Ne vjerujem da postoji osoba koja neće prepoznati dobru staru pjesmu: Sve je lako kad si mlad, svako odijelo dobro ti stoji, svaka rana manje boli. i koja bar neće otpjevati koji stih i sa uzdahom se sjetiti i reći: “Da, da sve je lako kad si mlad. Eh, da mi je koja godinica manje.”
Međutim starenjem nismo zaokupljeni samo mi nego i cijela znanstvena javnost, koja pokušava odgonetnuti koji je to pravi razlog starenja, koji ga procesi ubrzavaju, a postoje li možda i oni koji će ga usporiti.
Kad čitate medicinske časopise onda ćete vidjeti da o procesu starenja su razvijene brojne teorije:
- genetske teorije: teorija pogreške, teorija somatske mutacije, teorija programiranog starenja
- fiziološke teorije starenja: teorija slobodnih radikala, teorija unakrižne povezanosti, teorija nakupljanja otpadnih tvari
- imunološka teorija
- neuroendokrinološka teorija starenja.Kad pročitam ove brojne teorije, uvijek se sjetim onog što su me naučili na fakultetu: draga kolegice čim imate puno teorija o jednoj stvari, znači da nas to muči i da pokušavamo shvatiti suštinu problema, ali ga još uvijek nismo riješili.
Međutim jedna teorija koja u novije vrijeme privlači sve veću pažnju je teorija dugovječnosti skrivena u telomerama i u funkciji enzima telomeraze.
Ovom osnovnom principu ne podliježu stanice u kojima je zadržana funkcija enzima telomeraze čija zadaća je obnova telomernih nizova.
Enzim telomeraza aktivan je u matičnim stanicama embrija, spolnim stanicama, krvotvornim stanicama (bijele krvne stanice – leukociti) ali nažalost i u tumorskim stanicama.
U ostalim stanicama receptori za enzim telomerazu se blokirani. Deblokiranjem tih receptora na stanicama drugih vrsta tkiva značilo bi pojavu besmrtnosti, ali ona za sada još nije moguća iako postoje brojni pokušaji produljenja života kod osoba kod kojih je došlo do oštećenja organa bez kojih život nije moguć.
Na osnovi ovih spoznaja, možemo zaključiti da nam je unaprijed brojem replikacija DNA molekule određena najveća moguća duljina života, a danas se smatra da je oko 120 godina.
Međutim svojim načinom života možemo ovu predodređenu dob manje ili više smanjiti, te na taj način ubrzati starenje stanica ali i organizma.
Brojni procesi mogu ubrzati starenje:
- izloženost organizma jačim dozama radioaktivnog zračenja
- dugotrajno izlaganje ultraljubičastim zrakama (Sunce ili umjetni izvori)
- opekline ili ozebline
- intoksikacija organizma raznim kemikalijama
- mehaničke tjelesne povrede (traume)
- teški tjelesni napori koji drže organizam u anaerobnim uvjetima
- izostanak tjelesne aktivnosti
- izloženost teškim psihičkim i emocionalnim stanjima ali i dugotrajna izloženost stresu
- hormonalni poremećaji između uravnoteženih antagonističkih parakrinih hormona (prostaglandina) dovode do razvoja upalnih procesa, slabljenja imunološkog sustava organizma koji postaje podložniji bolestima uzrokovanih mikroorganizmima ali dolazi do razvoja i autoimunih bolesti
- hormonalni poremećaji u ravnoteži endokrinih hormona kao što su inzulin i glukagon, kao posljedica neprimjerenog načina života (neadekvatne prehrane, slabe tjelesne aktivnosti, pojačane izloženosti stresu). U ovim okolnostima dolazi do razvoja inzulinske rezistencije organizma s povišenom razinom inzulina koja onda potiče nekontroliranu proliferaciju stanica, a sprečava izlučivanje hormona rasta koji je zadužen za kontroliran rast stanica
- dehidracija organizma, koja ne samo da dovodi do oštećenja stanica nego i do oslabljenog čišćenja organizma od toksina nastalih u biokemijskim procesima
- neuravnotežena i siromašna prehrana sa manjkom makro i mikronutrijenata nužnih za rad stanica
- gomilanje slobodnih radikala u organizmu
Poznata je sintagma: cjeloživotna briga o načinu života: vježbajte, jedite što više voća i povrća, nađite trenutke za sebe, pronađite ono što Vas veseli. i na taj način vratite baš one godinice koje Vam nedostaju.
Silvana Mišković, dr.med
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
