Intolerancija na hranu jedan je od mogućih uzroka takvih simptoma, no zbog njihove postupne pojave često ostaje neprepoznata. Kako prepoznati prve znakove, kada posumnjati na intoleranciju i zašto nije dobro samostalno izbacivati namirnice iz prehrane, razgovarali smo s dr. sc. Mirelom Marić, jednom od najpoznatijih hrvatskih nutricionistica i članicom stručnog tima Nacionalnog dijagnostičkog laboratorija Analiza.
Može li se iza kroničnog umora, nadutosti ili “magle u glavi” skrivati prehrambeni okidač koji ne prepoznajemo?
Nadutost nakon gotovo svakog obroka, kronični umor ili osjećaj da nemamo dovoljno energije mnogi će pripisati stresu, manjku sna ili užurbanom načinu života. No, prema riječima dr. sc. Mirele Marić, kod dijela ljudi uzrok može biti puno jednostavniji, ali često zanemaren.
Intolerancija na hranu sve više utječe na kvalitetu života jer može izazvati širok spektar simptoma, od blagih probavnih smetnji do ozbiljnijih tegoba koje narušavaju svakodnevne aktivnosti. Za razliku od alergija, koje uključuju imunološki odgovor, intolerancija je često povezana s nemogućnošću probavljanja određenih sastojaka poput laktoze, glutena, histamina i drugih nutrijenata.
Procjenjuje se da između 20 i 35 posto ljudi osjeća različite smetnje nakon jela. Najčešće su to umor, nadutost, osipi ili manjak energije koje nepravedno pripisujemo stresu, dok se pravi problem može skrivati u nepodnošenju određenih namirnica.
Uz stručno praćenje prehrane moguće je otkriti koje namirnice organizmu predstavljaju opterećenje i dugoročno ublažiti simptome. Nepravilno prepoznata intolerancija može utjecati i na nutritivni status jer ljudi često samoinicijativno izbjegavaju čitave skupine namirnica.
Upravo je ta postupnost ono što mnoge zbunjuje. Za razliku od alergijske reakcije, koja se najčešće razvija brzo i burno, intolerancija na hranu može mjesecima ostati gotovo neprimjetna.
Zašto ljudi simptome intolerancije toliko često prihvate kao svoje “normalno stanje”?
Upravo je pravilna primjena laboratorijske dijagnostike ključna za razlikovanje alergija od intolerancija i osjetljivosti na hranu. Time se izbjegavaju nepotrebna ograničenja prehrane koja dugoročno mogu narušiti nutritivni status pacijenta.
Za razliku od alergijskih reakcija, simptomi intolerancije razvijaju se postupno. Često su tihi, kronični i javljaju se satima ili čak danima nakon konzumacije određene hrane. Upravo zato ljudi vrlo teško prepoznaju povezanost između namirnice i tegoba.
Najčešći simptomi uključuju nadutost, plinove, bolove u trbuhu, umor, glavobolje i migrene, kožne osipe, debljanje, nesanicu te probleme s rinitisom, kostima i zglobovima.
Ljudi mjesecima, pa čak i godinama, osjećaju težinu u želucu, pad energije ili blagu nelagodu, a da ih uopće ne povezuju s onime što jedu. S vremenom se jednostavno naviknu živjeti s tim simptomima i zaborave kako izgleda dan bez nadutosti i s dovoljno energije, iako je uz stručnu pomoć rješenje često nadohvat ruke.
Jedna od najvećih zabluda jest da problem mogu predstavljati samo namirnice koje smatramo nezdravima. U praksi je situacija često potpuno suprotna.
Može li tijelo razviti intoleranciju i na namirnice koje svakodnevno jedemo i smatramo zdravima?
Naravno. Upravo tu dolazimo do jednog od najvažnijih pravila u prehrani, a to je da univerzalno zdrava hrana ne postoji jer je svaki organizam drugačiji.
