Većinu bolesti ne možemo suzbiti samo uzimanjem tableta već istovremenom promjenom osnovnih pretpostavki cjelokupnog stanja organizma. Kako je prehrana prvi i osnovni preduvjet, tako bih joj na ovom mjestu posvetio pažnju koju ona i zaslužuje.
Sada slijedi pitanje za Vas:
Zamislite svoj odgovor na Vaš 119 rođendan.
Ako je odgovor: idemo dalje.
Kad već sjednemo za stol i pogledamo hranu koju ćemo s velikim žarom pojesti možda je već kasno za teoretska razmišljanja o njenoj kvaliteti. Mi smo već pod dominantnim utjecajem dijelova našeg mozga i instinkta i počet ćemo uživati u zalogajima koji slijede.
Sljedeći put kad budemo birali što ćemo naručiti ili spremiti, sjetimo se da se naš lik zrcali upravo u obliku hrane koju ćemo pojesti, naš organizam se obnavlja i radi tjeran pogonskim gorivom – hranom – koju u njega unesemo, a naš izgled ovisi upravo od toga, naša koža, kosa, građa, oblik tijela, motiviranost i snaga, ali i naša seksualna želja i mogućnosti. Razmislite o hrani koja vam neće dati zadovoljstvo samo dok je žvačete, već će vam dati energiju i dobro raspoloženje i satima nakon što je progutate, a koja ni oblikom ni okusom nije slična stiroporu. Ta božanska hrana, predmet obožavanja, pohlepe, pohote, ratova, ritual druženja, zavođenja, simbol pomirenja…
Dajmo hrani ono značenje koje je imala u razvoju ljudske vrste. Ne dozvolimo da poslije jela tražimo tablete koje će nam ublažiti bol želudca, smanjiti kiselinu, poboljšati razgradnju, odčepiti (teže od kućnih vodovodnih cijevi) blokirana crijeva, donijeti neprospavane noći, uzeti nam svu radnu i drugu energiju… Posezanje za terapijom lijekovima i pomoćnim sredstvima može biti korisno u hitnim stanjima i čini se puno jednostavnije nego početi od uzroka: ONO ŠTO SMO U SEBE UNIJELI – HRANA. Naravno da mnoge kompanije zarađuju na vašoj >LAKO ĆEMO> filozofiji, a vi polako i sigurno sebi osiguravate karcinome, autoimune bolesti, depresije, dijabetes i mnoge druge dijagnoze na latinskom i našem domaćem jeziku iz medicinskog proširenog rječnika, koji će opet razveseliti iste one koji su vas uputili na blokiranje simptoma umjesto traganje za uzrocima.
A sve može biti drukčije. Jednostavno – ono si što jedeš!
Ono što jedemo možemo sagledati sa dva aspekta:
Generalni koji vrijedi za sve i
Individualni koji treba prilagoditi svakom pojedincu jer se mi ipak genetski razlikujemo. Hrana je lijek za jednog, a otrov za drugog.
Idemo sada o svakom nešto napisati.
Generalna pravila koja bi vrijedila za sve:
- Hrana koju uzimamo mora osigurati optimalni omjer ugljikohidrata, proteina i masti. Tu se sada susrećemo s gomilom dijeta i preporuka iz knjiga, novina, televizije, dijete koje nas više bacaju u očaj nego donose rješenje.
- Osobno mislim da je ispravna ishrana ona koja nas je kroz milijune godina razvoja čovjeka (vrsta opstala nakon prirodne selekcije) vodila u ovo što danas jesmo, još od doba kada ratovi i klimatske promjene nisu ugrožavale naš opstanak. To je bila ishrana gdje je odnos masti, ugljikohidrata i proteina bio uglavnom izjednačen, a kvaliteta namirnica bila na zavidnoj razini sto se tiče sadržaja vitamina, minerala, vlakana i ostalih sastojaka.
Crvena/narančasta/žuta hrana:
crvena jabuka, marelica, cikla, crvena paprika, mrkva, trešnja, višnja, kukuruz, čili, mango, crveni luk, crveno meso, meso divljači, papaja, breskve, malina, pastrva, crveni kupus, crno grožđe, jagode, slatki krumpir, mandarina, rajčica, bundeva, tuna, srdela, losos…
Zelena hrana:
mahunarke, brokule, paprike, soja, rokula, cikorija, kupus, blitva, kelj, zeleni čaj, kivi, poriluk, lettuce (tamno zeleni i crveni listovi sadržavaju visoku razinu fitonutrijenata), grašak, peršin, selen, špinat.
Plava/ljubičasta hrana:
borovnica, ribizla, kupina, šljive, suhe šljive, patlidžan.
Za popis onoga što nismo smjeli jesti prije 200 – 300 godina bio bi dovoljan jedan red, a vama ću ostaviti da sastavite popis hrane koju nije preporučljivo jesti u uvjetima suvremenog svijeta.
