Klinička primjena testa intolerancije na hranu – pregledni članak

Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica. Bolesno crijevo znači i bolest tijela – intolerancija na hranu, kemijska osjetljivost i progresivna alergija samo su dio problema koje uzrokuje poremećena crijevna propusnost.

TEST INTOLERANCIJE NA HRANU
Za normalnu funkciju gastrointestinalnog trakta neophodna je zdrava crijevna sluznica, mjesto ulaska energije i hranjivih tvari.

Ulogu gastrointestinalnog sustava možemo prikazati kroz:

  1. probavu hrane,
  2. apsorbiranje sitnih dijelova hrane potrebne za stvaranje energije,
  3. pomoću transportnih proteina prenosi hranjive tvari u krvotok (npr. vitamini i minerali),
  4. kemijsku detoksifikaciju tijela,
  5. posjedovanje imunoglobulina i antitijela koji djeluju kao prva linija obrane od infekcije.

Crijevna sluznica ni u normalnim uvjetima ne predstavlja jedinstvenu cjelinu. Male količine molekula različitih veličina i karakteristika prolaze cjelovitim epitelom pasivnim i aktivnim mehanizmom. Put transporta ovisi u prvom redu od veličine molekule, tako da velike molekule koriste međustanične prolaze ili bivaju «uvučene» u crijevnu sluznicu putem endocitoze. (1,2)

Osim osnovnih fizioloških procesa u crijevnoj barijeri zbivaju se i brojni imunološki procesi koji imaju zadatak isključivanja i razgradnje antigena te smanjenje njegove adherencije, penetracije i prijenosa. Nakon ulaska antigena u lumen crijeva, imuno predočavajuća stanica točnije dendritička stanica ga prihvaća, obrađuje i ispoljava na svojoj površini u sklopu antigena tkivne histokompatibilnosti, te se pokreće imunološki slijed: od T limfocita do njegove podijele u TH1 i TH 2 pomoćničke limfocite. U tom procesu značajnu ulogu imaju interleukini, u ovom slučaju TGF beta (transforming growth factor ) koji predstavlja ključnu molekulu u sintezi imunoglobulina A, ključnog antitijela za održavanje cjelovitosti crijevne barijere ali i ostalih sluznica ljudskog tijela.

U određenim okolnostima, kao npr. za vrijeme metaboličkog stresa, infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost koja se povećava te je veći transport antigena kroz nju. Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature, enteričkih živčanih vlakana a vremenom su zahvaćeni i dublji neuromuskularni slojevi. Dolazi do razvoja «sindroma probušenog crijeva» koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela. (4,5)

Netko bi mogao pomisliti da je više – bolje. Dobivamo više aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina, minerala, vitamina… Zabluda! Za njihov transport su potrebni nosači/ proteini koji su sastavni dio crijevne stijenke te su i oni kod ovog poremećaja uništeni. Rezultat je – u najboljem slučaju – manjak minerala i vitamina.

Laboratorijsko testiranje crijevne propusnosti je široko dostupno, a najčešće se koristi laktuloza / manitol test. Manitol i laktuloza su vodotopive molekule koje naše tijelo ne može iskoristiti ili metabolizirati. Različite su veličine i težine te im je stoga i nivo apsorpcije različit. Manitol zbog svoje male dimenzije lagano apsorbira kroz stijenku crijeva zdravih ljudi, dok je apsorpcija velike molekule laktuloze izuzetno mala. Rezultat testa zdrave osobe pokazuje visok nivo manitola i nisku razinu laktuloze. Povišena vrijednost obaju šećera ukazuje na sindrom «probušenog crijeva» te je pretpostavka poremećene probave svih hranjivih elemenata. Visoka razina laktuloze, s niskom razinom manitola opisana je kod celijakije, Chronove bolesti i ulcerativnog kolitisa. (3)

Ako rezultat testa pokaže poremećaj crijevne propusnosti, dostupni su dodatni laboratorijski testovi u cilju preciznijeg dijagnosticiranja posljedica, ali i uzroka ovog poremećaja. Jedan od njih je i test intolerancije na hranu.

