Alergije

Alergijski rinitis i astma

O važnosti povezanosti alergijskog rinitisa i astme svjedoči dokument „ Alergijski rinitis i njegov utjecaj na astmu „ (ARIA) koji predstavlja opsežan pregled suvremenih spoznaja o alergijskom rinitisu i astmi i „evidence-based“ smjernice za njihovo liječenje.

Epidemiologija
Prevalencija atopijskih bolesti u svijetu varira. U Europi prevalencija astme je dvostruko porasla u posljednja dva desetljeća i sada pogađa oko 15 % odraslog stanovništva. Prevalencija rinitisa usko slijedi prevalenciju astme, ali je broj oboljelih oko tri puta veći.
Alergijski rinitis i astma se često pojavljuju zajedno. Oko 40 % pacijenata s alergijskim rinitisom ima smetnje s donjim dišnim putovima, a više od 80% pacijenata s astmom ima rinitičke simptome. Prema istraživanju Tobiasa taj postotak ide na preko 95% nakon uzimanja precizne anamneze i kliničkog pregleda.

Alergije – nova svjetska pandemija

Utjecaj alergijskog rinitisa na kvalitetu života
Kako alergijski rinitis ima najveću prevalenciju između 30 – 45 godine života i simptomi su najizraženiji u jutarnjim satima to dovodi do pada produktivnosti i povećanja izravnih i neizravnih troškova liječenja.
Alergijski rinitis je često u podlozi brojnih drugih upalnih stanja u području glave i vrata kao npr. kronični sinusitis, nosna polipoza i sekretorni otitis pri čemu je upitno radi li se o predisponirajućem čimbeniku koji mijenja aeraciju i drenažnu opisanih prostora ili se radi o „allergic-type“ upali koja zahvaća sve opisane anatomske strukture.

Osim toga oboljeli od alergijskog rinitisa imaju tijekom godine veći broj virusnih infekcija gornjih dišnih putova koje imaju dulji tijek i sklonije su komplikacijama.
Još pred gotovo 25 godina istraživanja su pokazala da i alergijski rinitis i astma imaju značajan utjecaj na kvalitetu života. Iznenađujuće je bilo da su pacijenti ocijenili da alergijski rinitis gotovo podjednako, a u nekim aspektima i više od astme, narušava kvalitetu njihova života što je suprotno uvriježenom shvaćanju da je astma vrlo ozbiljna bolest, a alergijski rinitis tek mala nelagoda. Prema istraživanju Sheddena alergijski rinitis značajno ometa pacijente u njihovom svakodnevnom životu, dovodi do promjena raspoloženja, poremećaja spavanja i smanjenja produktivnosti na poslu.

Koncept jedinstvenih dišnih putova („united airways“)
Usprkos težnji suvremene medicinske znanosti k fragmentaciji, koncept jedinstvenih dišnih putova je najbolji pokazatelj potrebe za objedinjavanjem znanja i stavova. U njemu postoji poželjna sinteza znanstvenih spoznaja s potencijalnim praktičnim implikacijama. Tobias navodi da je respiratorni sustav tipičan primjer takve fragmentacije .

Često je poimanje da dišni sustav počinje u dušniku pa shodno tome brojni udžbenici plućnih bolesti ne sadrže poglavlja o bolestima nosa i paranazalnih sinusa. Stoga ne iznenađuje činjenica da se tek odnedavno nos i bronhi, u kontekstu patofiziologije rinitisa i astme, shvaćaju dijelovima jedinstvenih dišnih putova.

Utvrđena je snažna epidemiološka povezanost rinitisa i astme. Nadalje, rinitis i astma imaju brojne zajedničke genetske i okolišne čimbenike rizika, a rinitis je izravni čimbenik rizika za nastanak astme i to bez obzira na atopiju . Imunopatologija astme i rinitisa je gotovo identična, a postoje brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinusitisa, te ovih entiteta i astme.

Alergijski rinitis
Alergijski rinitis je definiran kao upala nosne sluznice posredovane IgE, a induciran ekspozicijom alergenima. Simptomi alergijskog rinitisa su: curenje iz nosa (rinoreja), začepljenost nosa, svrbež nosa i kihanje. Uz nosne vrlo su često prisutni i očni simptomi (suzenje i svrbež očiju).

Prema istraživanju Bauchaua i sur. 79 % oboljelih ima intermitentni, a 21 % perzistentni rinitis.

Dijagnoza se postavlja: anamnezom (heteroanamnezom u djece), kliničkim pregledom (rinoskopija), alergološkim testiranjem na inhalacijske i /ili nutritivne alergene, nespecifičnom nazalnom provokacijom, citološkim obriskom sluznice nosa, laboratorijskim pretragama u smislu utvrđivanja povišene razine ukupnih IgE, specifičnih IgE te eozinofilnog katatoničkog proteina (ECP).

Edukacija bolesnika provodi se na svim razinama (mediji, škola, liječnik primarne zdravstvene zaštite, medicinska sestra, specijalist) i nužno je uključiti sve članove obitelji.
Specifična imunoterapija je efikasna i jedina mijenja smjer bolesti, a ne djeluje samo simptomatski. Imunoterapija se provodi u specijaliziranim ustanovama u kontroliranim uvjetima.

Postoji stupnjevit pristup izboru farmakološkog pripravka za liječenje ovisno o karakteristikama bolesti.
Zahtjevi farmakoterapije u današnjim uvjetima jesu kontrola svih simptoma bolesti (uključujući i očne simptome) kao i pozitivan utjecaj na simptome astme. To se odnosi na obje temeljne skupine lijekova za liječenje alergijskog rinitisa: peroralne nesedirajuće antihistaminike i intranazalne kortikosteroide (INKS).

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!