Ono što je za jednu osobu superhrana, poput jabuke, lana, češnjaka, naranče ili brokule, za drugu može biti ozbiljan okidač za probavne tegobe. Naša crijeva ponekad jednostavno ne mogu pravilno razgraditi određene prirodne šećere ili histamin pa oni fermentiraju i stvaraju probleme, bez obzira na to koliko se neka namirnica smatra zdravom.
Zato je važno prestati slijepo pratiti opće preporuke i kroz personalizirani pristup, u suradnji sa stručnjacima, otkriti što je doista zdravo upravo za vaš organizam. Prehrana je izrazito individualna.
Nakon što posumnjaju da im određena hrana smeta, mnogi pokušavaju sami riješiti problem izbacivanjem pojedinih namirnica. Međutim, upravo tada često ulaze u novi začarani krug.
Zašto se nekim ljudima simptomi vraćaju i nakon što izbace određene namirnice?
Najčešći razlog jest to što ljudi hranu izbacuju nasumično, prateći savjete s interneta, bez jasnog plana i prethodnog testiranja.
Kod intolerancije problem nije uvijek u samo jednoj namirnici, nego u ukupnoj količini određenog sastojka koja se nakupi tijekom dana. Za razliku od alergija, nealergijske reakcije na hranu ovise upravo o toj ukupnoj dozi.
Primjerice, ako postoji intolerancija na mlijeko, potrebno je obratiti pozornost na sve mliječne proizvode. Kod intolerancije na kvasac problem mogu predstavljati pekarski proizvodi, voće, sušeno voće i konzervirana hrana, dok kod intolerancije na bademe treba uzeti u obzir sve proizvode koji ih sadrže, uključujući napitke, ulja i kozmetiku.
Dodatno, pravi okidači često ostaju skriveni u prerađenoj hrani, a simptomi se mogu nastaviti i zato što je crijevna mikrobiota dugoročno narušena te joj je potrebna stručna pomoć kako bi se oporavila. Upravo zato test intolerancije na hranu, eliminacijski jelovnik sa zamjenskim namirnicama i ciljano odabrane dobre bakterije predstavljaju temelj uspješnog oporavka.
Ako simptomi ne nestaju, mnogi iz straha počinju izbacivati sve veći broj namirnica. Međutim, upravo tada postoji opasnost da potraga za rješenjem postane veći problem od samih tegoba.
Gdje je granica između brige o prehrani i pretjeranih restrikcija koje dugoročno mogu štetiti?
Granica se prelazi onog trenutka kada strah od probavnih tegoba preraste u drastično i nasumično izbacivanje sve većeg broja namirnica. Dugoročno takav pristup može dovesti do ozbiljnih poremećaja u prehrani, poput ortoreksije, ali i do malnutricije.
Kako objašnjava dr. sc. Mirela Marić, samoinicijativne i prestroge dijete često narušavaju psihološko blagostanje, stvaraju tjeskobu oko svakog obroka i značajno ograničavaju društveni život. Upravo zato svaku prehrambenu restrikciju treba provoditi isključivo uz stručni nadzor, kako bi se uklonili samo stvarni prehrambeni okidači, a pritom zadržala što raznovrsnija prehrana i zdrav odnos prema hrani.
Mnogi se zato prije ili kasnije nađu u istoj situaciji. Iz prehrane su izbacili brojne namirnice, ali odgovora i dalje nema.
Što biste poručili osobama koje su već samoinicijativno izbacile niz namirnica, a i dalje nemaju konkretne odgovore?
Potpuno razumijem njihovo nezadovoljstvo jer gotovo svi prvo pokušaju sami riješiti problem izbacujući namirnice ‘na slijepo’. Nažalost, takav pristup najčešće vodi u začarani krug u kojem samo prikrivamo stvarne okidače, a pritom organizam nepotrebno iscrpljujemo manjkom važnih nutrijenata.
Vrijeme je da zaustavimo nasumične restrikcije i prepustimo se stručnom vođenju. Kroz provjerene metode, poput testa intolerancije na hranu i individualno prilagođenog plana prehrane, moguće je konačno doći do konkretnih odgovora i stvarnog rješenja.
