Sva industrijski proizvedena hrana podilazi određenim zahtjevima i propisima,a jedan od njih je obavezno označavanje energetske vrijednosti te iste hrane te popis sastojaka navedenih po količinskom udjelu – od sastojka kojeg ima u najvećoj količini pa do sastojka kojeg količinski ima najmanje.
Kupci, kao krajnji potrošači, dužni po zakonskoj obvezi znati što konzumiraju i u kojoj količini. Oprez pri kupnji je nužan, a pogotovo ukoliko imate alergijsku reakciju na određenu namirnicu ili zdravstvene poteškoće kao što su upale, poput kandidoze. S obzirom da su gljivice organizmi koji za svoj rast zahtijevaju hranu, u ovom slučaju jednostavne šećere, proučavanje deklaracija ne će biti na odmet. Industrijska hrana sadrži veće količine šećera koji se može kriti pod raznim nazivima i brojkama, a vrlo često se i sami šećer nalazi nalazi kao prvi na popisu sastojaka. Uzmimo za primjer dvopek, proizvod koji zasigurno nije potrebno dodatno zaslađivati jer se proizvodi od bijelog brašna.
No, u dvopeku se glukozno – fruktozni sirup (šećer) nalazi na visokom, trećem mjestu. Slična je situacija i sa v oćnim jogurtima kojima se šećer redom nalazi na drugom mjestu, odmah nakon mlijeka. I kad pomislite kako imate pod kontrolom svoj unos šećera jer više ne sladite kavu, a poslijepodnevni kolač ste naposljetku zamijenili voćem – ipak ga konzumirate, i to u hrani za koju nikad ne bi posumnjali sadrži veće količine šećera.
Na što je potrebno obratiti pozornost prilikom kupnje namirnica?
Šećer se ne bi trebao uopće nalaziti na popisu sastojaka, čak ni pod skrivenim imenima poput: dekstroza, maltoza, fruktoza, maltodekstrin, sorbitol, manitol, glukozno – fruktozni sirup, javorov sirup, invertni šećer i dr. Izbjegavajte namirnice koje sadrže neki od navedenih sastojaka te pažljivo čitajte deklaracije koje često mogu biti napisane sitnim slovima, nekim ljudima čak i teško vidljivim.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!