Test intolerancije na hranu određuje IgG antitijela, te se kao dijagnostičko sredstvo može koristiti kod utvrđivanju imunoloških reakcija tipa II, III. Premda su obje reakcije uvjetovane djelovanjem IgG antitijela, osnovna razlika između ovih imunoloških reakcija je lokalizacija antigena.
U reakciji tipa II antigen je dio stanične membrane, a u reakcijama tipa III antigen je otopljen u tjelesnim tekućinama.
Antitijela na proteine određene vrste hrane povezuju se sa specifičnim antigenima nakon probave istog, formirajući pri tom imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. cirkulirajućih imunokompleksa. Kod česte konzumacije hrane na koju postoji intolerancija, dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izaziva se lokalizirana upala tkiva, a u teškim slučajevima i vaskulitis.
Perzistencija i količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme i u kapilarama bubrežnih glomerula, smanjujući glomerularno filtriranje. Posljedica je zadržavanje tekućine što rezultira pojavom edema, prvenstveno ekstracelularno, iako u teškim slučajevima dolazi do nakupljanja tekućine i unutar stanica.

KLINIČKA PRIMJENA TESTA INTOLERANCIJE NA HRANU
Klasična zapadnjačka medicina ponekad ne dovodi do rješenja stanja i bolesti, pa smo svakodnevno svjedoci sve većem pristupu «alternativnim» oblicima liječenja, a jedan od najpoznatijih oblika liječenja je promjena načina prehrane.

O problemu utjecaja hrane većinom se pričalo u odabranim krugovima ili su liječnici o njemu saznavali uzimanjem anamnestičkih podataka od pacijenata.
Upravo svjestan činjenice da nedostaju znanstveni podaci o utjecaju hrane, doktor Mike C. Matthews iskoristio je test intolerancije na hranu (određivanje imunoglobulina IgG na komponente hrane) da bi dokazao pozitivno razmišljanje svojih pacijenata. (6)

Medicinska grupa simptomaOpis problemaZastupljenost
Dermatološki problemiakne, ekcem, svrbež, osip, rozacea, urtikarija, psorijaza,15,7%
Gastrointestinalni problemiabdominalna bol, napuhnutost, opstipacija, dijarea, gubitak apetita, mučnina, grčevi, problemi sa tjelesnom težinom44,1 %
Mišićno – koštani problemiartritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi6,8%
Neurološki problemivrtoglavica, glavobolja, migrena, multipla skleroza, tenzijska glavobolja11,9 %
Psihološki problemianksioznost, autizam, depresija, umor, hiperaktivnost, letargija, mučnina, omaglica, panični napadaji, napetost8,5%
Respiratorni problemipoteškoće disanja, astma, rinitis, sinusitis, začepljenost uha, šum u uhu10%

Rezultati koji su dobiveni nakon provedenog testa intolerancije na 93 namirnice pokazuju da: kravlje mlijeko, jaja, badem, ječam, tvrda i meka pšenica, riža, raž, soja, kvasci, kikiriki, kola… pripadaju u skupinu potencijalno opasnih namirnica koje uzrokuju i pogoršavaju simptome.
Rezultati njegovog istraživanja ukazuju da 79, 2 % pacijenata koji su se rigorozno pridržavali nove prehrane pokazuju poboljšanje, dok je kod 66,9 % osoba koje se nisu decidirano držale uputa, također zabilježeno poboljšanje.
U prosjeku 73,4 % pacijenta pokazalo je značajno poboljšanje(6)!

Premda je ovo istraživanje bilo presjek kroz najčešće simptome koji se javljaju kod pacijenata, zanimljiva su i pojedinačna istraživanja najčešće opisanih bolesti: migrene, iritabilnog kolona, atopijskog dermatitisa.

Prospektivna studija Reesa, Watsona i drugih autora uzela je u razmatranje i utjecaj IgG –a na pojavu migrene (imunološka teorija), uz ideju o direktnom i kemijskom djelovanju hrane na razvoj migrenskog napada.
Sa kemijskog stajališta komponente hrane mogu isprovocirati otpuštanje serotonina ili noradrenalina pod čijim utjecajima nastaje vazokonstrikcija ili vazodilatacija krvnih žila. Ista reakcija dobiva se i direktnim utjecajem kroz stimulaciju trigeminalnih ganglija, moždanog debla ili neuralnih kortikalnih putova.
Imunološka teorija još je kompleksnija. Razmatrala su se dva moguća mehanizma: utjecaj imunoglobulina IgE (klasična alergija koja se javlja odmah po konzumaciji hrane) ili imunoglobulina IgG (intolerancija na hranu – odgođena alergijska reakcija koja se javlja i do 120 sati nakon konzumiranja hrane). Vrlo brzo se uočava da utjecaj IgE nema posebnog značenja u razvitku migrene, pa su ovi autori primijenili test intolerancije na hranu.
Nakon dobivenih rezultata pacijenti su podvrgnuti promijenjenom režimu prehrane koji se temeljio na individualnom testu intolerancije.
30 % osoba nakon mjesec dana osjetilo je poboljšanje dok je još 40 % pacijenata imalo poboljšanje nakon 2 mjeseca pridržavanja . Važan podatak predstavlja postotak od 60 % pacijenta kod kojih su se vratili simptomi u istom intenzitetu, nakon što su vratili u prehranu namirnice koje su im po testu intolerancije bile zabranjene. (7)

