Celijakija (glutenska enteropatija) je kronična autoimuna bolest sluznice tankog crijeva koja je vezana uz intoleranciju na bjelančevinu gluten. Gluten spada u skupnu biljnih proteina sastoji se od dvije podjedinice: glijadina i glutelina.

Nalazimo ga u svim oblicima zrna pšenice, raži i ječma dok su kod zrna zobi mišljenja podijeljena, ali se zbog predostrožnosti i zob uključuje u istu skupinu. Gluten ima važnu tehnološku ulogu u proizvodnji pekarskih proizvoda pri čemu poboljšava njihovu strukturu i kvalitetu. Osim u pekarskoj industriji, gluten danas ima široku ulogu u cjelokupnoj prehrambenoj industriji upravo zbog svog svojstva elastičnosti i vezivanja. Za većinu ljudi gluten ne predstavlja problem jer ga tijelo razgradi do manjih podjedinica i potom dalje iskorištava u metaboličkim putevima. Kod celijakije, organizam prepoznaje gluten kao stranu, štetnu bjelančevinu (jednako kao i viruse, bakterije i sl.) pri čemu se pokreće imunološki odgovor organizma – stvaraju se antitijela koji imaju zadaću štititi tijelo od potencijalnih opasnosti. S obzirom da se najveći dio razgradnje i apsorpcije hrane odvija u tankom crijevu, ovakav odgovor tijela i nepodnošenje glutena ima za posljedicu oštećenje crijevne sluznice, pri čemu crijevne resice postaju sve manje a sama apsorpcijska površina tankog crijeva se smanjuje.

Tijelo nije u mogućnosti apsorbirati sve hranjive tvari te dolazi do malapsorpcije. Sve posljedice navedene bolesti proizlaze upravo iz nemogućnosti potpune apsorpcije masti, proteina, vitamina, minerala i drugih nutrijenata. Posljedice neliječenja bolesti su: kroničan umor, pothranjenost, smanjena tjelesna masa, manjak vitamina i minerala, oslabljen imunosustav te povećan rizik nastanka infekcija, promjena crijevne mikroflore, problemi sa probavom; a u akutnim fazama bolesti dolazi do razvijanja dodatnih alergija na hranu poput intolerancije na laktozu, razvoj neuroloških smetnji te razvoja malignih bolesti. Populacija kod koje je potrebno obratiti povećanu pozornost su djeca jer se oni još uvijek nalaze u fazi rasta i razvoja, a neprepoznavanje kao i neliječenje celijakije ima za posljedicu: smanjeni rast i razvoj, kasniji ulazak u pubertet te razvoj rahitisa zbog manjka vitamina A i D.

 

Razvoj bolesti se najčešće događa kod djece prilikom prelaska sa majčinog mlijeka na krutu hranu te kod žena u menopauzi. Dio oboljelih razvije simptome bolesti, dok dio oboljelih uopće ne razvija simptome bolesti ali primjećuje posljedice. Prvi simptomi bolesti su povraćanje, gubitak apetita, mučnina, gubitak tjelesne mase, bolovi i grčenje u trbuhu, nadutost u području trbuha tkz. povećani trbuh, osjećaj težine nakon jela i slabosti.

Celijakija je nasljedna bolest, što podrazumijeva povećan rizik za razvoj bolesti ako neki član Vaše obitelji (bliži ili dalji rod) boluje od celijakije. Brojna istraživanja su dovela u vezu određene genotipove i gene vezane uz razvoj bolesti. Provođenjem testa intolerancije na hranu, biokemijskim testovima poput transglutaminaza kao i Gluten Sensor analizom moguće je utvrditi bolujete li od celijakije, odnosno jeste li genetski predisponirani za razvitak bolesti.

Pravovremenim otkrivanjem i liječenjem, život sa celijakijom ne mora biti ni najmanje neugodan ili otežavajući za pojedinca. Lijek za celijakiju podrazumijeva jedino promjenu načina prehrane na način da se u potpunosti eliminiraju sve namirnice koje sadrže gluten kako bi došlo do oporavka sluznice tankog crijeva te kako bi smanjili upalne procese.
Nakon što Vam liječnik dijagnosticira intoleranciju na gluten, za početak je potrebno nadomjestiti izgubljenu vodu i elektrolite te uzimati dodatke prehrani u vidu vitamina i minerala kako bi ojačali svoj imunosustav i kako bi nadomjestili manjak. S obzirom da prelazak na dijetu bez glutena zahtijeva određeno vrijeme adaptacije, potrebno je posavjetovati sa liječnikom o odabiru namirnica koje se smiju koristiti i zamjenama za pojedine vrste namirnica.
Uz pravilan odabir načina prehrane te pažnjom usmjerenom na zdravlje, moguće je u potpunosti oporaviti sluznicu tankog crijeva i poboljšati zdravstveno stanje, kao i nastaviti sa uobičajenim životnim aktivnostima i obavezama bez većih prepreka.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!