Sva industrijski proizvedena hrana podilazi određenim zahtjevima i propisima,a jedan od njih je obavezno označavanje energetske vrijednosti te iste hrane te popis sastojaka navedenih po količinskom udjelu – od sastojka kojeg ima u najvećoj količini pa do sastojka kojeg količinski ima najmanje.
Kupci, kao krajnji potrošači, dužni po zakonskoj obvezi znati što konzumiraju i u kojoj količini. Oprez pri kupnji je nužan, a pogotovo ukoliko imate alergijsku reakciju na određenu namirnicu ili zdravstvene poteškoće kao što su upale, poput kandidoze. S obzirom da su gljivice organizmi koji za svoj rast zahtijevaju hranu, u ovom slučaju jednostavne šećere, proučavanje deklaracija ne će biti na odmet. Industrijska hrana sadrži veće količine šećera koji se može kriti pod raznim nazivima i brojkama, a vrlo često se i sami šećer nalazi nalazi kao prvi na popisu sastojaka. Uzmimo za primjer dvopek, proizvod koji zasigurno nije potrebno dodatno zaslađivati jer se proizvodi od bijelog brašna.
No, u dvopeku se glukozno – fruktozni sirup (šećer) nalazi na visokom, trećem mjestu. Slična je situacija i sa v
Na što je potrebno obratiti pozornost prilikom kupnje namirnica?
Šećer se ne bi trebao uopće nalaziti na popisu sastojaka, čak ni pod skrivenim imenima poput: dekstroza, maltoza, fruktoza, maltodekstrin, sorbitol, manitol, glukozno – fruktozni sirup, javorov sirup, invertni šećer i dr. Izbjegavajte namirnice koje sadrže neki od navedenih sastojaka te pažljivo čitajte deklaracije koje često mogu biti napisane sitnim slovima, nekim ljudima čak i teško vidljivim.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!