dok je stres privremeno stanje i osobe koje su pod velikim stresom osjećaju da ih preplavljuju obaveze i odgovornosti, ali će se osjećati puno bolje kad ispune obaveze i uspostave kontrolu nad radnom okolinom, osoba koja je u burnoutu nije motivirana za borbu, već je ravnodušna i pozitivne promjene na poslu joj ne donose olakšanje jer je izgubila očekivanja i nadu.

Sve ove psihičke promjene, naravno da su praćene i fiziološkim promjenama u organizmu koje posebno zahvaćaju imunološki i neuroendokrini sustav.
Na fiziološkoj razini dugotrajna opterećenost neprestano stimulira os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda što rezultira povećanim lučenjem kortizola. Osoba koja ima povišenu razinu kortizola, osjeća pojačanu glad, stalnu želju za slanim i slatkim, ne može se opustiti, ima osjećaj unutarnjeg nemira, euforičnosti koja se izmjenjuje sa anksioznošću, pati od nesanice, iracionalnih strahova. Nakon dugotrajnog iscrpljivanja nadbubrežne žlijezde slijedi faza smanjene razine kortizola u organizmu, kao i obrnut raspored njegova lučenja: više razine kortizola tijekom noći i preniske razine kortizola ujutro. Konačna posljedica kronične hiperaktivnosti HHA osi je pojava sindroma adrenalnog umora. Nakon nekog vremena adrenalni umor može prijeći u adrenalnu iscrpljenost. U tom stanju nadbubrežne žlijezde više uopće ne reagiraju na stres. Stanje se karakterizira niskim nivoom kortizola i DHEA u organizmu. Kada nadbubrežne žlijezde prestanu raditi, nastaje kompletan poremećaj svih hormonskih procesa u organizmu.

Stoga je na sindrom izgaranja nužno reagirati odmah kako bi se negativne posljedice spriječile ili barem umanjile. Međutim, uvijek se postavlja pitanje jesmo li zakasnili u našoj reakciji da zdravlje vratimo u normalu, jesmo li mogli ranije reagirati i uopće prevenirati pojavu sindroma izgaranja. Iako se smatra da su osobe koje u sebi nose anksiozne i depresivne crte sklonije razvoju Burnout sindroma, ne možemo postaviti jednoznačnu poveznicu jer zamijećeno je da bez obzira na psihološku podlogu sve veći broj zaposlenika posebno na odgovornim pozicijama pokazuje simptome izgaranja. Upravo zbog toga suvremena otkrića na području genetike pomažu nam u prevenciji ovog sindroma. Prateći znanstvene centre izvrsnosti, poliklinika Analiza uvela je jednostavan genetski test, otkrivanja predispozicije razvoja Burnout sindroma.

Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja, dovode i do povećanja otpornosti na stres. Sastavni dio dobrog psihičkog zdravlja su i životna radost i dobro raspoloženje, na koje povoljno utječu kako dobri odnosi u obitelji, tako i na radnom mjestu i u slobodnom vremenu.

English