Test intolerancije na hranu – 2. dio

Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija na hranu, piće i aditive u hrani. Uzrokuje niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava.

Intolerancija nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani.

U praksi često dolazi do zabune u dijagnostici alergije i intolerancije na hranu. Prava alergija na hranu karakterizirana je prisutnošću IgE antitijela, a sve ostale hipersenzibilizacije ili negativne farmakološke reakcije na hranu mogu se smatrati intolerancijom.

1978. godine australski znanstvenici po prvi put u studiju uključuju pacijente kojima je iz prehrane isključena jedna ili više vrsta namirnica. Tada je postavljen temelj za borbu protiv prirodnih i umjetno dodanih sastojaka hrane, koji su prepoznati kao mogući uzročnici određenih simptoma i bolesti. 1995. godine Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju preporučuje podjelu baziranu na patogenetskom mehanizmu. Od tada se sve netoksične reakcije na hranu dijele na alergije (imunološki mehanizam) i intoleranciju (bez imunoloških implikacija). 2003. godine komisija za reviziju nazivlja Svjetske alergološke organizacije izdaje novu nomenklaturu koja je usvojena na svjetskoj razini. Intolerancija na hranu se opisuje kao „nealergijska preosjetljivost“ na hranu, a u 10 reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti iz 2007. godine se nalazi pod šifrom K90.4.

ŠTO JE INTOLERANCIJA NA HRANU?
Nealergijska hipersenzibilizacija na hranu je medicinski naziv za intoleranciju na hranu, a prije se nazivala pseudoalergijska reakcija. Ovakva zakašnjela reakcija organizma ne bi se trebala zamijeniti s imunim odgovorom koji se pojavljuje kod „klasične“ alergije na hranu.

Alergija na hranu je imunološka preosjetljivost koja se najčešće pojavljuje kao odgovor na proteine mlijeka, jaja, morskih plodova, školjki, soje, orašastih plodova, pšenice i kikirikija. Prave alergije su povezane sa stvaranjem „brzih“ IgE antitijela.

Nealergijska preosjetljivost (hipersenzibilizacija) na hranu je abnormalan fiziološki odgovor na hranu. Vrlo je teško otkriti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije jer u njoj sudjeluju „spora“ IgG antitijela. Krivac (hrana) i egzekutor (IgG antitijela) ne pojavljuju se u isto vrijeme. Intolerancija na hranu može uključivati farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu ili komponente hrane:
– Metaboličke reakcije na hranu uzrokovane su urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.

– Farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima niske molekularne težine, bilo da se radi o prirodnim sastojcima hrane (saliciliati, amini…) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa…). Ove tvari uzrokuju biokemijske nuspojave slične onima koje uzrokuju lijekovi.
– Toksine u hranu oslobađaju bakterije ili su posljedica kontaminacije.

Eliminacijske dijete su korisna pomoć u dijagnozi alergija na hranu i farmakološki uzrokovane intolerancije, dok se metabolička intolerancija sigurno dokazuje jedino testom intolerancije na hranu.
KOJI SU ZNAKOVI I SIMPTOMI?
Hipersenzibilizacija na hranu koja nije posredovana IgE antitijelima (intolerancija na hranu) je kronične naravi sa zamaskiranim simptomima te je teže dijagnosticirati od alergije. Simptomi intolerancije značajno variraju od osobe do osobe, a često nas navedu na krivi trag. IgE antitijela kod alergije stvaraju jasnu i burnu sliku koja svjedoči o uzroku i posljedici, dok se kod intolerancije simptomi javljaju par sati do dva dana nakon uzimanja hrane ili pića.
Simptomi intolerancije na hranu:
· Koža (osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne)
· Respiratorni sustav (otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela, astma, suhi kašalj)
· Probavni sustav (grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva)
· Neurološki (glavobolja, migrena, vrtoglavica, omaglica)
· Psihološki (gubitak motivacije, tjeskoba, letargija, depresija, umor, hiperaktivnost kod djece)
· Drugi (artritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi, pretilost)