Dodaje kako se laboratorijska dijagnostika danas sve više povezuje s personaliziranim nutricionizmom, čiji je cilj kreirati prehranu prilagođenu svakom pojedincu. Analizom mikrobioma i individualnog odgovora organizma na hranu moguće je djelovati ne samo terapijski, nego i preventivno.
Intolerancija na hranu sve je češći problem suvremenog načina života, povezan s promjenama prehrambenih navika, stresom i stanjem crijevne mikrobiote. Upravo zato pristup mora biti individualiziran i temeljiti se na stručnoj procjeni. Uz pravilno vođenje i prilagodbu prehrane, većina ljudi može živjeti bez značajnih ograničenja i dugotrajnih tegoba.
Prije bilo kakvih promjena u prehrani, prvi je korak postaviti pravo pitanje: postoji li način da se umjesto nagađanja sazna što našem organizmu doista smeta?
Koliko stres i način života mogu utjecati na to kako tijelo reagira na određenu hranu?
Naš mozak i crijeva neprestano komuniciraju, zbog čega svakodnevni stres, užurbanost i napetost mogu izravno utjecati na normalnu probavu. Danas znamo da je više od 60 posto proizvodnje serotonina, takozvanog hormona sreće, povezano s crijevnim mikrobiomom, zbog čega zdrava crijeva imaju važnu ulogu i u očuvanju mentalnog zdravlja.
Zanimljivo je da ponekad i sam strah od obroka ili očekivanje loše reakcije mogu izazvati stvarne probavne tegobe, čak i kada jedemo kvalitetnu hranu. Zato uspješno rješavanje intolerancije ne podrazumijeva samo promjenu prehrane, nego i smirivanje živčanog sustava kako bismo hrani ponovno pristupali bez straha, opuštenije i s više povjerenja u vlastito tijelo.
Nakon što se postavi dijagnoza, mnogi imaju novi strah – hoće li od sada cijeli život morati paziti na svaki zalogaj? Upravo zato dr. Marić naglašava da cilj nije što više ograničenja, nego upravo suprotno.
Ne nagađajte, nego potražite odgovore
Jedna od najvećih zabluda s kojom se dr. sc. Mirela Marić susreće u svakodnevnom radu jest uvjerenje da test intolerancije na hranu predstavlja tek prolazni trend ili da njegovi rezultati znače doživotno odricanje od omiljenih namirnica.
Kako ističe, upravo je suprotno.
Kroz više od dvadeset godina rada i nekoliko tisuća provedenih testiranja iz prve sam ruke vidjela koliko ciljana laboratorijska dijagnostika može promijeniti kvalitetu života. Umjesto nagađanja i beskrajnih dijeta, pravilno provedena dijagnostika daje jasnu smjernicu za oporavak organizma. Uz stručno vođenje i postupan oporavak crijevne mikrobiote, veliku većinu problematičnih namirnica s vremenom uspješno vraćamo u prehranu.
Najvažnije je da ne prihvaćate svakodnevnu nadutost, manjak energije, probleme s tjelesnom težinom ili oslabljen imunitet kao nešto s čime jednostavno morate živjeti. Kada razumijemo što nam tijelo pokušava poručiti, vrlo često se rješenje krije u svega nekoliko ciljanih promjena koje mogu značajno unaprijediti kvalitetu života.
Ako ste se prepoznali u simptomima opisanim u ovom članku, sljedeće pitanje koje se prirodno nameće jest kada test intolerancije na hranu doista ima smisla, koliko su njegovi rezultati pouzdani i što oni zapravo mogu otkriti.
👉 U sljedećem članku pročitajte: Test intolerancije na hranu: kada ga napraviti i što vam rezultati zapravo mogu otkriti?
Ako želite saznati više o samom testiranju, načinu izvođenja pretrage i mogućnostima koje su dostupne u Nacionalnom dijagnostičkom laboratoriju Analiza, sve informacije pronaći ćete na stranici posvećenoj testiranju intolerancije na hranu.