Sindrom iritabilnog crijeva je najčešća dijagnoza iz gastroenterologije koju često postavljaju liječnici opće prakse.
Čak 20% populacije boluje od ovog poremećaja, od toga čak 75% žena. Dva su moguća razloga za ovu razliku u učestalosti po spolovima: simptomi su često povezani s menstruacijom i trudnoćom i žene su sklonije potražiti liječničku pomoć u usporedbi s muškom populacijom. Značaj ovog poremećaja je u povezanosti sindroma iritabilnog crijeva sa simptomima mialgije, kroničnog umora, dismenoreje, depresije, tjeskobe, urinarnih poremećaja…
Bolest se najčešće javlja (50% slučajeva) u dobi između 30 i 50 godine života.

Klasični simptomi su:

  1. bolovi u trbuhu zbog spazma tankog i debelog crijeva; bol je vrlo često lokalizirana, u većini slučajeva, u lijevom donjem kvadrantu, a može imati karakter od probadajuće do grčevite, nelokalizirane opstipacije i/ili proljeva
  2. nadutost

Atkinson i suradnici proveli su istraživanje je trajalo 12 tjedana, a 150 pacijenata bilo je podijeljeno u dvije skupine po 75 pacijenata. Prva grupa bila je na takozvanoj «lažnoj dijeti» sastavljenoj od namirnica koje najčešće osobe isključuju iz prehrane jer smatraju da im to isključivanje pomaže u terapiji sindroma, a druga skupina pacijenata provodila je «pravu dijetu» baziranu na nalazu IgG antitijela na antigene hrane, odnosno pridržavali su se svog individualnog testa intolerancije.

Zaključak nakon 12 tjedana: u grupi pacijenata koji su se pridržavali testa intolerancije došlo je do značajnijeg poboljšanja odnosno gubitka simptoma iritabilnog crijeva, a uočilo se i poboljšanje kvalitete života. Simptomi depresije i anksioznosti koji često prate ovaj sindrom, umanjeni su u odnosu na grupu sa «lažnom prehranom» (4).

Atopijski dermatitis: kronično perzistirajući ili kronično ponavljajući dermatitis praćen svrbežom sa tipičnom morfologijom i distribucijom.

Atopična djeca nakon dodira sa antigenom reagiraju selektivnom hiperprodukcijom reaginskih protutijela izotipa IgE, čime antigeni za to dijete postaju specifični alergeni. Treba znati da i neatopična djeca stvaraju imunoglobulin IgE ali samo protiv određenih antigena kao što su višestanični paraziti.
Upravo ta selektivna hiperprodukcija imunoglobulina IgE čini razliku između atopične i neatopične djece.
Dugo vremena osnovni mehanizam atopije bio je jasan, ali novija istraživanja pokazuju da imunoglobulin IgG ima važne reakcije prema hrani, posebice njegove dvije subklase: IgG 1 i IgG 4. Porast razine IgG1 i IgG 4 antitijela protiv alergena iz hrane primjećen je kod osoba sa atopijskim dermatitisom, a djeca i odrasli sa upalnom bolesti crijeva također pokazuju povišene razine IgG 4 antitijela. Postoje i indikacije da atopične osobe imaju reducirani kapacitet supresije određenih imunoloških odgovora na inhalacijske i nutritivne alergene.
Mehanizam nastanka atopije puno je kompleksniji i bazira se na posebnoj regulaciji imunoglobulina Ig E i IgG4 antitijela putem IL – 4, te posebnom odnosu IgE / IgG4 kod atopičara i neatopičnih osoba.
Ove činjenice iskoristili su Duchen K., Einarsson R. i ostali u istraživanju razvoja imunoglobulina IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovoalbumin.

