Mlijeko i mliječni proizvodi životinjskog podrijetla u ljudskoj su prehrani zastupljeni od davnina, a još je Hipokrat 450 p.n.e. prepoznao važnost sirutke kojoj je pripisao blagotvorna svojstva pri liječenju tuberkuloze, kožnih bolesti i probavnih smetnji.

Odmah po rođenju, majčino mlijeko je prva namirnica s kojom se dijete susreće a konzumacija mliječnih proizvoda životinjskog podrijetla preporučuje  se osobama svih dobnih skupina zbog povoljnog nutritivnog sastava. Principi Mediteranske prehrane, karakteristične za područje Sredozemlja, nalažu konzumaciju barem 2 porcije mliječnih proizvoda dnevno.

Osim kravljeg mlijeka, učestala je konzumacija kozjeg i ovčjeg mlijeka a na tržištu se mogu pronaći i proizvodi od magarećeg te bivoljeg mlijeka. Preradom mlijeka (kravljeg, kozjeg, ovčjeg) nastaju u prvom redu sirevi (svježi, mladi, punomasni, tvrdi), dodatkom određenih bakterijskih kultura poput Bifidobacteriumsp., Lactobacillussp. nastaju fermentirani mliječni proizvodi (jogurt, probiotici, kefir, acidofilno mlijeko) a obiranjem mliječne masti nastaju kajmak, vrhnja, maslaci, mliječni namazi i dr.
Kravlje mlijeko je kao namirnica izrazito podložno raznim modifikacijama pa se može obogaćivati vitaminima i mineralnima, uz dodatak voća se može dobiti voćni napitak ili jogurt, manipulacijom bakterijskih kultura mogu se dobiti točno određeni fermentirani napici koji ciljano djeluju na crijevnu mikrobiotu ali i druge aspekte zdravlja.

S nutritivnog aspekta, kravlje mlijeko predstavlja važan izvor minerala kalcija, lako probavljivih bjelančevina te mliječne masti (čiji udio varira ovisno o tipu proizvoda).
No, unatoč bitnoj biološkoj i nutritivnoj važnosti, sve je veći broj osoba kod kojih se javlja intolerancija na proteine kravljeg, kozjeg i ovčjeg mlijeka što se utvrđuje testom intolerancije. Stanje je popraćeno probavnim tegobama, žgaravicom, dijarejom, osjećajem težine u trbuhu, napuhnutosti ali i u vidu kožnih problema u vidu pojave upalnih akni i crvenila kože.

U slučaju intolerancije na proteine kravljeg, kozjeg ili ovčjeg mlijeka,isti se mogu zamijeniti biljnim napicima (tkz. biljna mlijeka) a koji mogu biti proizvedeni od soje, badema, lješnjaka, riže, zobi, quinoe, amarantha, indijskih oraščića i dr.

Pri odabiru biljne vrste mlijeka, bitno je voditi računa da je ono obogaćeno kalcijem i da je nezaslađeno (bez prisustva dodanih šećera). Osim napitaka, na tržištu postoje i „sirevi“ poput sojinog sira – tofu, koji se vrlo jednostavno kombinira sa ranim vrstama jela i ne sadrži masti životinjskog podrijetla, veganskog sira na bazi napitka od badema i suncokreta i dr. Osim sireva, mogu se konzumirati i jogurti i kefiri poput jogurta od soja, kefira od kokosa, vrhnja za kuhanje na bazi soje i dr.
Unatoč velikoj tržišnoj ponudi navedenih namirnica, njih je moguće pripremiti i u kućnoj radinosti pa se na internetu mogu pronaći razne varijacije za pripremu biljnog napitka na bazi kokosa, badema, indijskih oraščića i dr.

Biljni napici kao i proizvodi na bazi biljnih napitaka mogu biti zamjena za životinjske vrste mlijeka kod oboljele populacije, no za zdravu populaciju a posebice za djecu, preporučuje se konzumacija životinjskih vrsta mlijeka osim u slučaju dokazane alergije ili intolerancije

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!