Razvojem genetike i otkrivanjem varijacija gena koji utječu na metabolizam lijekova, došlo je do novog razumijevanja bolesti i liječenja, kao i veće potrebe za sigurnim propisivanjem lijekova. Samo u SAD-u su neželjeni učinci lijekova razlog 106.000 smrti i 2,2 milijuna ozbiljnih stanja svake godine

 Neželjeni učinci lijekova su odgovorni za 5-7% hospitalizacija u SAD i Europi svake godine, kao i povlačenje 4% novih lijekova s tržišta. Prema nekim procjenama, 7% bolničkih pacijenata razvije teške nuspojave na lijekove a u 0,4% slučajeva one završavaju smrtnim ishodom.Nuspojave lijekova su peti najčešći uzrok smrti u zapadnom svijetu.

Danas znamo da postoje naslijeđene individualne genetske razlike među ljudima koje određuju sudbinu lijeka u tijelu i individualni odgovor organizma na određeni lijek. Standardne doze propisanih lijekova mogu izazvati ozbiljne nuspojave u jednog pacijenta ili gotovo nikakvo djelovanje kod drugog. Genetske varijacije izravno su povezane s individualnom reakcijom na lijek.

Sudbina lijeka u organizmu

Lijek koji je unesen u organizam ulazi u krvotok i tako se transportira do ciljnog organa. Neki tjelesni enzimi koje proizvode geni prepoznaju lijek, razgrade ga i pripreme za izlučivanje iz organizma čime većina lijekova gubi svoju djelotvornost. Deaktivirani lijek se putem bubrega konačno filtrira iz krvi i na kraju izlučuje urinom. Neki se lijekovi izlučuju iz tijela jetrom putem žuči, ulaze u probavni trakt i izbacuju stolicom. Male količine određenih lijekova izlučuju se i putem sline, znoja, majčina mlijeka, te dahom.S obzirom da mnogi lijekovi trebaju djelovati u duljem vremenskom razdoblju, potrebno ih je uzimati u pravilnim vremenskim razmacima da bi se održala pravilna koncentracija u krvi. Tako lijek uvijek ostaje u pravoj koncentraciji i postiže očekivani učinak.

Nažalost, mnogi ljudi nose defekt u jednom od gena koji produciraju enzime ključne u ovom procesu. Lijek i dalje ostaje u cirkulaciji i pokazuje svoje djelovanje, enzimi ga ne razgrađuju te ostaje u tijelu značajno duže vremena. Ovo i nije neki problem ako se radi o samo jednoj dozi, ali ako osoba uzima lijek tri puta dnevno, njegova razina u krvi postepeno raste dok ne dođe do toksičnih nuspojava.

Tako npr. u slučaju uzimanja određenih antikoagulansa, koncentracija raste svakim daljnjim unošenjem lijeka, dok ne dosegne razinu na kojoj nastaje nekontrolirano krvarenje. Ovo znači da 20% populacije koja nosi genetske defekte treba značajno niže doze npr.antikoagulansa varfarina, jer bi standardne doze lijeka dovele do ozbiljnih nuspojava.

S druge strane, postoje lijekovi koji se uzimaju u neaktivnoj formi, a koje zovemo prolijekovi. U tom slučaju enzimi razgradnjom oslobađaju njihovu aktivnu formu. Primjer takvih lijekova su tamoksifen (lijek za prevenciju karcinoma dojke) i analgetik kodein. Prolijek ulazi u cirkulaciju krvi u svojoj neaktivnoj formi. Enzimi ga u krvi transformiraju u njegov aktivni oblik i on tada djeluje. Na primjer, analgetik kodein se tako transformira u morfin koji onda ublažava bol.

Kod nekih ljudi enzim koji pretvara prolijek u lijek ne funkcionira, te tako lijek nema nikakvih povoljnih učinaka, osim mogućih nuspojava. U slučaju kodeina, nema oslobađanja od bolova nakon njegovog uzimanja i mora se izabrati drugi lijek.

U slučaju tamoksifena, lijeka koji prevenira pojavu karcinoma dojke, neučinkovitost lijeka je neprimjetna i otkrit će se tek kada se razviju metastaze.
Neki ljudi su nosioci genetske inačice ultra rapidnog metabolizma lijekova i na primjeru kodeina razvijaju abnormalno velike koncentracije morfina i s njim povezane neželjene reakcije.
Razvojem farmakogenetike i sve veće dostupnosti genetskih testova, danas je moguće unaprijed predvidjeti reakcije na brojne lijekove.

Pharmaco Sensor

Poliklinika Analiza je 2015. godine u svoju ponudu uvrstila jedan takav jedan sveobuhvatni genetski panel – Pharmaco Sensor. Test procjenjuje razgradnju, aktivaciju i brzinu metabolizma za svaki pojedinačni lijek. Njegova namjena je izbjegavanje neželjene reakcije na preporučene lijekove uz poboljšanje ishoda liječenja. Testom se analizira više od 20 genetskih varijacija i nudi procjena za više od 230 lijekova s njihovim učincima i neželjenim djelovanjem na organizam. Za svaki pojedinačni lijek se donosi preporuka o potrebnoj dozi. Ovisno o genima, preporučena doza može biti standardna, manja ili veća od standardne ili je lijek potrebno zamijeniti drugim jer postoji mogućnost izazivanja ozbiljnih nuspojava.

Pharmaco Sensor je obimni genetički test i procjenjuje brojne lijekove iz sljedećih grupa: antikonvulzivi (lijekovi za liječenje epilepsije), antitusici (lijekovi za liječenje kašlja), antihistaminici (lijekovi za alergije), anoreksici (lijekovi za mršavljenje), imunosupresivi (lijekovi koji suprimiraju imunološki sustav), stimulansi (lijekovi za liječenje hiperaktivnosti), spolni hormoni, inhibitori protonske pumpe (lijekovi za liječenje želučanog ulkusa), antipsihotici-neuroleptici (lijekovi za liječenje psihoza), antidepresivi, antibiotici (lijekovi za bakterijske i gljivične infekcije), anksiolitici i hipnotici, antiemetici (lijekovi za bolest putovanja), citostatici (lijekovi za kemoterapiju), antikoagulansi (lijekovi za liječenje tromboze), antihipertenzivi (lijekovi za liječenje povećanog krvnog tlaka), lijekovi za srčanu insuficijenciju, antiaritmici (lijekovi za liječenje aritmija), statini (lijekovi za snižavanje povećanog kolesterola), antireumatici (lijekovi za liječenje bolesti zglobova), antidijabetici (lijekovi za dijabetes tipa II), lijekovi za Alzheimerovu bolest, analgetici (lijekovi za liječenje bolova), i velika grupa ostalih lijekova.

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i vaši prijatelji.
Podijelite ga!