Kako proteini iz hrane predstavljaju najvažnije alergene u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi pratio se razvoj IgG1 i IgG4 na laktoglobulin i ovalbumin u prvih sedam godina života, te se pratila korelacija njihovih razina i pojavnosti atopijskih bolesti.

U istraživanje je bilo uključeno 36 djevojčica.

Rezultati istraživanja su iznenađujući:
IgG1 na laktoglobulin raste od trećeg mjeseca života dok svoj vrhunac doživljava sa prvom godinom, IgG4 na laktoglobulin razvija se kasnije i svoj vrhunac doživljava sa drugom godinom života.
IgG1 na ovoalbumin doživljava vrhunac sa drugom godinom života, dok igG4 vrhunac doživljava u četvrtoj godini života.
Niže prevalencija IgG1 i IgG4 na ovoalbumin u odnosu na laktoglobulin može se objasniti kroz činjenicu kasnijeg uvođenja jaja u prehranu djeteta jer se kravlje mlijeko u prosjeku uvodi sa četiri-pet mjeseci života, a jaja od osmog do 12 mjeseca života.
Iz ovog proizlazi da zakašnjeli IgG4 odgovor je dio prirodnog imunološkog sustava na produženo izlaganje antigenu.
Zaključak samog istraživanja je da rani IgG1 i kasni IgG4 odgovor na dva alergena iz hrane: beta-laktoglobulin i ovoalbumin je zajednički tijekom prvih godina života. Razina je slična kod atopične i neatopične djece do četvrte godine života, a u godinama koje slijede njihova razina pada kod neatopičara zahvaljujući kvalitetnom sazrijevanju imunološkog sustava. Kod atopične djece imunološki sustav ostao je i dalje usmjeren prema hiperprodukciji imunoglobulina E i neadekvatnom odnosu igG4 i IgE kroz djelovanje IL-4. (8)

Osim ovih bolesti, test intolerancije na hranu pokazuje i pozitivan utjecaj kod smanjenja tjelesne težine, jer se u reakciji tipa III formiraju cirkulirajući imunokompleksi antigen-antitijelo koji povećavaju onkotski tlak krvi. Povećani tlak posljedično uzrokuje zadržavanje vode i posljedično tome dolazi do povećanja tjelesne težine. Ako ova saznanja primijenimo u kliničkoj praksi, izbacivanjem iz prehrane one vrste hrane čiji proteini izazivaju produkciju IgG antitijela dovodimo do smanjenja broja cirkulirajućih imunokompleksa, smanjenja onkotskog tlaka te eliminiramo vodu. Eliminacijom tekućine dolazi do smanjenja edema te redukcije tjelesne težine. Ovaj pristup je u nekim slučajevima dao spektakularne rezultate s gubitkom težine čak od 10 kg u mjesec dana, te istovremenom eliminacijom popratnih poremećaja kao što su: upala, bol i ukočenost zglobova. Napominjemo da će gubitak težine, nakon izbacivanja iz prehrane hrane na čije se proteine javlja alergija posredovana IgG-om, nastupiti prvenstveno kod gojaznosti uzrokovane zadržavanjem tekućine u tkivima.
Dakle, kod gojaznih osoba koje ne reagiraju na uobičajene tretmane mršavljenja, smanjenje tjelesne težine je postignuto eliminacijom iz prehrane one namirnice na koju je utvrđena visoka osjetljivost.

Ovo je samo mali dio pozitivnih utjecaja intolerancije na hranu, jer razmatrajući njezinu podlogu kroz antitijela IgG klase, dokazuje se primjena ovog testa i kod pacijenata sa kroničnim, autoimunim bolestima, kao što su celijakija, Chronova bolest, ulcerozni kolitis i dr., jer eliminacijom hrane na koju je osoba intolerantna smanjuje se koncentracija imunih kompleksa koji oštećuju tkiva te dolazi do ublažavanja simptoma.

Rezultati dobiveni mjerenjem razine IgG-a na proteine hrane (screening test Poliklinike Analiza uključuje 93 različite namirnice) omogućuje nam da uz savjete liječnika daberemo odgovarajuću prehranu eliminacijom namirnica koje su testiranjem pokazale visoki stupanj intolerancije.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!

English