ŠTO ZNAMO O UZROCIMA?
Reakcije na kemijske komponente hrane su češće nego prava alergija na hranu. U većem broju slučajeva su uzrokovane različitim organskim tvarima koje su prirodni sastojak hrane, kako životinjskog, tako i biljnog porijekla, a rjeđe aditivima, konzervansima, bojama… I prirodni i umjetni sastojci hrane uzeti u dovoljnim količinama mogu uzrokovati štetne reakcije kod osjetljivih ljudi, a stupanj reakcije varira od čovjeka do čovjeka.
Intolerancija se javlja podjednako kod osoba kojima obiteljska anamneza bilježi ili ne bilježi alergijske reakcija. Simptomi se mogu javiti u bilo kojoj dobnoj skupini, sporo ili brzo. Okidač može biti virusna infekcija, bolest ili utjecaj zagađenog okoliša. Češće se javlja kod žena, vjerojatno zbog toga jer brojne tvari iz hrane oponašaju hormone karakteristične ženama.
Zanimljivi su rezultati studija u kojima se analizirala krv uzeta iz pupčane vrpce koji ukazuju da aktivacija i daljnji razvoj tolerancije/intolerancije datiraju još iz prenatalnog doba. Još u maternici suočeni smo s opasnosti za razvoj osjetljivosti na hranu, a taj trend se nastavlja i tijekom ranog djetinjstva dok imuni sustav i probavna cijev još uvijek sazrijevaju.
Najvažniji uzrok intolerancije na hranu je enzimski defekt u probavnom sustavu, ali može biti i rezultat farmakološkog efekta vazoaktivnih amina prisutnih u hrani (npr.histamin). Najpoznatija intolerancija na ugljikohidrate, nepodnošljivost laktoze, rezultat je nedovoljne proizvodne enzima laktaze. Uslijed nedostatka laktaze nije moguće probaviti laktozu u mlijeku, ali ni u drugim mliječnim proizvodima. Celijakija (intolerancija glutena) rezultira oštećenjem resica tankog crijeva, te smanjenom sposobnosti apsorpcije vode i hrane.
Najrasprostranjeniji prirodni sastojak hrane koji je sposoban izazvati reakcije je salicilat, iako su i tartrazin i benzoična kiselina vrlo česti okidači. Benzoati i salicilati se nalaze u različitim vrstama hrane, uključujući voće, sokove, povrće, začine, ljekovito bilje, čaj, orašaste plodove, vino i kavu.
Hrana koja sadrži salicilate uključuje jabuku, agrume, jagode, rajčice i vino, dok su reakcije na čokoladu, sir, banane, avokado, ali i na vino i rajčice, vjerojatno povezane s aminima. Stoga ne iznenađuje da test intolerancija na hranu izdvaja više vrsta hrane, jer okidač za stvaranje IgG antitijela nije sastojak samo jedne namirnice. Kombinacija genetske raznolikosti, utjecaja okoliša, načina prehrane i životnih navika specifična je za svakog pojedinca te je i interpretacija testa intolerancije na hranu individualna. Koja količina i koja kombinacija namirnica čini donju granicu za pojavu simptoma također varira. Patološki slijed može pokrenuti litra mlijeka, ali i naizgled bezopasni kapučino.
Kako organizam reagira na sastojke hrane? Stvarajući antitijela koja se nakon probave ujedinjuju sa specifičnim antigenima hrane, formirajući imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. «cirkulirajućih imunkompleksa». Posljedično, dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izazivajući lokaliziranu upalu tkiva, koja se može manifestirati i povećanom propusnošću crijevne stijenke. Velika količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme što dovodi do zadržavanja veće količine tekućine izvan i unutar stanica. Posljedica je oštećenje različitih stanica i tkiva, ali i stvaranje edema s posljedicom povećanja tjelesne mase (pretilost).

