U etiologiji alergijskih bolesti poseban oblik predstavljaju atopije tj. genetske predispozicije prema alergijskim reakcijama tipa I. U skupinu atopijskih bolesti spadaju astma, peludna hunjavica i atopijski dermatitis (neurodermitis).
Atopična djeca nakon dodira sa antigenom reagiraju selektivnom hiperprodukcijom reaginskih protutijela izotipa IgE, čime antigeni za to dijete postaju specifični alergeni. Treba znati da i neatopična djeca stvaraju imunoglobulin IgE ali samo protiv određenih antigena kao što su višestanični paraziti.

Upravo ta selektivna hiperprodukcija imunoglobulina IgE čini razliku između atopične i neatopične djece.

Dugo vremena osnovni mehanizam atopije bio je jasan, međutim novija istraživanja pokazuju da i imunoglobulin IgG ima važne reakcije prema hrani a posebno njegove dvije subklase: IgG 1 i IgG 4. Porast razine IgG1 i IgG 4 antitijela protiv alergena iz hrane primijećen je kod osoba s atopijskim dermatitisom, a djeca i odrasli s upalnom bolesti crijeva također pokazuju povišene razine IgG 4 antitijela.
Postoje i indikacije da atopične osobe imaju reducirani kapacitet supresije određenih imunoloških odgovora na inhalacijske i nutritivne alergene.
Očito je mehanizam nastanka atopije puno kompleksniji i bazira se na posebnoj regulaciji imunoglobulina Ig E i IgG4 antitijela putem IL – 4, te posebnom odnosu IgE / IgG4 kod atopičara i neatopičnih osoba.Upravo ove činjenice iskoristili su Duchen K., Einarsson R. i ostali u istraživanju razvoja imunoglobulina IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovoalbumin.

Kako proteini iz hrane predstavljaju najvažnije alergene u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi pratio se razvoj IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovalbumin u prvih sedam godina života te se pratila korelacija njihovih razina i pojavnosti atopijskih bolesti.
U istraživanje je bilo uključeno 36 djevojčica. Sve djevojčice bile su slične po obiteljskoj anamnezi, pojavi alergija, dojenju i uvođenju krute hrane. Sva djeca klinički su pregledana u dobi od tri, osam, 25 mjeseci te s četiri i sedam godina života.
Prehrana djece napravljena je po stogom režimu: dojenje kroz barem 4 – 6 mjeseci, uvođenje krute hrane s četiri mjeseca, a glutena sa šest mjeseci života. Atopija se definirala kroz pojavnost kliničkih simptoma atopijskog dermatitisa, alergijskog rinokonjunktivitisa, bronhalne astme i alergijske urtikarije.

Atopijski dermatitis:

Kronično perzistirajući ili kronično ponavljajući dermatitis praćen svrbežom s tipičnom morfologijom i distribucijom dijagnosticiran od strane pedijatra.
Alergijski rinokonjunktivitis se definirao kao rinitis ili konjunktivitis koji se javlja najmanje dva puta nakon izlaganja alergenu a nije povezan s infekcijom
Bronhalna astma se u istraživanju definirala kao pojava bronhoopstrukcije, a javlja se barem tri, ako ne i više puta tijekom godine i dijagnosticirana je od strane pedijatra. Alergijska urtikarija: generalizirana urtikarija koja se javlja najmanje dva puta unutar jednog sata od izlaganja alergenu.

Rezultati istraživanja pokazali su da je obiteljska anamneza bila pozitivna na atopijske bolesti u 34 posto. Razine antitijela još su više iznenadile – IgG1 na laktoglobulin raste od trećeg mjeseca života dok svoj vrhunac doživljava s prvom godinom, IgG4 na laktoglobulin razvija se kasnije i svoj vrhunac doživljava s drugom godinom života.
IgG1 na ovoalbumin doživljava vrhunac s drugom godinom života, dok igG4 vrhunac doživljava u četvrtoj godini života.
Niže prevalencija IgG1 i IgG4 na ovoalbumin u odnosu na laktoglobulin može se objasniti kroz činjenicu kasnijeg uvođenja jaja u prehranu djeteta jer se kravlje mlijeko u prosjeku uvodi sa četiri-pet mjeseci života, a jaja od osmog do 12 mjeseca života.

Iz ovog proizlazi da zakašnjeli IgG4 odgovor je dio prirodnog imunološkog sustava na produženo izlaganje antigenu.

Zaključak samog istraživanja je da rani IgG1 i kasni IgG4 odgovor na dva alergena iz hrane: beta-laktoglobulin i ovoalbumin je zajednički tijekom prvih godina života. Razina je bila slična kod atopične i neatopične djece do četvrte godine života, a nakon tih godina njihova razina je padala kod neatopičara zahvaljujući kvalitetnom sazrijevanju imunološkog sustava, dok je kod atopičara imunološki sustav ostao i dalje usmjeren prema hiperprodukciji imunoglobulina E i neadekvatnom odnosu igG4 i IgE kroz djelovanje IL-4.

Ovaj članak bazira se na istraživanju: K. Duchen MD, R. Einarsson PhD, E. Grodzinsky PhD, G. Hattevig MD, PhD and B. Bjorksten MD i PhD: Development od IgG1 and IgG4 antibodies against Beta-laktoglobulin and ovalbumin in healthy and atopic children.

Silvana Mišković, dr.med.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!