Gotovo svakodnevno me zasljepljuju članci u novinama o porastu oboljelih od raka u našoj zemlji, izjave medicinskih autoriteta i iznenađenosti statističkim podacima. Svi se slažu da je uzrok u zagađenom okolišu, prehrani, pušenju, stresnom načinu života, ratnoj prošlosti, nedostatku prevencije i dobre dijagnostike…
Nažalost pokušaji medija i liječnika da promijene trend su pojedinačni i akcije koje se provode su bazirane na entuzijazmu i idealima pojedinaca, s ograničenim financijskim sredstvima.
Kako bez ulaganja nema ni rezultata u promociji novog jogurta ili kreme za sunčanje, tako bez uloženog novca na polju prevencije i edukacije pučanstva i dalje ćemo se čuditi svake godine na statističkim brojkama iza kojih stoje ispaćene i mrtve duše.
Dok god zajednica ne poduzme jednu pravu kampanju u očuvanju zdravlja i ne uloži značajna financijska sredstva (npr. nekoliko postotaka od onog što ulaze u zdravstvo), mi ćemo i dalje povećavati troškove u zdravstvu, a nismo dovoljno bogati da bi zapadne standarde liječenja za sve naplatili od našeg gospodarstva. I ovdje ću ponoviti da svaka kuna uložena u preventivu rezultira uštedi od 10 kuna u kurativi, na veliku žalost onih koji žive od naše gluposti i amaterizma.
Država može i zna provesti pravu kampanju, što je dokazala prodajom dionica firmi u svom vlasništvu. Rezultati jedne takve zdravstveno-edukativne kampanje bi bili financijski značajno veći od bilo koje privatizacije i ili prodaje dionica. Dobili bismo narod koji je radno sposoban, starije osobe koje ne bi bile teret socijalnom osiguranju i zdravstvu, već radnike s poslom primjerenom dobi.
U devetnaestom stoljeću glavni uzrok smrti su bile infekcije, dok u dvadesetom stoljeću su primat preuzele maligne i kardiovaskularne bolesti. Znanost predviđa da će glavni uzrok smrti za nekoliko desetljeća biti prometne nesreće, ubojstva i samoubojstva. Htjeli mi ili ne, zahvaljujući napretku znanosti i tehnologije, ljudi će živjeti sve duže i broj stogodišnjaka će se povećati pet puta u sljedećih deset godina, a imat ćemo i prve stodvadesetgodišnjake.
Svakom od nas je u interesu da ako te godine dočeka, dočeka u fizičkoj i umnoj kondiciji šezdesetogodišnjaka, a ne vegetirajući na teret obitelji u postelji.
Ako zamislimo zemlju u kojoj je hrana (a tim i zdravlje) u rukama vlasnika prehrambene industrije, gdje trendovi dijeta i uzimanja vitamina ovise o marketinškim akcijama svjetskih korporacija, gdje se u raj iz televizijskih reklama ide uz stimulativna i zašećerena pića, gdje su radna mjesta nekoliko stotina ljudi bitnija od zagađenja čitave zemlje, onda sigurno nemamo namjeru imigrirati u takvu zemlju. U njoj zrak osim kemijskih zagađenja ima i značajna elektromagnetska zagađenja, kako su glavne igračke djece iz takve hipotetičke zemlje mobiteli.
Dobro je da ne živimo u takvoj zemlji.
Nadam se da će doći vrijeme kad će politički lideri izlaziti pred naciju projektima poboljšanja kvalitete i dužine života i to će biti prva strategija zemlje. Ne zaboravimo rezultate ispitivanje javnog mijenja, u kojima najveće povjerenje nacije imaju liječnici. Političari mogu biti liječnici društva. Kako? Na način da ulože u preventivne programe, da imamo sustav obrazovanja koji će nas čitavo vrijeme učiti kako i što jesti, preko obvezne fizičke aktivnosti svakog pojedinca, preko laboratorija za kontrolu kvalitete zraka, vode i hrane, a u proizvodnji istih postaviti standarde koji vrijede za farmaceutsku industriju. …Tada je društvo preuzelo i kontrolu zdravlja svojih državljana, a ostalo je i više sredstava za liječenje.
Ako je za prodaju vitamina potrebna registracija i sva sila dokumenata, a uzimamo ih u miligramskim količinama, zašto za kruh, meso, voće i povrće koje pojedemo i do pola kilograma dnevno ne vrijede ista pravila. Tu se moramo osloniti na svijest pekara, mesara i poljoprivrednika ili uvoznika.
Svi spominju i utjecaj stresa na povećanje malignih oboljenja, ali i mnogih drugih oboljenja. Znači rizik od bolesti možemo smanjiti eliminacijom stresa iz svakodnevnog života. Pod stresom je većina radnih ljudi zbog visine svojih primanja kojima ne mogu platiti ni prehranu svoje obitelji, pod stresom su oni što čekaju u redovima ispred šaltera banaka, državnih službi, ordinacija, sudova… Pod stresom su i oni koji rade, a svoj rad ne mogu naplatiti zbog unutarnjeg duga u zemlji. Može li to pojedinac ili obiteljski liječnik promijeniti?
Neka mi sad netko kaže da bi propala kampanja pod motom:
ANTI-AGING ZA SVE!
Marin Bosotina
predsjednik Hrvatske akademije za anti-aging i estetsku medicinu
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