Izbjegnimo zamke koje će hranu pretvoriti u našeg ubojicu na način da vodimo računa da je hrana koju jedemo:
- kemijski čista
- fizički nezagađena
- mikrobiološki ispravna i bez parazita
- genetski nepromijenjena
- termički neuništena
- svježe konzumirana
- kvalitativno raznolika
- količinski definirana Svaku navedenu stavku potrebno je detaljnije objasniti:
Kemijski čista hrana – bez herbicida, pesticida, teških metala, organskih spojeva…
Sjećam se jednog svog ljeta kada sam mjesec dana proveo pokušavajući se izliječiti od simptoma gripe, sinusitisa, upala grla koristeći se kao nadobudni student farmacije u početku prirodnim čajevima, pa antibioticima, a kad ni to nije djelovalo antihistaminicima čudeći se kako mi simptomi ne prolaze. Tek zadnjih godina sam te simptome povezao s čudnim, slatkastim okusom domaće salate koji sam kupio kod naše domaće žene na tržnici koja me uvjeravala da je istu salatu njeno dijete jučer jelo, a ja sam danas uvjeren da joj je baš nad mojom glavicom salate umjetno gnojivo omaklo iz ruke.
Sljedećih godina sam vidio domaće ljude iz različitih podneblja kako od oka odmjeravaju zaštitna sredstva kojima prskaju domaće povrće i voće, pa dodaju još koju mjericu više s filozofijom da od viška glava ne boli. Sjetio sam se i priče jednog mog prijatelja koji se okušao u poljoprivredi i zasadio krastavce, pa se točno pred branje pojavila neka plijesan. Naravno, konzultirao se i poprskao ih sa zaštitnim sredstvom, ali tko će čekati 14 dana karantene kad su njemu krastavci sazreli. Otići će mu investicija, a nitko neće primijetiti. Biznis je biznis
P
Razmišljam i o jednoj svojoj kolegici čiji roditelji uzgajaju povrće, ali ga sami ne jedu. Kakav apsurd! Zar te iste kemikalije ne udišu ili ne piju?
Sva onečišćenja u uzorku tla u Europi, nalazimo u nešto manjoj koncentraciji i u ledu Sjevernog pola te u moru oko Tahitija. Voda i zračna strujanja ne poznaju državne granice. Da ne govorimo o Matinoj blitvi koju polijeva, a Jurina je ekološka s druge strane ograde ili preko brda…
Kada govorimo o sigurnoj količini jedne štetne tvari u organizmu, uvijek govorimo o toksičnoj dozi tog konkretnog spoja, ali važno je naglasiti da se učinak nekoliko različitih tvari na naš organizam matematički ne zbraja, već se eksponencijalno povećava. Naše tijelo ima kapacitet detoksikacije, ali kad taj prag pređemo onda dolazi do teških posljedica na organe i organizam kao cjelinu.
Ovdje bih naveo jednu mudrost anti-aging medicine:
Zamislite veliku bačvu koju kontinuirano punimo vodom (ili još bolje vinom), a praznimo je tek kroz jednu malu slavinu na dnu. Ako ne pratimo razinu vode, nećemo ni znati koliko je bačva napunjena. Međutim kada je napunimo do vrha, svaka sljedeća kap koja je iznad kapaciteta odlivene vode kroz slavinu će se preliti vani. Katastrofa postaje potpuna kada netko zatvori slavinu! To ne znači da je ova zadnja kap kriva za sve i da je dovela do simptoma (da se medicinski izrazimo) prelijevanja, niti će otklanjanje te jedne kapi dovesti do promjene u cijeloj bačvi. Znači moramo otvoriti slavinu i ograničiti, koliko možemo u zadanim uvjetima, dotok nove vode kako bi bačva ispunila svoju svrhu u okviru definiranog kapaciteta koji je različit. Jednostavno, zar ne?
Ne želim biti paranoičan i svjestan sam koliko ljudi na Zemlji treba prehraniti, ali želim znati što jedem i odluku o tome što je za mene dobro, a što ne, želim donijeti sam. Ako farmaceut i liječnik odgovaraju zbog 1 mg viška, neka i drugi odgovaraju za svoj posao. Ako ne mogu pozivati savjest ljudi, neka onda zajednica predvidi kontrolu i posljedice za svaki posao. Koliku kaznu sud razreže nekome tko je napao čovjeka na ulici, a zašto bi prošao nekažnjeno onaj tko je uzrokovao bolesti kao što su karcinomi, autoimune bolesti, poremećaji u raspoloženju, ponašanju, malformacije kroz generacije koje dolaze, STARENJE…
Jednom sam svom dobrom prijatelju nabrajao sve toksične utjecaje pesticida i sredstava protiv komaraca, a na kraju sam mu spomenuo i znanstveno dokazan utjecaj na impotenciju i veličinu spolnog organa. Na sve ostalo je ostao ravnodušan, ali na spomen ova zadnja 2 simptoma, komentar je bio vrlo kratak:
Za nadobudne i radoznale nastavak slijedi.
Uloga prehrane u bolesti koju nazivamo starenje (2. dio)
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
