CIJENA: 2,00 eur / 15,07 kn
OPIS:
Ugljikohidrati su spojevi ugljika, kisika i vodika u kojima je odnos između vodika i kisika kao u vodi (H:O = 2:1). Dijelimo ih na jednostavne šećere ili monosaharide (npr. glukoza, galaktoza, fruktoza) i složene šećere-oligosaharide ili polisaharide (npr. glikogen, škrob). Većinom su biljnog porijekla, a za organizam čovjeka predstavljaju glavni izvor energije. Energija dobivena iz ugljikohidrata koristi se u organizmu za rast stanica, odvijanje drugih metaboličkih procesa i biosintezu novih tvari. U regulaciji metabolizma ugljikohidrata sudjeluju hormoni raznih endokrinih žlijezda, vitamini i nervni sustav. Inzulin omogućuje ulazak glukoze u stanice, njeno skladištenje u obliku glikogena u jetri i razlaganje na ugljik dioksid i vodu. Glukagon, adrenalin, kortizol, hormon rasta i tiroksin djeluju suprotno inzulinu. Oni teže povećavanju koncentracije glukoze u krvi. Glukagon i adrenalin pospješuju glikogenolizu, kortizol glukoneogenezu dok hormon rasta djeluje antagonistički inzulinu na mnogim mjestima.
Usklađenim djelovanjem svih regulacijskih mehanizama održava se koncentracija glukoze u krvi odraslih natašte u rasponu od 3.8 do 6.6 mmol/L. Nakon obroka bogatog ugljikohidratima, u zdravih osoba koncentracija glukoze u krvi poraste najviše na 9 mmol/L. Višak glukoze brzo ulazi u stanice gdje se koristi za dobivanje energije ili se uskladišćuje kao glikogen ili se pretvara u mast. Ako se koncentracija glukoze u krvi smanji uslijed gladovanja, pojačanom glikogenolizom i glukoneogenezom u jetri brzo će se normalizirati.
U odnosu na koncentraciju glukoze u krvi, organizam se može nalaziti u stanju normoglikemije, hiperglikemije i hipoglikemije. 1. Normoglikemija je stanje kada se koncentracija glukoze u krvi natašte kreće u granicama 3.3 – 6.1 mmol/L. 2. Hiperglikemija je stanje kada je koncentracija glukoze u krvi iznad 6.1 mmol/L. Stanje je karakteristično za bolesnike sa šećernom bolešću, one koji uzimaju veće količine ugljikohidrata ili primaju glukozu intravenski, te bolesnike u teškom stresu ili nakon krvno-moždanih povreda. 3. Hipoglikemija je stanje kada je koncentracija glukoze u krvi ispod 2.2 mmol/L. Uzrokovana je davanjem inzulina ili nekih drugih antidijabetika, gladovanjem ili reakcijom pojedinih osoba na određene tvari (tzv. reaktivna hipoglikemija).
ODREĐIVANJE:
Metoda određivanja je enzimatska UV metoda s heksokinazom. Uzorak za analizu: Serum ili plazma (EDTA ili heparin) Glukoza je stabilna 3 dana na 2 – 8°C. Serum se mora što prije odvojiti od koaguluma. Uzorak za analizu ne smije biti hemolitičan.
KLINIČKI ZNAČAJ:
Laboratorijska dijagnostika prije svega ispituje poremećaj metabolizma ugljikohidrata u šećernoj bolesti što podrazumijeva: 1) određivanje koncentracije glukoze u krvi natašte i nakon obroka dokazivanje glikozurije 2) ispitivanje tolerancije na opterećenje glukozom Vrijednosti koncentracije glukoze natašte: Referentne vrijednosti, Kapilarna krv: 8.33 mmol/L Najniža vrijednost, Kapilarna krv: 2.22 – 2.78 mmol/L Najniža vrijednost, Serum ili plazma: Natašte koncentraciju glukoze u krvi u granicama referentnog raspona. Zato se koncentracija glukoze u krvi određuje 2 sata nakon uzimanja zadnjeg obroka. Kod zdravih osoba će koncentracija glukoze u krvi 2 sata nakon obroka biti u granicama referentnog raspona.
Ukoliko je vrijednost glukoze nakon 2 sata normalna, najvjerojatnije se ne radi o poremećaju u metabolizmu ugljikohidrata. Nalazi u graničnom ili patološkom području moraju se ponoviti nekoliko puta prije donošenja konačne dijagnoze. Kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za dijagnostiku poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata: Dijagnoza: Zdrave osobe Vrijeme uzimanja uzorka: natašte Puna krv, kapilarna: terećenja glukozom Puna krv, venska: 6.7 – 10.0 mmol/L Puna krv, kapilarna: 7.8 – 11.1 mmol/L Plazma i serum: 7.8 – 11.1 mmol/L Bolesti s hiperglikemijom šećerna bolest (Diabetes mellitus) šećerna bolest je posljedica potpunog ili relativnog nedostatka inzulina. Rijetko se javlja sekundarno nakon ireverzibilnog oštećenja endokrinog dijela gušterače ili uslijed pojačanog djelovanja hormona antagonista inzulina.
