Intolerancija na hranu predstavlja zakašnjelu patološku reakciju u kojoj imunološki sustav prepoznaje karakteristične proteine određene namirnice kao stranu tvar te proizvodi povišenu količinu antitijela.
Simptomi intolerancije na hranu variraju od osobe do osobe, a uključuju: zadržavanje vode i porast tjelesne težine, bolove i otečenost zglobova, osip i svrbež kože, psorijazu i akne, otok nosne sluznice, rinitis, astmu, suhi kašalj, grčeve u trbuhu, mučninu, vjetrove, proljev, opstipaciju, glavobolju, tjeskobu, letargiju, depresiju…

 

Suvremena tehnologija

Dok kod alergije na hranu nastaje brza uzročno-posljedična reakcija, unutar nekoliko minuta od konzumacije određene hrane uz jasnu kliničku manifestaciju, kod intolerancije na hranu nema brze uzročno-posljedične reakcije, simptomi se mogu pojaviti nakon nekoliko dana i osoba teško otkriva koja hrana stvara poteškoće.

Uviđajući probleme u dijagnosticiranju intolerancije na hranu, poliklinika Analiza zadnjih desetak godina uz korištenje najsuvremenijih znanstvenih spoznaja i tehnologija prva je na području RH, donijela najpreciznija testiranja iz uzorka krvi. Pomoću suvremene microarray tehnologije i inovativnog kolorimetrijskog sustava, pacijentu je omogućeno dobivanje kvantitativnih podataka o stvorenim specifičnim Ig G antitijelima na proteine hrane u serumu.

Uz svu znanstvenu literaturu i naprednu tehnologiju, najfascinantniji dio priče o intoleranciji, što je izdvaja od drugih pretraga, je priča o njenom razvoju i primjeni u terapijskim smjernicama kod pacijenata.

Na samim počecima primjene, intolerancija na hranu, bila je zamišljena kao test namijenjen smanjivanju tjelesne težine i eliminaciji zadržane tekućine, jer su to prve asocijacije na hranu. Međutim zahvaljujući pacijentima, koji su bili vodiči u ovoj priči, intolerancija je dobivala novu dimenziju. Vrlo brzo, u roku par tjedana, ne samo da su pacijenti počeli primjećivati gubitak tjelesne težine, nego su zapažali i poboljšanje subjektivnog stanja, od bolje koncentracije, boljeg raspoloženja, lakšeg uspavljivanja, veće razine energije.

S vremenom su zamijetili i smanjenje upotrebe analgetika jer su im se glavobolje prorijedile ili su im zglobovi postajali manje ukočeni, nestajali su simptomi iritabilnog kolona, ublažila se nadutost i stabilizirala probava, ublažile su se i neke kožne reakcije, umanjivali su se problemi sa sinusima, kronična otečenost nosne sluznice je nestajala.

Sportaši koji su obavili testiranja, registrirali su napredak u motoričkim aktivnostima i eksplozivnosti. Svi ovi podaci natjerali su stručni tim poliklinike Analiza ali i liječnike u svijetu sa kojima je ostvarena suradnja, da „dublje“ pogledaju u pretragu, obave istraživanja na velikom broju pacijenata te stvore nove smjernice i uvrste intoleranciju na hranu u međunarodnu klasifikaciju bolesti od 2007. godine.

Pomoć kod autizma

Danas intolerancija na hranu ne samo da služi kao pomoć u rješavanju gore navedenih tegoba nego nalazi svoje mjesto i kao pomoć kod autizma i drugih oblika pervazivnih poremećaja, autoimunih bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, Chronove bolesti, ulceroznog kolitisa, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, jer eliminacijom stvorenih IgG antitijela umanjuju se kronični upalni procesi u tijelu.

Stručni tim poliklinike Analiza, svim zainteresiranim osobama, omogućio je i individualne konzultacije prije izrade testa i savjetovanje nakon obavljenog testiranja. Zajedničkim radom i promišljanjem pacijenata i tima poliklinike Analiza, intolerancija na hranu vjerojatno će u budućnosti ispisati i nove smjernice u terapijskim pristupima.

Mr. sc. Silvana Mišković, dr. med.

 

Prije testiranja intolerancije na hranu omogućili smo Vam besplatno savjetovanje u našoj ordinaciji u Splitu ili telefonski, pozivom na broj Call Centra 021 688-888.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!