KAKO DIJAGNOSTICIRAMO INTOLERANCIJU NA HRANU?
Detalji imunopatoloških mehanizama intolerancije svakim danom bivaju sve jasniji što omogućava razvoj visoko kvalitetnih i visoko specifičnih dijagnostičkih sredstava kao što je i test intolerancije na hranu kojim se određuje razina specifičnih IgG antitijela.
Dijagnoza se postavlja na temelju osobne i obiteljske anamneze te kožnih i seroloških testova kojima se eliminira ostale uzroke. Nakon eliminacije „pravih“ alergija na hranu te drugih mogućih uzroka pristupamo testu intolerancije na hranu. Ovim testom se dokazuje patološka prisutnost specifičnih IgG antitijela. Ova „spora“ antitijela nastaju nakon što je organizam u nekom sastojku hrane prepoznao „stranca“ (antigen) kojeg mora eliminirati iz svog teritorija. Što je „stranaca“ više to je mogućnost eliminacije manja i naša antitijela koja su „lisičinama“ povezana za antigene lutaju organizmom stvarajući probleme gdje god se zadrže u većem broju.

ŽIVOT S INTOLERANCIJOM – KAKO ELIMINIRATI SIMPTOME?
Kako je već istaknuto, simptomi nepodnošenja hrane su vrlo nespecifični i kronični uslijed čega i pacijent i liječnik zajedno lutaju u potrazi za uzrokom. Pišu se brojne uputnice, obilaze različiti specijalisti, recepti, gubi se vrijeme, opterećuje HZZO, a sve uzalud… Rješenje problema nam je pred očima, ali ipak skriveno u zdjelici juhe, šalici čaja ili kave, slasnoj mesnoj štruci, pašti posutoj parmezanom… Rezultati testa intolerancije na hranu namirnice (voće, povrće, meso, mlijeko i mliječni proizvodi, žitarice, jezgričasto voće…) svrstavaju u četiri različite kategorije, ovisno o stupnju intolerancije, odnosno tolerancije na svaku od njih. U prvoj, inicijalnoj fazi liječenja, iz prehrane je potrebno izbaciti sve namirnice za koje se utvrdilo da postoji bilo koji stupanj intolerancije, dok u drugoj fazi (fazi održavanja) trajno izbjegavamo namirnice s visokim stupnjom intolerancije. Kao što simptomi nisu burni i ne dolaze naglo, tako se i njihova eliminacija očekuje tek za 4-6 tjedana. Pojedini jednostavni simptomi vezani za malfunkciju probavnog sustava, bez morfoloških promjena crijevne sluznice, se gube i ranije. Nemojte se iznenaditi ako rezultat promjenjene prehrane rezultira učestalim mokrenjem. Bubrezi napokon oslobođeni nepotrebnih imunokompleksa (antigen hrane – IgG antitijelo) mogu u cijelosti eliminirati višak tekućine iz organizma, što za posljedicu ima smanjenje edema, ali i tjelesne mase. Nema nadutosti, vjetrova i težine u trbuhu nakon svakog obroka.
Nakon što se organizam oslobodi suvišnih i štetnih cirkulirajućih imunokompleksa, imuni sustav postaje otporniji za borbu sa svakodnevnim opasnostima iz okoline (virusi, fizički i psihogeni stres, toksini iz okoliša…), ali i spreminiji oduprijeti se mutacijama stanica koje dovode do razvoja tumora. Važno je naglasiti da pri promjeni jelovnika uvijek trebamo uzeti u obzir zdravstveno stanje osobe, (osobito kronične bolesti), zanimanje, tjelesnu aktivnost (npr.sportaši), način života, genetski zapis (nutrigenomika) i na temelju tih spoznaja i rezultata testa intolerancije na hranu odvagati što ostaviti, a što izbaciti iz prehrane kako bi se održala metabolička ravnoteža i dostatna razina energije.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!


English