Najčešće se javlja kao primarna bolest. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) razlikuju se dva tipa bolesti . Glavni tipovi šećerne bolesti i njihova obilježja: Obilježje: Tipično javljanje bolesti IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): djetinjstvo NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): srednja dob Obilježje: Tipično javljanje bolesti IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): mladenačka dob NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): starost Obilježje: Nastup IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): akutni NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): postupan Obilježje: Habitus IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): mršav NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): debeo Obilježje: Gubitak težine IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): uobičajen NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): rijedak Obilježje: Sklonost ketozi IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): uobičajena NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): neuobičajena Obilježje: Koncentracija inzulina u serumu IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): niska ili odsutna NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): obično normalna
Obilježje: Pojavljivanje bolesti u obitelji IDDM(Inzulin ovisna šećerna bolest): rijetko NIDM(Inzulin neovisna šećerna bolest): često Uslijed nedostatka inzulina dolazi do poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata ali i u metabolizmu lipida i proteina. Težina bolesti ovisi o stupnju poremećaja metabolizma. Pri većem nedostatku inzulina hiperglikemija se javlja natašte, a prijeđe li koncentracija glukoze u krvi bubrežni prag (više od 10 mmol/L), javlja se i glikozurija. 1) Fiziološke varijacije koncentracije glukoze u serumu Porast glukoze u serumu/plazmi između 9 i 10 sati, 14 i 15 sati te nakon 18 sati vjerojatno predstavlja kratkotrajni odgovor organizma na uzimanje obroka. A) Porast vrijednosti koncentracije glukoze natašte kao posljedica povećane razine adrenalina u cirkulaciji kod: Naporne fizičke aktivnosti / Snažne emocije, npr. straha B) Smanjenje vrijednosti koncentracije glukoze natašte: Nakon rođenja vrijednost glukoze u krvi se smanjuju u roku 2-4 sata na najnižu vrijednost i nakon 3-5 dana vraća se na porođajnu razinu / Normalne trudnoće (lagana hipoglikemija) 7 Kod normalne novorođenčadi dijabetičnih majki pojavljuje se teška hipoglikemija 2) Patološke promjene koncentracije glukoze A) Povećane vrijednosti koncentracije glukoze kod: Akromegalije / Akutnog infarkta miokarda / Akutnog pankreatitisa / Akutnog zatajenja bubrega / Bakterijalnog meningitisa / Bakterijske pneumonije / Ciste i pseudociste pankreasa / Dijabetes melitusa / Dijabetične acidoze / Ektopične trudnoće / Esencijalne hipertenzije / Feokromocitoma / Hemokromatoza / Hepatolentikularne degeneracije / Hiperfunkcije nadbubrežne žlijezde / Hipertireoidizma / Hipolipoproteinemija tipa III i IV / Intestinalne opstrukcije / Karcinoma pankreasa / Kolelitijaze / Kongestivnog zastoja srca / Kroničnog pankreatitisa / Kroničnog zastoja bubrega / Opeklina / Septikemije / ©oka / Traume B) Snižene vrijednosti koncentracije glukoze kod: Akutne i subakutne nekroze jetre, Akutnog artritisa (piogenog), Apscesa jetre (piogeni) / Benigne neoplazme pankreasa / Bilijarne ciroze / Ciroze jetre / Eritroblastoze fetusa / Forbeove bolesti / Hipofunkcije nadbubrežne žlijezde / Hipoglikemije (nespecifična) / Hipotiroidizma / Karcinoma jetre / Kolangitisa / Kongestivnog zatajivanja srca / Laennecove ili alkoholne ciroze / McArdieove bolesti / Peptičnog ulkusa / Pre-eklampsije / Subakutnog tiroiditisa / Toksičnog hepatitisa / Von Gierkove bolesti / Zatajenja jetre
RIZIČNI ČIMBENICI:
Snižene vrijednosti:
Alkoholizam Askorbinska kiselina (toksične doze) Droga Glutation Homogentizinska kiselina Koncentracija bilirubina >300 mikro mol/L Pohrana pune krvi na sobnoj temperaturi (pad konc. za 7%/sat) Prerana zrelost Visoka koncentracija urata
Povišene vrijednosti:
Dob Gladovanje >6-8 sati Godišnje doba: ljeto Kava/čaj Methemalbumin (16%) Oralni kontraceptivi Pretilost Pušenje Stres ©ok Tjelesni napor Trauma Trudnoća Vrućica
UTJECAJ LIJEKOVA:
Smanjene vrijednosti:
acetaminofen, amikacin, aminofenazon, aminofenol, askorbinska kiselina, cistin, diatrizoic acid, fenazopiridin, guanclor, hidralazin, iproniazid, izokarboksazid, izoniazid, klorpropamid, levodopa, manoza, metildopa, metronidazol, nitrazepam, oksifenbutazon, salicilati, sulfpirid, tetraciklini, tolazamid, tolbutamid, tripan plavilo
Povećane vrijednosti:
acetaminofen, acetilsalicilna kiselina, aminofenol, aminosalicilna kiselina, askorbinska kiselina, cefotaksim, citrati, dekstran, dekstran 40, diklofenak, ergotionin, fluosol, glukuronska kiselina, hidralazin, izoproterenol, ksiloza, laktoza, levodopa, manoza, merkaptopurin, metildopa, metimazol, metronidazol, nalidiksična kiselina, oksazepam, propiltiouracil, riboza, rifampin, salicilati, tetraciklini, željezo dekstran kompleks, željezo sorbiteks
NALAZ:
Referentni interval ovisi o dobi, spolu i metodi rada. Referenti interval se prikazuje na svakom validiranom nalazu.
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
