Autoimune bolesti nastaju kao posljedica gubitka jedne od osnovnih karakteristika imunološkog sustava, imunološke tolerancije, odnosno sposobnosti razlikovanja „stranih“ od „vlastitih“ struktura. Aktivacijom limfocitnih klonova potiče se imunoreakcija protiv antigena vlastitih tkiva koja za posljedicu ima oštećenje tkiva. Gubitak imunološke tolerancije mogu inicirati brojni egzogeni i endogeni čimbenici u genski predisponiranih osoba.
Autoimune bolesti zahvaćaju oko 5 % svjetske populacije, pri čemu je u većini slučajeva riječ o mladoj i radno sposobnoj populaciji. Vrlo često uzrokuju invalidnost, zahtijevaju skupo liječenje te predstavljaju veliki medicinski problem modernog društva. Stoga je vrlo važno što prije prepoznati simptome autoimunih bolesti a u postavljanju dijagnoze laboratorijska dijagnostika je od iznimne važnosti.
Laboratorijska obrada bolesnika sa sumnjom na autoimunu bolest započinje osnovnim laboratorijskim pretragama na što se nadovezuje imunodijagnostika odnosno određivanje specifičnih autoantitijela u serumu.
Antinuklearna antitijela (ANA) – predstavljaju prvu pretragu u evaluaciji bolesnika s kliničkim simptomima autoimune bolesti. Pojam ANA objedinjuje heterogenu skupinu antitijela usmjerenih na različite antigene u staničnoj jezgri. Pozitivan nalaz ANA upućuje na daljnju obradu odnosno određivanje specifičnog autoantitijela.
Antitijela na dsDNA – antitijela usmjerena na nativnu dvolančanu DNA. Pojavljuju se u oko 80% bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom (SLE). Razina protutijela protiv ds-DNA korelira s aktivnosti bolesti te je stoga korisna informacija prema kojoj se može prilagoditi terapija.
Antinuklearna antitijela (ANA), EliA kvantitativna metoda
Antitijela na ds-DNA, EliA kvantitativna metoda
Rezultati:
U roku od dva do sedam dana od uzimanja uzorka, a u zavisnosti od dana u tjednu kad je uzorak uzet.
Poliklinika Analiza (Call centar):
Radnim danom: 07-19 sati
Subota 07-12 sati
021 688-888
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!
